SUSPENZIJA POMOĆI PROCESU PRIVATIZACIJE
JASNA POLITIČKA PORUKA VLASTI
AIM, SARAJEVO, 27.12.1999. Politički lideri u Federaciji BiH izgleda su pogrešno shvatili izreku da "neke ljude možeš da lažeš svo vrijeme, sve ljude možeš lagati neko vrijeme, ali ne možeš sve ljude lagati svo vrijeme". Vlada SAD 17. decembra je donijela odluku o suspenziji pomoći procesu privatizacije u Federaciji BiH, čime je demonstrirala da ne spada u onu grupu koju "možeš da lažeš svo vrijeme". U šturom saopštenju misije USAID-a u BiH, kao razlozi za ovakvu odluku navedeni su "manjak napretka u provedbi programa prema zakonu od strane federalnih vlasti, agencija za privatizaciju i državnih preduzeća".
Direktnu odgovornost za ovakvu situaciju snose politički lideri u FBiH jer, kako se navodi u saopštenju, "s obzirom na to da je okvir stvoren, sada je do bh. vlasti i državnih preduzeća da pokažu političku predanost pokretanju privatizacije. U ovom trenutku, daljnje investicije USAID-a ne bi bile djelotvorne bez odlučne podrške bh. političkih lidera da ispune svoje obaveze". Suspenzija američke pomoći procesu privatizacije stoga je, prije svega, jasna politička poruka, a manje konkretna kazna. Na pripremi privatizacije u FBiH aktivno se radi već tri godine, ali su dosadašnji rezultati prilično mršavi, odnosno cijeli proces je tek na početku.
U Agenciji za privatizaciju FBiH još nisu zvanično obaviješteni šta će od aktivnosti koje finansira USAID u pripremi privatizacije biti zaustavljeno. Uglavnom, najveći dio posla je završen. Zakoni i podzakonski akti su doneseni, kadrovi obučeni, nabavljen je neophodan kompjuterski hardver. Suspenzija američke pomoći direktno bi se mogla odnositi samo na softver za obavljanje transakcija u velikoj privatizaciji, koji je praktično završen, ali još nije zvanično predat Agenciji; finansiranje kampanje za edukaciju javnosti o učešću u velikoj i privatizaciji; kao i na američko odustajanje od obećanja da će za nekoliko preduzeća finansirati izradu početnog bilansa i programa privatizacije.
Finansiranje propagandne kampanje za učešće u "velikoj privatizaciji" od strane SAD finansijski predstavlja najkrupniju stavku, ali je ionako bilo upitno. Jer, ranije najavljeno da će se program edukacije javnosti za učešće u privatizaciju završiti krajem februara 2000. godine, što znači prije početka "velike privatizacije", čiji se start očekuje početkom aprila.
Razloga za nezadovoljstvo brzinom odvijanja privatizacije imaju ne samo Amerikanci, već i građani i ekonomija FBiH u cjelini. Razlika je samo u tome što građane niti ko šta pita, niti oni imaju uticaja na privatizaciju za razliku od SAD, koje, ipak, imaju načina da natjeraju aktuelnu političku vlast da proklamovano opredjeljenje za tržišnu ekonomiju dokažu konkretnim djelima.
To se najbolje vidi iz obrazloženja za ovakav potez SAD u kome se naglašava da je "Vlada SAD investirala značajnu sumu novca u pripreme zakona o privatizaciji, u uspostavu regulatornog okvira za provedbu programa masovne privatizacije i u obuku bh. kadrova za provođenje tog programa".
U misiji USAID-a u Sarajevu, nisu bili spremni da ponude više
informacija o razlozima za suspenziju, kao ni o konkretnim
detaljima. Ipak, poznato je da je čitav koncept privatizacije u FBiH
u suštini američko "čedo", pa je frustriranost "roditelja" sasvim
razumljiva.
SAD su angažovale i platile eksperte iz kompanije "Price Waterhouse- Coopers" da "pomognu" u izradi zakonskog okvira i pratećih podzakonskih propisa. USAID je finansirao nabavku i instaliranje centralnog računarskog sistema i pratećeg softvera, kojim se trebaju omogućiti transakcije u procesu privatizacije za dva miliona građana FBiH koji su dobili privatizacijske certifikate. Finansirao je obuku kadrova u Federalnoj i kantonalnim agencijama za privatizaciju, kao i masovnu kampanju edukacije javnosti za učešće u procesu "male privatizacije". Ukratko, iz džepova američkih poreskih obveznika utrošeno je tokom poslednje tri godine nekoliko miliona dolara za pripremu privatizacije u FBiH. Rezultat je četrdesetak prodatih državnih preduzeća čija ukupna vrijednost iznosi oko 40 miliona maraka. U odnosu na 25 milijardi maraka, na koliko je procijenjena vrijednost državnog kapitala u FBiH, radi se o gotovo zanemarljivom procentu.
Osnovni moto po kome je trebalo da bude izveden prelazak državne imovine u FBiH u privatne ruke bio je "brza i masovna privatizacija". Prije dvije godine, kada su američki eksperti za privatizaciju još bili puni elana, ubjeđivali su sagovornike da će "sve biti gotovo za 18 mjeseci - i privatizacija stanova i malih i velikih kao i strateških preduzeća". Pokazali su se kao loši proroci, jer su svoje procjene zasnivali na zaklinjanju domaćih vlastodržaca u tržište i tržišnu ekonomiju.
Zamrzavanje američke podrške procesu privatizacije izgleda da je počelo da daje prve rezultate. Direktorima preduzeća i kantonalnim agencijama 21.12 1999. godine distribuirana je odluka Upravnog odbora Agencije za privatizaciju FBiH, po kojoj će sva preduzeća u kojima državni kapital ne prelazi polovinu ukupnog kapitala, biti privatizovana isključivo putem javne ponude dionica u velikoj privatizaciji kao i da je 31.1.2000. godine posljednji rok za predaju završnih računa za preduzeća koja će biti privatizovana. Da li se radi o slučajnosti ili ne, tek ova odluka Upravnog odbora Agencije iako donesena 9. decembra, a obnarodovana 21. Decembra, nosi datum od 17. decembra 1999. Godine - istog dana kada su SAD donijele odluku o suspenziji svoje pomoći.
Suštinski problemi u dosadašnjem sporom odvijanju privatizacije nisu u tehničkim nedostacima, koji objektivno usporavaju njeno odvijanje u praksi, već prije svega u nedostatku iskrene političke volje na najvišim političkim nivoima, da se država definitivno odvoji od gazdovanja nad ekonomijom. Federalna i kantonalne vlade svu odgovornost prebacuju na direktore državnih preduzeća koji nisu pripremili programe privatizacije. Pri tome se zaboravlja samo jedna "sitnica", direktore kao i upravne odbore preduzeća postavile su vladajuće stranke, odnosno vlade, najčešće po principu političke podobnosti i nagrade za ranije učinjene usluge stranci. Nesposobni direktori nisu najveći krivci, već onaj ko ih je postavio i držao na tim funkcijama.
Zadržavanje "statusa quo" u kome politička elita gazduje državnom imovinom, baš kao da je njena privatna dok u isto vrijeme nema nikakve obaveze, savršeno odgovara postojećim vlastodršcima koji na taj način kupuju socijalni mir, finansiraju paralelne institucije, a priskrbe i sebi lično dio "kolača". U isto vrijeme, intenzivno rade na razradi mehanizama kako da za male pare postojeću političku moć pretvore u ekonomsku. Jer, vlast se, ipak može, kad-tad izgubiti na izborima dok je vlasništvo puno trajnije.
Koliko će aktuelna vlast u FBiH ozbiljno shvatiti američko upozorenje, vidjeće se vrlo brzo po broju privatizovanih preduzeća i početku masovne privatizacije. Ostane li sve kao i do sada SAD, ali i međunarodne finansijske institucije prisutne u BiH, mogle bi posegnuti za znatno težim "kaznama" čije će posljedice, i to vrlo bolne, osjetiti na svojoj koži svi građani FBiH.
Dražen SIMIĆ (AIM, Sarajevo)
</body>