NA GRANICI KATASTROFE
Privreda RS
Banja Luka, 22. decembar (AIM)
Novu godinu privreda Republike Srpske dočekuje u katastrofalnoj poziciji, ocjenjuju ekonomisti u ovom entitetu. Kraj 1999. godine obilježili su brojni štrajkovi, posebno u oblasti industrije. Ovih dana je između Vlade i Sindikata dogovoreno je povećanje najniže cijene rada na 80 konvertibilnih maraka (KM), iako je Sindikat zahtijevao da ona minimalno iznosi 100 KM.
Prema podacima Zavoda za statistiku u RS je zaposleno oko 143 hiljade ljudi, a nezaposlenih je 148 hiljada. Ekonomisti su u dilemi kolika je stopa nezaposlenosti, jer ne znaju koliko entitet tačno ima stanovnika. Procjene se kreću od 850 do milion i 400 hiljada. Profesor Duško Jakšić, direktor Ekonomskog instituta u Banja Luci, kaže da je ovo jedinstven slučaj da se ne zna da li postoje "još dva grada veličine Banje Luke", te da je stoga nemoguće ulaziti u bilo kakve preciznije akcije na rješavanju problema nezaposlenosti. Prema njegovim riječima, ako uzmemo da je posljednja cifra tačna, u Republici Srpskoj radi oko 10 odsto stanovništva, dok je prije rata na ovom prostoru bilo zaposleno oko 24 odsto. Poražavajuće je i da je broj penzionera veći od broja zaposlenih, ima ih oko 170 hiljada.
Da je stvarna slika još crnja, govori nezvaničan podatak, kojim raspolažu u Privrednoj komori Republike Srpske, da od ukupnog broja zaposlenih tek 40 do 50 hiljada stvarno ostvaruje svoja prava, dok su ostali ili na čekanju ili rade, ali im primanja i prava nisu zagarantovana. Prema procjenama ekonomista, u procesu privatizacije u sljedećoj godini bez posla bi trebalo da ostane oko 100 hiljada ljudi. Profesor Jakšić kaže da će ovo predstavljati šok samo utoliko što će se konstatovati "crno stanje" koje već postoji.
Industrija, koja bi trebalo da bude osnov za razvoj ovog područja, za sada ima najviše problema, kako sa radnicima, tako i sa zastarjelom tehnologijom i prodajom proizvoda. Podaci Zavoda za statistiku govore da je u osamnaest industrijskih grana zabilježen pad proizvodnje u prosjeku od 43 odsto u odnosu na proteklu godinu. Radi se o granama industrije za koje Republika Srpska ima svoje sirovine, koje bi trebalo da budu strateške, kao što su metalopreradjivačka, teksilna i prehrambena. Porast proizvodnje zabilježilo je trinaest grana, a najviše naftna industrija. Porast je, naime, 187 odsto, ali kako u Privrednoj komori Republike Srpske ističu, ne zbog stvarnog poslovanja preduzeća koja se bave ovim poslom, nego zbog toga što u prošloj godini ona gotovo ništa nisu ni radila.
Bombardovanjem Savezne Republike Jugoslavije i uvodjenjem niza spoljnotrgovinskih propisa na nivou Bosne i Hercegovine, privreda RS je ostala bez glavnog tržišta, a do novih se teško dolazi. "Ja nemam kome da ponudim svoje proizvode. Moje jedino tržište bilo je Jugoslavija, ali sada mi se ugasila i posljednja nada da će stanje moći da se vrati na staro. Ja bih volio da mogu da izvozim na zapad, pa i u Albaniju ili Makedoniju, ali oni ne žele ono što mi ovdje proizvodimo. I sada, ja moram da objašnjavam radnicima zašto nema plate, a ne oni koji su donijeli odluke o prekidanju ekonomskih odnosa sa Saveznom Republikom Jugoslavijom", rekao je nedavno direktor jednog hercegovačkog državnog preduzeća na sastanku rukovodilaca u Privrednoj komori Republike Srpske.
Za prvih deset mjeseci ove godine Republika Srpska ostvarila je robnu razmjenu u vrijednosti 1 664 000 000 konvertibilnih maraka, od čega na uvoz otpada milijardu i 299 miliona, a na izvoz 365 miliona. Ostvaren je saldo u iznosu 934 miliona, a pokrivenost uvoza izvozom samo je 28 odsto. Iako je saradnja loša, Savezna Republika Jugoslavija je i dalje najznačajniji partner Republike Srpske i iz nje je uvezna roba vrijednosti 310 miliona, a u nju izvezeno roba u vrijednosti od 152 miliona konvertibilnih maraka. Uglavnom se radi o uvozu repromaterijala za agrar i prehrambenim proizvodima, dok se najviše izvoze proizvodi tekstilne industrije. Kada je iz Jugoslavije bilo teško dobiti pojedine prehrambene proizvode i stočnu hranu, zbog krize, ali i potreba tamošnjeg stanovništva, RS je pokušala da podmiri potrebe veoma nepovoljnim uvozom iz Mađarske. Vrijednost uvezene robe je 97 miliona konvertibilnih maraka, dok je u Mađarsku izvezeno robe vrijednosti tek 583 000 maraka.
Na drugom mjestu u robnoj razmjeni je Italija, u koju je izvezena roba u vrijednosti 62 miliona. Italijani su zainteresovani za proizvode drvne industrije, ali se proizvođači žale da ne mogu da prodaju finalne proizvode, već uglavnom dijelove za namještaj. Stoga su primorani da reorganizuju proizvodnju u drvnoprerađivačkoj industriji. Iz Italije u RS uvezena je roba u vrijednosti 129 miliona maraka. Sa Njemačkim firmama, preduzeća iz RS sarađuju uglavnom tako što dorađuju njihove tekstilne proizvode i obuću. Nijemci su zadovoljni jer su pronašli skoro tri puta jeftiniju radnu snagu od one koju su donedavno imali u Sloveniji.
Ono što najviše zabrinjava ekonomiste je činjenica da je razmjena sa najbiližim okruženjem - Slovenijom i Hrvatskom izrazito nepovoljna i odnos između uvoza i izvoza je 10:1. Profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci Mladen Ivanić kaže da nezainteresovanost Slovenije ne čudi, jer je to tržište već odavno naviklo na proizvode zapadne Evrope, zbog čega se proizvodi sa istoka teško probijaju. Međutim, u Hrvatskoj, tvrdi on, radi se o političkim problemima, jer se privrednici uglavnom žale da ne mogu da izvezu proizvode koji nose oznaku da su proizvedeni u RS ili nekom od njenih gradova. Privrednici često pominju primjer zagrebačkog "Kraša" i prijedorske "Mire". Dok se u Republici Srpskoj mogu kupiti gotovo svi slatkiši koje zagrebačko preduzeće proizvodi, u Hrvatskoj je nastala prava pometnja kada se pojavila samo mala količina proizvoda prijedorske "Mire". A ova dva preduzeća su prije rata bila jedno.
Tržište Federacije BiH ne može podstaći proizvodnju u RS, kaže dalje Ivanić. Radi se o malom tržištu od 2 miliona ljudi, koji imaju kupovnu moć, sličnu stanovništvu ovog entiteta. Na odnose sa Federacijom požalili su se nedavno i privrednici, koji kažu da u bošnjačkom dijelu Federacije ne mogu da naplate svoja potraživanja, dok dio sa hrvatskom većinom ne pokazuje veliki interes za robu iz RS.
I dok je veliki dio problema privredi zadao rat, ništa manje ekonomisti na području Republike Srpske ne krive i politiku, kako svoju, tako i onu u okruženju. "Umjesto da ekonomija određuje političke tokove, nama se dogodilo obratno", kaže profesor Ivanić. Da bi se uspostavila saradnja sa najbližim okruženjem potrebno je potpisati ugovore o spoljnotrgovinskoj saradnji. Jedan sa Hrvatskom je u pripremi, dok oko onog sa Jugoslavijom još uvijek postoje neizvjesnosti. I privrednici i političari već na glas pričaju da se ugovor izmedju BiH i Jugoslavije ne potpisuje zbog neriješenih diplomatskih odnosa, a u korijenu ovog problema leži tužba ratne Republike BiH protiv Jugoslavije za genocid pred Haškim sudom pravde. Međunarodna zajednica još uvijek nerado gleda na jačanje veza sa Jugoslavijom dok je na vlasti Slobodan Milošević. U Vladi Republike Srpske saznajemo da se taktično odgađa potpisivanje sporazuma sa Hrvatskom, kako bi se ubrzala priprema veza sa Jugoslavijom.
Ekonomisti upozoravaju da će ulazak u proces privatizacije sa početkom sledeće godine donijeti probleme, te da se napredak može očekivati tek kada nova upravljačka struktura preuzme preduzeća. To bi se, prema profesoru Jašiću, moglo očekivati tek početkom 2001. godine. On tvrdi da naša politika ne shvata potrebu privlačenja stranog kapitala u ovom procesu. "Privatizacija bez toga neće biti uspješna. Naš kapital je mali da bi mogao da uspješno preuzme cijelu privredu. Na žalost, kod nas se ne shvata da privlačenje stranog kapitala ne zavisi samo od imovine kojom raspolažemo nego i od poreskog i političkog sistema, ekonomske stabilnosti, a to nam nisu jače strane", kaže Ivanić. Ivanić tvrdi da je od 29 zemalja u tranziciji, Bosna i Hercegovina na 26. mjestu prema interesu koji pokazuju strani ulagači.
Uprkos argumentima ekonomista, za Vladu Republike Srpske situacija nije loša. Ministar finansija Novak Kondić je priznao kako ovaj entitet nema ekonomske politike, te da zbog toga nastaju problemi u svim segmentima ekonomskog života. Ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom Savo Lončar ističe da je situacija bolja nego u vrijeme prošle vlasti, ali kaže da je rad i dalje težak jer se u ekonomiju umiješala politika.
Ekonomska problematika naći će se na dnevnom redu narednom zasijedanju Narodne skupštine RS. Opozicione partije najavljuju žestok obračun sa Vladom, tvrdeći da se ponašala rasipnički. Sindikat ne odustaje od zahtjeva za donošenjem socijalnog programa, a radnici koji će zbog privatizacije ostati bez posla ne vjeruju mnogo u program koji je za njih usvojen.
Aleksandar Živanović (AIM)
</body>