ADMINISTRATOR PROTIV NOVINARA
Banjaluka, 18. decembar 1999. (AIM)
Slaviša Sabljić, novinar Radio-televizije Republike Srpske (RT RS), koga je Vlada RS nedavno imenovala za vršioca dužnosti direktora ove medijske kuće, prije nekoliko dana je bukvalno izbačen na ulicu. Jednim potezom pera ovaj dugogodišnji novinar je suspendovan sa posla i zabranjen mu je ulaz u prostorije RT RS-a. Tako je afera oko smjene direktora RT RS okončana skandalom, koji je iznenadio čak i one "poznavaoce" ovdašnjih medijskih prilika, čiji mentalno-moralni sklop može da podnese svašta.
Potpisnik rješenja o suspenziji kolege Sabljića, međunarodni admonistrator za RTRS Dragan Gašić, čak se nije ni potrudio da ovom aktu da makar i pristojnu formu. Sabljiću nije, kako se u ovakvim (ne)prilikama obično čini, "napakovana" neka profesionalna ili disciplinska greška, kako bi se, makar malo, "prikrile" osvetničke namjere njegovih šefova i poslodavaca, nego je i njemu i javnosti, otvoreno i beskrupulozno, dato do znanja da je bez posla ostao zbog "učešća u pokušaju nelegalne smjene generalnog direktora RSRS-a".
Nakon bitke za direktorsku fotelju, koja se prošlog mjeseca vodila između Vlade RS i Upravnog odbora RTRS-a, odnosno međunarodne zajednice, koja se stavila na stranu tog Upravnog odbora i aktuelnog direktora RTRS-a Anđelka Kozomare, i ishoda očekivanog za sve one koji znaju sabrati dva i dva, koplja su bačena u trnje. U prvi mah izgledalo je da će sve na tome i ostati, a onda je ipak ispostavljen račun: "ratnu štetu" platio je čovjek koji je u cijeloj priči bio samo "običan vojnik", možda čak i "prisilno mobilisan" od onih koji misle da na takve mobilizacije imaju pravo. Još jednom se dogodilo da novinar bude grubo upotrijebljen i nakon upotrebe još grublje i bezočnije odbačen. Vlada RS, koja je Slavišu Sabljića imenovala za vršioca dužnosti generalnog direktora RTRS-a, ne vodeći pri tom mnogo računa o posljedicama, nije, nakon što je Sabljić ostao bez posla,ničim, pa čak ni jednim kurtoaznim reagovanjem, zaštitila "svog čovjeka". Tako se, po ko zna koji put, pokazalo kakvi odnosi vladaju u medijskom prostoru RS i kolika je "moć" sedme sile i njenih poslenika u ovoj zemlji.
U slučaju Slaviše Sabljića još jednom se potvrdila i porazna činjenica da u RS javno mnjenje ne postoji. Ne samo da se Vlada RS nije potrudila da odreaguje na ovo grubo kršenje ljudskih i profesionalnih prava jednog novinara, nego su i mnogi drugi ostali nijemi. Skandalozno izbacivanje Sabljića sa posla nije izazvalo skandal u novinarskoj zajednici, akamoli u javnosti. Nije bilo ni protesta, ni peticija kolega u RT RS, ni izraza istinske profesionalne ili građanske solidarnosti. Na Sabljićevu suspenziju reagovali su slovom i brojem: jedan sindikat, dva udruženja i jedan jedini novinar pojedinac.
Sindikat informisanja i grafičke djelatnosti RS, tražio je, u svom saopštenju za javnost, da se Sabljić vrati na posao, 'jer Gašićeva odluka nema uporište u zakonu'. Sindikat je pri tom istakao da "novinari ne smiju biti moneta za potkusurivanje u aktuelnim nedefinisanim odnosima između Vlade RS i gospodina Gašića" i da "Sabljić ne može snositi poslijedice zbog njegovog imenovanja za v.d. ditektora RTRS-a".
Odmah po suspenziji i "protjerivanju" Sabljića sa RTRS-a oglasilo se i Nezavisno udruženje novinera RS, protiveći se "načinu na koji je suspendovan" Sabljić. NUN RS je istakao da se ovaj novinar našao "između čekića i nakovnja" i "stradao kao žrtva obračuna u kojima je on sam najmanje važan".
Na kraju, sa nekoliko dana zakašnjenja(?), povodom Sabljićeve suspenzije oglasilo se i Udruženje novinara RS, takođe osuđujući ovaj čin. Ćutali su novinari RT RS-a, Sabljićeve kolege, i njihova novinarska esnafska i sindikalna podružnica. Nije se oglasio Upravni odbor, u kome sjedi jedan profesor prava (Miloš Babić) i jedan pravnik (Branislav Božić), koji je u isto vrijeme i predsjednik Udruženja novinara RS.
Oni koji su pažljivo pratili cijeli niz događaja, od odluke Vlade RS o smijeni generalnog direktora RTRS-a Anđelka Kozomare i imenovanju Slaviše Sabljića za vršioca ove dužnosti, do ekspresnih reakcija svih mogućih predstavnika međunarodne zajednice, morali su zapaziti i izjavu Anđelka Kozomare da "ova odluka Vlade RS neće proći bez ozbiljnih poslijedica po Republiku Srpsku". Republici Srpskoj, uključujući i njenu Vladu, za sada se ništa nije dogodilo, osim naravno, kompromitacije i poniženja. Ništa se nije dogodilo ni ministru informisanja Rajku Vasiću, po Kozomarinoj tvrdnji, njegovog "dugogodišnjeg porodičnog prijatelja".
Kada su Vasića novinari na jednoj Vladinoj konferenciji za štampu, petnaestak dana nakon famoznog smjenjivanja Kozomare i imenovanja Sabljića, pitali ko je sada direktor RTRS-a, ministar je hladno odgovorio: "Nemam komentara". I, nikom ništa!
Poseban ton čitavom ovom rašomonu dala je potonja izjava samog Slaviše Sabljića, da je on prije svog imenovanja, liderima koalicije "Sloga", koji su ga pojedinačno zvali na razgovor, jasno dao do znanja da ga mjesto generalnog direktora RTRS-a ne zanima i da nije spreman da prihvati takvu odgovornost. "Čak sam svima predložio imena nekoliko mojih kolega sa RT RS-a koji bi bolje od mene radili taj posao", kaže Sabljić. Niko to njegovo mišljenje nije uzeo u obzir, nego ga je jednostavno "imenovao" i bacio u "arenu sa lavovima".
A, kad je sve prošlo, onako kako obično prolazi borba u areni, uslijedilo je šikaniranje nesretnog Sabljića na njegovom mjestu. Kada ni poslije toga Sabljić nije "shvatio" da treba sam da pokupi svoje stvari i ode, Dragan Gašić je presavio tabak i napisao rješenje. Naravno, nije slučajno što je baš međunarodni administrator, a ne, recimo, direktor ili glavni urednik, potpisao Sabljićevu ""uspenziju". Tako je Kozomara izbjegao da bude neposredni izvršilac osvete nad svojim neposlušnim i nelojalnim novinarom, a "međunarodni Gašić" dobio priliku, da u ime svojih šefova, još jednom pokaže ko je stvarni gazda svega, pa i medija, ne samo u RS nego i u cijeloj BiH.
Svi oni koji su se zanosili mišlju da je sloboda informisanja na ovim prostorima "krenula sa mrtve tačke", ako su spremni da se suoče sa stvarnošću, u slučaju smjene na vrhu RTRS-a imali su odličnu priliku da se liše svojih iluzija. Pokazalo se da su na najvećem dijelu medijskog prostora RS pravila igre ostala ista kao i prije pet, desetili petnaest godina. Promjenili su se samo igrači. I dalje se sve rješava, uglavnom, na kumovsko-prijateljsko-kafanskom nivou, gdje se, uz čašicu žestokog pića, imenuje i razrješava. S jednom jedinom razlikom što današnji "kumovi" moraju paziti da se njihove kalkulacije uklope u račune "međunarodnih faktora".
Pitanje je, naravno, koliko će dugo u ovakvim okolnostima izdržati Don Kihoti u liku pojedinih nezavisnih novinara i medija i kada će i oni biti uhvaćeni u paukovu mrežu pomenute kombinatorike.
Milkica Milojević (AIM)
</body>