GENERALNA IZBORNA PROBA
AIM, ZAGREB, 12.12.1999. Mogu li tijesne pobjede HDZ-a na lokalnim izborima u Belom Manastiru i Klisu, održanim samo mjesec dana pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj, biti indikator raspoloženja hrvatskog biračkog tijela? Je li činjenica što sva ispitivanja javnog mišljenja pokazuju kako bi parlamentarne izbore trebala dobiti oporba, a rezultati izbora u Belom Manastiru i Klisu govore ponešto drugačije, znak da ankete nisu objektivan pokazatelj raspoloženja građana, ili pak Klis i Beli Manastir ne predstavljaju reprezentativni uzorak, kakav u istraživanjima obuhvaćaju ankete? To su pitanja koja u ovom trenutku najviše zanimaju stranke, no izostanak uobičajene pompe kakvom je HDZ do sada gromoglasno pratio sve svoje, makar i nategnute pobjede, pokazuje da razloga za slavlje zapravo i nema.
Rezultat u Klisu, za razliku od onog u Belom Manastiru, možda je bliži "reprezentativnom uzorku", no 1830 glasača, koliko ih se odazvalo glasovanju, odluku je donosilo opterećeno pogledom kroz lokalnu prizmu, što je - kad su parlamentarni izbori u pitanju - posve drugačije. U Klisu je, za tamošnje općinsko vijeće, HDZ osvojio sedam mandata, koalicija HSS-a, SDP-a i HSLS-a šest, dok su dvije pravaške stranke HČSP i HSP dobile dva, odnosno jednog vijećnika. Slično kao i u Belom Manastiru, gdje se biralo gradsko vijeće, HDZ neće moći samostalno sastaviti lokalnu vlast. U Klisu će to moći tek uz pomoć Gabeličinih i Đapićevih pravaša, dok je u Belom Manastiru nastala pat pozicija, koja će možda zahtijevati i ponavljanje izbora.
Lokalni izbori u Belom Manastiru, u tome se svi slažu, nipošto ne mogu biti indikator općeg raspoloženja hrvatske javnosti. Riječ je o specifičnoj sredini u kojoj unatoč svim proklamiranim "uspostavama međunacionalnog povjerenja" i dalje latentno, a ponekad i incidentno, postoji hrvatsko-srpska netrpeljivost. Baranja je do završetka mirne reintegracije - 15. siječnja 1998. bila u sastavu Krajine, a potom pod nadzorom UNTAES-a. Etnički gotovo posve očišćena, tek s ulaskom institucija hrvatske vlasti počinje poprimati multietničku sliku, no nipošto onakvu kakva je ondje vladala prije izbijanja rata, u ljeto 1991. Povratak prognanih Hrvata, značio je dobrim dijelom i odlazak tamošnjih Srba, koji su zbog osjećaja krivnje, straha od odmazde ili nelagode od susreta s dojučerašnjim susjedima, napustili to područje. Dio povratnika, tokom višegodišnjeg boravka u progonstvu prilično se radikalizirao, pa je želja za osvetom, netrpeljivost ili u najboljem slučaju potpuno ignoriranje srpskih susjeda, stvorila klimu koju ne treba smetnuti s uma ni kad se promatraju rezultati izbora.
Iako je "uzorak" koji pokazuje rezultate izbora u Belom Manastiru u odnosu na onaj u Klisu neusporedivo veći (glasalo je 5556 birača), iz navedenih razloga on ne može biti smatran reprezentativnim. HDZ je ondje osvojio10 mandata; Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) sedam; koalicija "Jabuka" koju čine SDP, HSLS i Slavonsko baranjska hrvatska stranka (SBHS) pet; HSP tri, te HSS jedan mandat. Da bi se dobila stvarna slika ovog rezultata, valja ga usporediti s onim održanim u travnju 1998., kada je na tzv. Kleinovim izborima (tako nazvanim po prijelaznom upravitelju Jacquesu Paulu Kleinu) SDSS dobio 15 mandata, HDZ 10 (jednako kao i sada), a HSP jedan glas. Srbi su tada dobili većinu, što je s obzirom na tadašnji sastav stanovništva bilo i logično, pa su sastavili gradsku vladu na čelu sa svojim gradonačelnikom.
Osječko-baranjski župan Branimir Glavaš, koji iz dnevnopolitičkih razloga ponekad zna reći koju o zaštiti Srba, bio je glavni motor izazivanja krize u belomanastirskom gradskom vijeću. Ono što on nije mogao reći, izgovorio je Mato Šimić, predsjednik Zajednice povratnika (ranije: prognanika) i Glavašev zamjenik u hrvatskom Saboru. Šimić je, neposredno pred izbore izjavio ono na čemu je župan Glavaš temeljito radio: važno je da gradonačelnik Belog Manstira ne bude Srbin.
Imajući s jednim HSP-ovim glasom tek 11 mjesta u Gradskom vijeću, HDZ je ušao u tihu koaliciju s dijelom srpskih vijećnika iz SDSS-a. Izazvana je kriza unutar stranke na čijem je čelu Vojislav Stanimirović, pa je dio otpadnika SDSS-a osnovao novu srpsku stranku - Srpsku demokratsku baranjsku stranku (SDBS). Osam od 15 srpskih vijećnika prelazi u SDBS, a ubrzo nakon toga daju ostavke na svoje dužnosti. U tome će ih podržati HDZ i HSP, pa će doći do blokade rada Gradskog vijeća i raspisivanja novih izbora. Iako je igra bila prozirna, pa je i politički nepismenima bilo jasno da iza svega stoji HDZ i županijska vlast, prava potvrda te teze stigla je odmah nakon novih izbora. Naime, kada je došlo do raskola unutar SDSS-a, državotvorni su mediji tvrdili kako je Stanimirovićev "radikalni" SDSS izgubio svaku potporu u Baranji, te kako SDBS predstavlja istinsko raspoloženje baranjskih Srba, koji su bitno kooperativniji i spremniji na suradnju s hrvatskim vlastima.
Iako je sa svojim kandidatima izašao u svim izbornim jedinicama SDBS nije prešao izborni prag i od osam vijećnika koliko ih je imao u starom sazivu, u novom nije dobio ni jednog. S osvojenih 4,28 posto glasova, pokazalo se da SDBS uživa minornu biračku potporu, mada se ranije tvrdilo suprotno. No kad se taj dio glasova pribroji onom koji je ostvario Stanimirovićev SDSS (20,14 posto), dolazi se do zanimljivog rezultata: ukupni zbir glasova što su ga osvojile dvije posvađane srpske stranke u Baranji manji je za samo 0,18 posto od rezultata kojeg je ostvario HDZ. Srbi su izgubili vlast u Belom Manastiru, što zbog promjene demografske strukture (na što se često pozivao HDZ tvrdeći kako su prijevremeni lokalni izbori zbog toga nužni), što zbog vlastite posvađanosti. Uostalom, slično je prošla i mađarska nacionalna manjina, koja je izašla na izbore s dvije odvojene (nezavisne liste) ali ni jedna nije prešla izborni prag, mada bi - nastupajući zajedno osvojile 7,11 posto i tako imale svog vijećnika.
Prije izbora HDZ i HSP javno su govorili kako neće koalirati sa srpskim strankama, dok je koalicija "Jabuka" izjavljivala da vlast neće sastavljati s HDZ-om. Nastala je tako pat pozicija. Deset HDZ-ovih vijećnika s tri HSP-ova ne mogu izabrati novog gradonačelnika i formirati gradsko poglavarstvo. Za to im manjka još jedan glas. Teško je povjerovati da bi to mogao biti onaj jedan glas što ga je osvojio HSS, jer se i Tomčićeva stranka, bar na državnoj razini, odrekla bilo kakve postizborne koalicije s HDZ- om. No, na lokalnoj - pokazalo se često u praksi - iznenađenja te vrste nisu nemoguća.
Jedan od čelnika slavonskog SDP-a, Željko Malević, tvrdi kako je rezultat koalicije "Jabuka" više nego dobar, mada su neki - s obzirom na rezultate anketa koje SDP-u i HSLS-u na državnoj razni daju veće izglede, očekivali više. On je u pravu kad kaže da su to za SDP i HSLS bili nulti izbori jer se te dvije najjače stranke "Jabuke" prvi put pojavljuju na izborima u Baranji. "Jabuka" naime nije sudjelovala na Kleinovim izborima, pa ostvareni rezultat, uza sve nabrojano, smatra više nego dobrim.
Klis i Beli Manastir, zato doista ne mogu biti oslonac prognoze što će se u Hrvatskoj dogoditi nakon izbora, zakazanih za 3. siječnja. No, jedno je ipak vidljivo: spašavajući vlast HDZ će se oslanjati na sve koji mu to budu omogućili. Prije svega na Đapićev HSP, koji je i do sada bio filijala vladajuće stranke i čijom su zaslugom pravaši i ušli u Sabor. Đapić zato revnosno obilazi upravo područja na koja se vraćaju prognanici, namjerno radikalizirajući odnos prema Srbima i čineći tako ono što HDZ javno ne može. Njihove koalicije koje najavljuju u Belom Manastiru i Klisu, jasno pokazuju da je riječ o istom političkom profilu - različitom donekle samo po retorici. No, u praksi oni se itekako razumiju, radeći isti posao u naoko različitim "radnim mantilima".
DRAGO HEDL
</body>