KOSTURI IZ ORMANA

Podgorica Dec 7, 1999

**Nova špijunska afera?

AIM, PODGORICA, 7. 12. 1999. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

Posle objave o hvatanju dvojice policajaca iz RS navodnih švercera dinara a u cilju navodnog rušenja ovdašnje monete- dinara, Goran Matić savezni sekretar za informacije i istaknuti član JUL obelodanio je nedavno i novu špijunsku aferu.

Radnici Državne bezbjednosti MUP Srbije uhapsili su petoricu "članova špijunsko-terorističke grupe, pripadnike francuske obavještajne službe koji su posle niza počinjenih zločina na teritoriji predhodne Jugoslavije, a za koje je okrivljen srpski narod, planirali i atentat na predsednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševica". Svojoj organizaciji za ova i slična nepočinstva dali su ime "Pauk".

U SR Jugoslaviji bilo je i prije velikih špijunskih afera. Svakako, najpoznatija je "Opera" iz 1992. kada su optuženi pripadnici Uprave bezjednosti RV PVO bivše JNA za miniranje židovskog groblja u Zagrebu 1991, pripremanje puča u Beogradu i subverzivnu djelatnost svake provinijencije. Debelu prašinu je podigla i afera "Labrador" iz iste godine - bivši agenti vojne kontraobavještajne službe infiltrirani u hrvatsku policiju, provaljeni i pohapšeni da bi se, nakon razmjene, u Beogradu uveliko sumnjalo za koga su oni u stvari radili.

Dosije "Pauk", medjutim, razlikuje se već na prvi pogled od ovih slučajeva. U prvom redu, jasno je bilo da su "Opere" i "Labrador" imali za cilj demontiranje vojne Službe u onom obliku u kakvom je do tada postojala, a za račun Državne bezbjednosti MUP Srbije. Druga razlika se sastojala u tome što su najprije podignute opužbe, pa se u zavisnosti od odnosa prema njima (dakle, prihvatanju ili odbijanju suradnje) teretili ljudi. Sa "Paukom" stvari stoje drugacije: ljudi su pohapšeni prije bilo kakvih javnih optužbi, a tko predstavlja stvarni cilj afere tek treba da se vidi.

Ono što je jasno, jeste da je savezni sekretar za informiranje otvorio ormare pune kostura. Sve za što je optužio grupu "Pauk" - uz obilje nepreciznosti - bar kada je riječ o bivšoj Jugoslaviji, dogodilo se na ovaj ili onaj način: poznati sarajevski kriminalac i paravojni komandant Juka Prazina zaista je ubijen u Belgiji; pripadnici Vojske Republike Srpske, konkretno i njen 10. diverzantski odred u čijem su sastavu bili petorica optuženih, zaista su počinili ratne zločine u Srebrenici; srpski veterani, medju kojim i pohapšeni "Pauci" zaista su kao plaćenici učestvovali u gradjanskom ratu u Zairu; Haški tribunal, sa svoje strane, optužio je političko-vojno-policijski vrh Srbije i SR Jugoslavije za ratne zločine na Kosovu gdje se, zaista, za vrijeme posljednjeg rata, nalazila i petorica "Pauka"... Navedeno je i te kako dobro poznato javnosti. Očekuje li savezni sekretar Matić da se na toj bazi prihvati na riječ i da je planiranje atentata na Miloševića bila gotova stvar, te da su uhapšenici sve to obavili po nalogu francuske DST?

Tu nastaje i najveći problem ove afere. Jugoslav Petrušić, Milorad Pelemiš, Slobodan Orašanin, Rade Petrović i Branko Vlačo iako iza rešetaka, nisu baš bilo tko. Ratovali su u Hrvatskoj, Bosni, Zairu i na Kosovu. Petrušić je bivši pripadnik Legije stranaca, rezervni kapetan I klase Vojske Jugoslavije, navodno po sopstvenom priznanju povezan sa DST, veoma važan čovjek na Palma 1992. i kao takav medjunarodni umjetnik na području ratova i oružja poput "slučaja" Zair. Pelemiš je još poznatiji: stariji vodnik JNA, kao pripadnik antiterorističke jedinice Gardijske brigade JNA borio se kod Vukovara, komandir

  1. diverzantskog odreda VRS koga je Dražen Erdemović koji leži u zatvoru na osnovu presude Haškog suda, optužio za umješanost u zločin nad civilnim muslimanskim stanovništvom u selu Pilice
  2. Orašanin je pak, kao inženjer, odličan stručnjak za oružje (specijalnost prigušivači), predsjednik Mjesnog odbora SPS-a Cerak, rezervni starješina, član Udruženja boraca posljednjeg rata. Petrović je kao maloljetnik postao borac VRS, ranjavan je pet puta, višestruko odlikovan, a Vlačo je za vrijeme rata u Bosni bio upravnik zatvora u Vogošci.

Od blata slavonskog, preko bosanskih gudura, malaričnog toka rijeke Kongo, do prašnjave kosovske visoravni, ratni put, lik i djelo ovih ljudu nisu mogli proći nezapaženo. I što je još važnije - ono za što ih Matić optužuje neće biti da su radili iz puste privatne inicijative i slobodnog nahodenja. Ako je Petrušić asistirao u ubojstvu Prazine za račun DST, da li će u toku istrage biti važno s kim je ovaj poslovao na srpskoj strani kada je iz opsjednutog Sarajeva izvlačio Srbe za novac i činio kojekave usluge sličnim "komandantima" iz Republike Srpske i Srbije.

Ili: Matić kaže da je 10. diverzantski odred bio van kontrole VRS; za vrijeme svog postojanja, formacijski je bio pod neposrednom komandom obavještajnog sektora Glavnog štaba VRS. Sada bi moglo biti zanimljivo da li će se utvrdivati kako to i tko je odgovoran što o akcijama diverzanata nisu odlučivali general Tolimir i pukovnik Salapura sa kolegama s ove strane Drine (veze nikad nisu prekidane), nego neki njihovi francuski pandani. U Zair se, takodjer, nije išlo tek tako: plaćenici su se okupljali u hotelu "Turist" u Beogradu (jednako iz RS kao i iz Srbije), na put se kretalo sa pasošima SR Jugoslavije sa aerodroma Surčin; što li tek reći na činjenicu da je u Mobutuovoj vojsci vidjeno podosta ovdašnje vojne opreme - od uniformi, AK-47, minobacaca do "Jastrebova"? Da li će i to interesirati istražne organe?

Konačno, sva petorica uhapšenih, kao dobrovoljci, za posljednjeg rata bili su na Kosovu, po Matićevim rječima dvadeset pet dana, a onda, kada su uvidjeli da od onog što su naumili nema ništa - od likvidacije jednog od komandanat UČK Remija do neograničene pljačke - napustili su ratište i razišli se kućama. Za sud prilično intresantna pojava: dobrovoljci koji odlaze i dolaze kad im je volja, uz to još i špijuni, a nadležne komande, eto, krajnje benevoletno to promatraju.

Da različite strane obavještajne službe rade na području SR Jugoslavije i prema njoj, ne bi trebalo da bilo koga skandalizira. Ukoliko su tačne Matićeve optužbe, ni Francuzi niti bilo tko drugi neće se posebno uzbuditi. Pale ljude zamjeniće neki drugi, neke špijunske mreže će se rasformirati da bi se druge formirale, od starih operacija će se odustati da bi se pokrenule nove... Zbog toga pravi smisao afere "Pauk" treba tražiti na domaćoj sceni. Suviše ima dogadaja i detalja koji mogu lično - veoma, veoma, lično - pogoditi neke ljude iz ovdašnjih Službi i političkog života. Na primjer one koji su formirali različite srpske paravojne jedinice, sponzorirali ih i slali na zadatke koji službeno nikada nisu postojali. Takodjer i sve one koji su preko ljudi sličnim "Paucima" obavljali za račun vladjuće nomenkalture kojekakve poslove koji se nisu nikako mogli obaviti u okviru institucija i pozitivnih zakona.

Naime, politički život u Srbiji je u svojevrsoj letargiji

  • površinski gledano. Unutar nje je duboko previranje. Dio režima, poput energične Direkcije Jugoslavenske levice i svih ostalih duboko privrženih vladajućoj Familiji, priprema preporod po svoj mjeri. Da bi do njega došlo, neophodno je rasčišćavnje; najprije u svojim redovima da bi se onda efikasno moglo preći na sve ostale. U tom kontekstu, valja se osloboditi kako vlastitog nesposobnog i malodušnog balasta, tako i svih onih koji u izvjesnim institucijama i Službama, ali i opnentima van njih, prijete da onemoguće ili sabotiraju stvar. Razlozi su u razlazu sa najvišim mjestom oko niza krupnih političkih odluka poput one o načinu saniranja kosovske krize ili intresni konflikati oko rasta moći i načina djelovanja koalicionih partnera u vlasti itd.

Ako je put ka tome otvaranje ormara sa kosturima, otvoriće se - jasno uz puno pažnje i sa velikom kontrolom. Potom, novi ljudi koji s tim kosturima nemaju direktnih veza, a mladi su, ambiciozni i poslušni, ovladaće pročišćenim Službama i institucijama i raditi isto ono što i njihovi predhodnici. Za takvo što teško da postoji bolji način od dobre špijunske afere sve sa pripremanjem atentata na predsjednika Republike, najveće Partije i Vrhovnog komandanta.

Filip Švarm(AIM)

</body>