UTVRĐENE LISTE KANDIDATA
AIM, ZAGREB, 6.12.1999. Je li teško oboljelom Franji Tuđmanu iznenada bolje, ili u vrhu njegove stranke kreće novi val manipulacijue njegovim zdravljem, kojoj je cilj iskamčiti još neki politički poen na obamrlom utemeljitelju HDZ-a i prvom šefu hrvatske države? Ovih dana u zagrebačkoj bolnici Dubrava Tuđmana su posjetili predsjednik Sabora i njegov privremeni zamjenik na predsjedničkoj funkciji Vlatko Pavletić i premijer Zlatko Mateša, a obojica su zatim dali izjave kojima su se opasno nagnuli preko ruba dobrog ukusa.
Pavletić je izjavio da su potpuno netočne glasine kako Tuđman tjednima nije pri svijesti, štoviše povremeno otvara oči i reagira na okolicu iako nije u stanju govoriti, dok se Mateša ograničio samo na to da novinarima ustvrdi kako se stanje bolesnika ne pogoršava. Obojica, međutim, spremno tvrde da je oboljeli predsjednik u stanju primati posjete, ali da se to zbog nekih vražjih sitnica ne može do kraja realizirati. Tako je Mateša izjavio da je sve bilo uređeno da se osobno vidi, kao i dva tjedna prije, s oboljelim državnim poglavarom, ali to u posljednjem trenutku nisu dopustili liječnici zbog njegove, Matešine viroze koja ga muči posljednjih dana. Pavletić, pak, tvrdi da je bio i u Tuđmanovoj bolesničkoj sobi, ali kako je bilo jutro on se odmarao, i to toliko krepko da ga sestra "nije uspjela probuditi".
Što je u pozadini ovih loših medicinskih bajki, zbog kojih se Hipokrat sasvim sigurno okreće u grobu, može se samo nagađati. Ali, izgleda da u vrhu HDZ-a još razmišljaju o tome da Tuđmana postave za nositelja lista s kojima bi se vladajuća stranka za nešto manje od mjesec dana pojavila na parlamentarnim izborima. Rok za predaju lista je 11. ovog mjeseca i ako Tuđman dotad poživi potrebno je još jedino uvjeriti javnost kako je on u stanju donijeti odluku o svom izbornom angažmanu. Ako poslije toga, do izbora, i umre, igra bi se mogla nastaviti, jer u izbornom zakonu uopće nisu predviđene ni regulirane ovakve situacije, tako da bi HDZ-ovu listu mogao predvoditi i pokojni Tuđman, tada naravno priređen u kultni spomenik koji bi se simbolički podigli usred kampanje vladajuće stranke.
Koliko god ovo izgledalo morbidno, ne može se poreći HDZ-u da se vješto priprema za izbore, ili da u najmanju ruku dobro zna što hoće. Dok, recimo, opozicijske stranke i dalje petljaju s podjelom ključnih državnih funkcija u slučaju pobjede na izborima, HDZ je to već napravio i time pokazao razvijeniju pobjedničku motoriku od favorizirane oporbe. Tako je odlučeno da bi novi predsjednik Sabora bio Vladimir Šeks, po općem sudu najveći znalac u parlamentarnim igrama i nadigravanjima, dok bi novi predsjednik Vlade bio bivši premijer Nikica Valentić, koji će uskoro objaviti i sastav svog virtualnog kabineta. Sadašnji premijer Zlatko Mateša morao se, dakle, povući pred nekada vrlo popularnim Valentićem i uz to se kandidirati u vrućoj istarsko-riječkoj izbornoj jedinici. Time su on i sadašnja Vlada implicitno okrivljeni i kao krivci za izuzetno lošu ekonomsku i socijalnu situaciju u zemlji, koja je zacijelo i glavni protivnik HDZ-a na predstojećim izborima.
Od vodećih državnih funkcija, HDZ-ovci nisu odredili jedino kandidata za novog šefa države, službeno iz pijeteta prema još živom predsjedniku, iako je javna tajna da to mjesto gotovo sigurno čeka Matu Granića. On jedini uživa u javnosti ugled koji mu daje realne izglede da pobjedi na predsjedničkim izborima, zbog čega su ga njegovi glavni stranački suparnici - Šeks i Ivić Pašalić - također pragmatično podržali, a svoje ambicije zatomili i usmjerili ih u drugom pravcu. Karakterističan je u tom smislu istup Ivića Pašalića koji je, javno obznanivši kandidaturu Šeksa i Valentića, rekao da se on odriče svih vodećih državnih funkcija u narednih pet do deset godina, jer njegovo vrijeme navodno tek tada dolazi. No, Pašalića gotovo sigurno čeka čelno mjesto u HDZ-u, tako da ovaj patetični uzmak samo potcrtava veliku spretnost koju je ova stranka pokazala u prevladavanju međufrakcijsiih suprotnosti i u zbijanju svih glava na okup kada je to stranci najpotrebnije.
Nasuprot tome, opozicija nije rodila nikakvo rješenje čak ni oko kandidata za Tuđmanovog nasljednika, iako je to za nju kudikamo manje delikatno nego za vladajuću stranku. Doduše, opozicijske stranke, okupljene u tzv. oporbenoj šestorici, zauzele su načelan stav da predsjednički sistem treba reformirati u parlamentarni, što znači da bi budući predsjednik bio "stečajni" i samo bi pripremio ustavne i političke pretpostavke za instaliranje novog sustava. Ali, to nije zatomilo ambicije prema predsjedničkoj funkciji, štoviše one su najizrazitije u favoriziranom dvojcu SDP-HSLS, iako je on već objavio da će njegovi ljudi zauzeti čelne funkcije i u Saboru i Vladi.
Zbog toga ostale opozicijske stranke, okupljene u tzv. četvorci, vjerojatno neće propustiti da istaknu svog kandidata za prvog čovjeka u državi. Tako postoji mogućnost da opozicija okruni svoju već poslovičnu jalovost i nekooperativnost time da se pojavi s dva predsjednička kandidata (u ime SDP-HSLS-a vjerojatno Dražen Budiša, a u ime četvorke - HSS, IDS, LS i HNS - vjerojatno neki nezavisni kandidat). HDZ ima izrazitog razloga da bude zadovoljan ovakvim stanjem u redovima izravnih izbornih konkurenata, tim prije što je njemu pošlo za rukom da prilično spretno skroji i liste za parlamentarne izbore u deset izbornih jedinica (plus jedanaesta za dijasporu). Na njima se našlo na desetine potpuno anonimnih kandidata iz "baze", čime HDZ očito želi probuditi vlastito stranačko članstvo, poznato po tome da teško mijenja politički dres, ali je sklono rezignirati i pasivizirati se ako politika državnog i stranačkog rukovodstva iznevjeri njihova očekivanja.
Isto tako, u prvi plan su istaknuti relativno umjereni političari koji mogu imati prođu i kod simpatizera drugih stranaka, dok su se oni radikalniji našli pri dnu, ili ni to nego su naprosto poslani u političku mirovinu. Štoviše, predvodnik tvrdolinijaške struje Ivić Pašalić žrtvovao je i gotovo sve konvertite koje je zavrbovao iz drugih stranaka i držao ih pod osobnom kontrolom, dok se sam povukao s očekivanog prvog na drugo mjesto u jednoj od zagrebačkih izbornih jedinica. HDZ-ovci su očito osjetili da su naredni izbori njihovo biti ili ne biti, i premda su razlike među njima vjerojatno i veće nego među opozicijskim strankama, oni su pokazali da mehanizam kompromisa poznaju bolje od njih. Doduše, to im vjerojatno neće biti od velike koristi ako izgube izbore, jer bi se tada stranka vjerojatno predala inerciji nagomilanih suprotnosti i raspala se.
Ali, do tada koplje se očito neće baciti u trnje, nego će se kombinacijom svih mogućih metoda, ako treba i krajnjom manipulacijom bolesnim Tuđmanom, nastojati ostati u državnom sedlu. Nasuprot tome, opozicija, za koju se u javnosti uvriježilo da je siguran pobjednik predstojećih izbora, nalikuje nogometnoj momčadi koja ne izlazi iz protivničkog šesnaesterca, ali nikako da zabije gol i sada se još jedino čeka hoće li biti kažnjena iz poslovične "kontre".
MARINKO ČULIĆ
</body>