GIGANT NA KOLJENIMA
Štrajk u banjalučkom 'Incelu'
Banjalika, 6. decembar 1999. (AIM)
'Incel' Holding DD, nekada privredni gigant Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), koji je osamdesetih godina izvozom ostvarivao prihod od 75 miliona američkih dolara, danas je na rubu propasti.
Prije rata u ovom preduzeću je radilo oko 6 hiljada ljudi, a danas ih je zaposleno 2290, s tim da se očekuje da još 700 radnika bude upućeno na čekanje kao tehnološki višak.
Od 15. novembra ove godine u 'Incelu' traje štrajk. Nezadovoljni radnici svakodnevno protestuju ispred zgrade Vlade RS u Banjaluci, tražeći devet zaostalih plata i regulisanje socijalno-penzjskog osiguranja. Zadnju platu primili su u junu mjesecu ove godine u iznosu od 100 KM. Isplaćeno im je samo 60 odsto i to u dinarima. U Banjaluci se zna da većina radnika "Incela" preživljava radeći na pijaci, za uličnim štandovima cigareta, ili kao ulični dileri.
Pregovori štrajkačkog odbora i Vlade do sada su bili neuspješni. Radnici ne pristaju na ponudu Upravnog odbora da se vrate na posao i da jednu platu do kraja godine obezbjede prilivom sredstava od proizvodnje. Štrajkači žele smjenu Upravnog odbora, čija tri člana, kao i direktora, imenuje Vlada RS.
Neki radnici smatraju da je štrajk u 'Incelu' ispolitizovan, tvrdeći da ga organizuju ljudi bliski Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), Srpskoj radikalnoj (SRS) i Srpskoj stranici RS (SS RS). "Radnici 'Incela' se koriste da se sruši aktuelnu vlada premijera Milorada Dodika, s obzirom da je upravo Vlada ta koja imenuje čelne ljude ove firme, a za koje radnici smatraju da su odgovrni za sve", tvrdi naš sagovornik, koji ne želi da mu se objavljuje ime. Njegov kolega dodaje: "Ko zna šta se sve radi iza naših leđa. Ružno je da mi budemo iskorišteni za nekakvu političku borbu. Ne vjerujem baš u to, ali danas je sve moguće". "Sada nemamo ništa, a ko zna nakon te privatizacije koliko će nas ostati bez posla. Stojimo ovdje ispred zgrade Vlade, smrzavamo se tražeći bijednu platu od 100 KM, dok se ministri vozaju u skupim automobilima. Cijena jednog njihovog auta je k'o plata svih nas", kaže radnica "Incela", majka dvoje djece, čiji je suprug vojni invalid.
Najgori period u poslovanju Incela, tvrde radnici nastupio je dolaskom generalnog direktora Vojislava Prnje, kojeg je imanovala aktuelna Vlada odmah nakon svog dolaska na vlast. Prnja je u maju ove godine, pod pritiskom radnika, dao neopozivu ostavku na mjesto generalnog direktora. "Pokupio pare i otšao. Nikom ništa", kaže jedan od radnika. O direktoru Prnji među radnicima kruže razne priče, pa čak i priča da je pobjegao od ruske mafije. Inače, Prnja je nekada bio radnik 'Incela', da bi potom otišao u Moskvu. Radnici ga optužuju da je 'Incelov' hotel 'Slaviju' u centru Banjaluke prvo izdao za za 9 hiljada mjesečno, a onda ga založio kao hipoteku za kredit za koji se znalo da ga 'Incel' ne može vratiti. Takođe je, kažu, prodao ribnjake u Krupi na Vrbasu za samo 230 hiljada maraka nekom Bogdanu Novakoviću, i to bez licitacije. "A zamislite, 'Incelov' institut je prodao Vladi RS i tu je sad smještena Uprava carina. Pitam vas: gdje to ima da državna firma državi prodaje?", kažu radnici.
Vlada se bavila problemima u 'Incelu'. Ministar informisanja u Vladi RS Rajko Vasić, nakon jedne sjednice Vlade, izjavio je kako su "optimistične stvari na vidiku, da je dogovoren početak proizvodnje, jer postoji ugalj i sve druge predpostavke za rad". "Vlada ne može da bude odgovorna za sve neisplaćene plate, kao što ne može biti odgovorna za sve direktore koje je imanovala, a koji ne rade svoj posao. Sigurno je da će neki od njih morati odgovarati za posljedice svoga rada", rekao je Vasić.
Sličan je stav i potpredjednika Vlade RS Đurađa Banjaca, koji je u nekoliko navrata pregovarao sa štarajkačkim odborom 'Incela' i koji takođe odbacuje svaku odgovornost Vlade za tešku finasijsku situaciju u ovoj firmi.
Od 17 ekonomskih jedinica 'Incela' jedino dobro posluje 'Celeks', koji proizvodi higijensku papirnatu konfekciju, a koji je nekada u SFRJ po snazi bio odmah iza slovenačke 'Palome'. Vrata 'Celuloze' su davno zaključana, a njeno skladište izdato je privatnoj firmi 'Obriko'. Fabrika 'Viskoze' je nekada oko 50 posto svoje proizvodnje izvozila na inostrano tržište, zauzmajući tako značajno mjesto kao snadbjevač tekstilne industrije u bivšoj Jugloslaviji. Danas su to, kažu zaposleni, samo sjećanja.
Većina radnika vjeruje da je privatizacija slamka spasa. Odlukom Vlade, Matično državno preduzeće 'Incel Holding DD' svrstano je u drugu grupu preduzeća od strateškog značaja. U julu ove godine Direkciji za privatizaciju RS dostavljan je elaborat o organizacionoj transformaciji ovog preduzeća koji je Direkcija odobrila. Ocjenjeno je da se 'Incel' treba reorganizovati u manje cjeline koje će se sa svojim proizvodnim uslugama biti direktno izložene tržištu. Predviđeno je da se od postojećih tehnoloških i organizacionih cjelina formira 15 zasebnih preduzeća, od čega će šest činiti osnovnu djelatnost kao zavisna preduzeća u okviru holdinga, a ostali devet će nastaviti da rade samostalno kao osnovna državna preduzeća i ići će u proces privatizacije po standardnoj vaučer metodi.
Samostalno bi poslovali Fabrika celuloze, Fabrika viskoze, Energana sa vodama , Elektroliza, Celeks i Industrijske plantaže. Ova preduzeća, dakle, privatizovaće se po programu Vlade kao zavisna u okviru holdinga. Masovna prodaja primjeniće se kod fabrike Belfan, Fabrike poliester-filamenta, Gas-betona, Odžavanja, Ugostiteljstva, Automatske obrade podataka, Incel Eksport-Importa, Transporta i Kontrole kvaliteta.
Radnici još nisu sigurni da li proces privatizacije znači posao i veće plate, ili otkaz. Tvrde da im još niko nije detaljno objasnio njihov položaj u ovom procesu, nadajući se da gore ne može biti.
Olga Lola Stanić (AIM)
</body>