RAZDOBLJE POSLIJE TUĐMANA

Zagreb Dec 5, 1999

AIM, ZAGREB, 5.12.1999. Pantovčaka više nema, ja sam sada tu - tako je Vlatko Pavletić, dosadašnji predsjednik hrvatskog Sabora, a sada i zamjenski vršitelj dužnosti teško bolesnog šefa države, de facto označio kraj Tuđmanova desetljeća i najavio početak posttuđmanizma.

Odlukom da se Franjo Tuđman - koji se već više od mjesec dana nalazi u zagrebačkoj bolnici Dubrava, s realnim izgledima da iz nje živ ne izađe - proglasi privremeno spriječenim vladajuća je stranka otvorila prostor za akademika Pavletića. Ne zato jer ga je željela na mjestu Tuđmanova zamjenika, nego zato jer se izbori drugačije nisu mogli raspisati. Dapače, HDZ je dugo mozgao kako da nastup uglađenog Pavletića onemogući, jer prema njegovoj umjerenosti gaji duboko nepovjerenje.

Čini se da je on prije ustoličenja morao dati određene garancije, možda se morao obavezati da će potpisati izborni datum koji stranka izabere. Namjera je stranačkog vrha, koji vlada kao svojevrstan politbiro, da sve izvan tog potpisa zadrži u svojim rukama. U vladajućim se redovima osjete napetosti i neslaganja oko nadležnosti i pozicije zamjenskog predsjednika. Tvrdo krilo HDZ-a, preko svojih medija, dokazuje da su njegove ovlasti vrlo skučene, da treba obaviti samo neke poslove koji se ne mogu odgađati.

Međutim, Pavletić je odmah pokazao osobnu inicijativu i ambiciju. Istina, poslušno je realizirao skandaloznu odluku stranke da se izbori raspišu u nevrijeme, 3. siječnja, ali je odmah potom k sebi pozvao predstavnike policije i vojske, najavio je da će razgovarati s vladom, da bi im, kako je rekao, naglasio da se moraju držati Ustava i demokratskih standarda. "Želim imati pod kontrolom sve za što odgovaram", objasnio je.

Jasno aludirajući na hipertrofiran i politički moćan savjetnički tim Predsjedničkog ureda, Pavletić je istakao da diktat bilo koje neformalne skupine - neće dopustiti. "Nema više Pantovčaka, odluke će se donositi na Markovom trgu, gdje su Sabor i Vlada", doslovce je rekao. Da se zamjenski predsjednik suviše zaigrao mediji su zaključili iz činjenice da se već za nekoliko dana provozao i u Tuđmanovom blindiranom BMW-u. Potom je javno priznao da bi svoju privremenu funkciju rado pretvorio u trajnu. "Mogu sebe vidjeti u ulozi predsjednika Republike, ako dobijem podršku stranke", rekao je Pavletić novinarima.

Tako je s najvišeg mjesta otvoren natječaj za Tuđmanova nasljednika. Hrvatskoj bi se moglo dogoditi da uz parlamentarne, istodobno ili tek koji tjedan kasnije, mora provesti i predsjedničke izbore. Vladajućoj bi stranci odgovaralo da to bude istodobno, jer smatraju da bi na taj način mogli unijeti podjelu unutar oporbene šestorice. Kako sada stvari stoje, Pavletić nema gotovo nikakve šanse da bude HDZ-ov kandidat.

Vladajuća se vrhuška ovih dana dogovorila oko podjele Tuđmanova nasljeđa. Javnosti je objavljeno da će, pobijedi li HDZ na izborima, novi premijer biti čovjek koji se na toj funkciji već oprobao: relativno popularni Nikica Valentić. Mjesto predsjednika Sabora pripalo bi sadašnjem šefu HDZ-ove saborske većine Vladimiru Šeksu, koji je svoju ulogu dosad majstorski igrao. Navodno je također odlučeno da će ministar vanjskih poslova Mate Granić biti HDZ-ov kandidat za Pantovčak, a moćni Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić postat će šef stranke. U tom rasporedu ima logike. Granić je dosad u svojoj stranci vrlo loše stajao, sada joj odjednom postaje slamka spasa. U javnosti je popularan, toliko da bi mogao ugroziti sve oporbene čelnike. Također je miljenik međunarodne zajednice, bija ga dobar glas jer mu je uloga uvijek bila da ublažava i popravlja štetu koju je u kontaktima sa svijetom Tuđman napravio. Nakon smrti patrijarha, Granić bi za HDZ mogao osigurati mjesto šefa države.

Pašalić je, sasvim suprotno, snažan u stranci, omrznut u javnosti. U Tuđmanovo je ime dosad vukao sve konce, obavljao prljave poslove, bez predsjednika na javnoj je sceni vrlo ranjiv. Zato gospodari stranačkom infrastruktom, tajnim službama. Upućeni mediji tvrde da je Tuđmanov sin Miroslav, inače formalno prvi obavještajac Hrvatske, udružio snage s Pašalićem, mada su donedavno bili žestoki protivnici. Sada ih povezuje zajednički interes - bez Tate i Sin i Savjetnik su ništa. Važno je da se stečevine

  • za stranku i za obitelj - što bolje zaštite.

Budu li ove križaljke funkcionirale, a zasad tako djeluje, značilo bi to da su se posvađane HDZ-ove frakcije ipak uspjele dogovoriti. U takav je rasplet malo tko vjerovao, ali želja da se ostane na vlasti očito je vrlo jako homogenizirajuće sredstvo. Način na koji je HDZ složio svoje izborne liste također je znak da ih ne treba podcijeniti. Izborom ljudi sugerira se novo lice stranke. Prednost su dobili umjereni, vjerojatno zato jer u javnosti bolje stoje, dvije trećine sadašnjeg sastava parlamenta ide u političku mirovinu.

Grupacija šest oporbenih stranaka, koja na parlamentarne izbore ide u dva bloka, još nije objavila svoje kandidate za čelna mjesta u državi. Tvrde da o raspodjeli funkcija uopće nisu razgovarali. Ali su zato počeli isticati kandidature za mjesta koja još nisu na raspolaganju. Istraživanja pokazuju da, uz Granića, najviše šanse da se nađu na Pantovčaku imaju lider Socijaldemokrata Ivica Račan i izborni mu partner, predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke Dražen Budiša. Budiša odavno ne skriva ambiciju da naslijedi Tuđmana, Račan dosad u tom pogledu nije pokazivao zainteresiranost, ali nikad se ne zna, možda se i on osjeti pozvanim, možda ne uspije odoljeti zovu "povijesne odgovornosti".

Budiša je na pomalo neobičan način, intervjuom u jednim dnevnim novinama, ovih dana objavio da želi biti predsjednik Republike. Volio bi, kaže, da njegovu kandidaturu podupre oporbena šestorka, a on se obavezuje da će do iduće jeseni provesti ustavne promjene, kojima bi se skresale predsjedničke ovlasti, a odmah potom raspisat će nove izbore za šefa države. Ta je samokandidatura u oporbenim redovima primljena s rezervom. Neki od oporbenjaka napominju da razgovori o tome na razini šestorice još nisu otvoreni, pa se Budišino izlijetanje tumači kao svojevrstan pritisak. Četiri oporbene stranke, koje i na izborima nastupaju zajedno, navodno su sklone da za svog kandidata istaknu nestranačku ličnost. Govori se o Jadranku Crniću, koji upravo okončava svoj mandat na čelu Ustavnog suda. Oporba tako pokazuje da se oko zajedničkog predsjedničkog kandidata teško može dogovoriti, a to onda znači da HDZ-ove šanse rastu.

U jednom se vladajući i oporba ipak slažu: i jedni i drugi govore da nema Tuđmana poslije Tuđmana. Što znači da Ustav treba promijeniti i sadašnji predsjednički sustav pretvoriti u parlamentarni, smanjiti ovlasti šefa države, pojačati ulogu Vlade i Sabora. Taj posao oporba bi lakše obavila. HDZ-u bi, s jedne strane, radi održavanja njegove osjetljive unutarnje ravnoteže, odgovaralo kada predsjedničke ingerencije ne bi bile tako dominantne kao dosad, da sve drugo progutaju. S druge strane, s obzirom da će nakon izbora dominaciju u Saboru, po svoj prilici, imati sadašnja oporba, HDZ će, možda, poželjeti da se - osvoji li Pantovčak - tamo zadrže moćne poluge vlasti.

U svakom slučaju, Hrvatskoj predstoje temeljite promjene - u parlamentu očekuje se promjena vladajuće stranke, očekuje se promjena na čelu Republike, također se očekuju i krupne promjene u ukupnom državno-pravnom sustavu.

JELENA LOVRIĆ

</body>