PREDIZBORNI LOV NA MAFIJAŠE
AIM, ZAGREB, 2.12.1999. Bila je to još jedna policijska predstava za javnost, predstava koja je, bar prema birtijskim reakcijama običnih ljudi, polučila potpuni uspjeh: naime, u nedjelju, 28. studenoga oko 18 sati u Istražni centar zagrebačkoga Županijskog suda na Zrinjevcu dovedena su osmorica pripadnika metropolitanskog podzemlja, a osumnjičenici su onih stotinjak koraka što dijele policijsku zgradu u Đorđićevoj ulici i spomenuti sud prešli uz dosad neviđene mjere osiguranja. Osmoricu mafijaša, kojima su ruke bile vezane na leđima i čiji je pogled bio uprt u asfalt, u koloni su vodili - u crno odjeveni i maskirani - pripadnici specijalnih policijskih snaga; cijelim putem bili su poredani policajci s "kalašnjikovima", s okolnih su zgrada izvirivale snajperske cijevi, a čitav taj spektakl predano su snimale kamere Hrvatske televizije da bi ista u svom centralnom Dnevniku ovdašnjoj javnosti pokazala kako se, eto, hrvatska vlast bori protiv mafije.
Priča je počela četrdesetak sati ranije. Tekli su prvi sati subote, 27. studenoga, a tridesetogodišnji Vjeko Sliško vozio se u svom blindiranom džipu prema Bogovićevoj ulici u samom centru Zagreba, gdje ima golemi stan. Kad je njegov vozač nakratko zaustavio automobil pred Kulturno-informativnim centrom u Preradovićevoj ulici, nepoznat je netko u njihovu smjeru ispalio "zolju". Smrtonosni se projektil, međutim, nije aktivirao (vjerojatno zbog toga što je atentator bio preblizu), ali je okrznuo Sliškino auto i pogodio slučajnog prolaznika, trideset šestogodišnjeg Zorana Dominija. Čovjek je istoga časa preminuo i bila je to prva nevina žrtva obračuna u zagrebačkom podzemlju. Vjeko Sliško, nesumnjivo najozbiljniji zagrebački kriminalac od smrti Zlatka Bagarića, i četvrti je put preživio pokušaj ubojstva.
Ujutro je na noge dignuta čitava zagrebačka policija: detektivi Odjela za umorstva i Odjela za organizirani kriminal, zajedno s policijskim specijalcima, krenuli su u lov na pripadnike Bagarićeva ganga. Uskoro su uhapšeni Nikica Jelavić (37), Rajko Momčilović Riba (31), Velibor Momčilović Lola (26), Davor Zečević Zec (32), Đorđe Vuletić Đoko (37), Tvrtko Tomičić Tvrdi (38), Radovan Štetić (40) i Miroslav Vuković Olio (40). Jedan od najvjernijih pratilaca pokojnoga Zlatka Bagarića, četrdeset jednogodišnji Miljenko Žaja Krojf, saslušan je u svome stanu: on je 10. lipnja ove godine preživio atentat u kojemu je ostao bez lijevoga stopala i desne šake, te je nakon saslušanja prevezen u zatvorsku bolnicu, a tamo mu se pridružio i Miroslav Vuković Olio koji je pružio otpor pri hapšenju, pa su ga policajci prigodno prebili. U utorak, 30. studenoga, policiji se predao Davorin Sobjeslavski Lija (33) za kojim je bila raspisana tjeralica, a u bijegu se još uvijek nalaze Zoran Petrović Ivica (34), kojega je policijski ministar Ivan Penić prije godinu dana javno proglasio Bagarićevim nasljednikom na tronu zagrebačke mafije, te Zoran Pripuz Zoki (39), koji je zajedno s Jelavićem suvlasnik pogrebnoga poduzeća "Palma".
"Svakome tko poznaje zagrebački kriminalni milje smiješne su izjave policijskih glavešina koje javnost žele uvjeriti da je slomljena najjača zagrebačka mafijaška grupa. Ljudi koji su se družili s pokojnim Zlatkom Bagarićem poslije njegove su smrti izgubili gotovo sav kriminalni autoritet što su ga posjedovali za njegova života. Oni su, jednostavno, bili obezglavljeni Bagarićevom pogibijom, a dodatno su oslabljeni odlaskom najpouzdanijeg Zlatkova čovjeka, Zorana Petrovića Ivice, u Njemačku. Ekipa koja je sad uhapšena nastavila se baviti reketarenjem, kamatarenjem i švercom, ali Nikica Jelavić - premda je dosta inteligentan momak - nije bio Bagarićev kalibar. Nije, naime, imao političke i obavještajne veze kakve je posjedovao Bagarić na kojega su se doslovce lijepili mnogi političari iz vladajuće stranke", kazao je ovom novinaru dobar poznavatelj prilika u zagrebačkome podzemlju.
Kad se početkom devedesetih vratio u Hrvatsku, Bagarić je sa sobom donio mafijaške manire koji su dotad bili nepoznati u Zagrebu: lijepo se odijevao, nosio je najskuplje satove i pio najskuplja pića, uvijek je bio okružen kojekakvim manekenkama i supermodelima, a kažu da je čitave noći mogao provesti za kartaškim stolom ako je ulog bio dovoljno velik. Kao takav, na sebe je poput magneta privlačio brojne ovdašnje političare i agente tajnih službi, pa je sve do smrti bio zaštićen od policijsko-pravosudnih progona. Kad je 15. srpnja prošle godine Bagarić ubijen pred neuglednom birtijom u zagrebačkom naselju Dubrava, i to od ruke janjevačkih birtijaša koji nisu slovili za viđenije pripadnike podzemlja, svi koji su se smatrali dijelom njegova klana našli su se na udaru onih kojima se zamjerio "kralj podzemlja" i kum Ljube Zemunca.
Tako je najprije izvršen atentat na Miljenka Žaju Krojfa, zatim su gorile Vjeke Sliške u jednom zagrebačkom restoranu pretukle bivšeg nogometaša i Bagarićeva prijatelja Vladu Kasala poručivši mu da "pozdravi Nikicu i Zokija" misleći pritom na Jelavića i Pripuza, a čitava je stvar kulminirala nedavnom likvidacijom Damira Džebe, još jednog lika iz mafijaške orbite pokojnog Bagarića. Čini se da je upravo to bila kap koja je prelila čašu strpljenja ekipe okupljene oko Nikice Jelavića: budući da su do njih doprle glasine kako je Sliško naručio Džebino smaknuće, odlučili su žestoko uzvratiti. Epilog je poznat - Sliško se još jednom izvukao, a poginuo je čovjek koji ništa nije imao s mafijom. Prije nego što će pohapsiti pripadnike, uglavnom, rasturenog Bagarićeva klana, policija je na saslušanje privela Vjeku Slišku, ali on se tamo zadržao samo onoliko koliko mu je trebalo da dokaže kako u vrijeme Džebina ubojstva nije bio u Zagrebu. Na policijsko pitanje zašto je tako česta meta atentatora, ako - kako tvrdi - nema veza s mafijom, odgovorio je ovako: "Pucali su i na Papu. Znači li to da je on kriminalac?"
"Sulude su izjave policijskih šefova koji kažu da je Sliško pušten, jer ima neoboriv alibi za vrijeme kad je ubijen Džeba. Pa, neće valjda jedan od najbogatijih ljudi u ovoj zemlji, a Sliško to bez sumnje jest, osobno pucati u jednog Damira Džebu. Vjeko Sliško već je duže vrijeme glavni mafijaš u ovoj zemlji, a ako se osjeća tako nevino kao što govori, zašto onda već godinama nosi neprobojni materijal po cijelom tijelu, zašto se vozi u blindiranom autu i zašto ga stalno prati šest tjelohranitelja", pita naš izvor iz podzemlja i dodaje da se Sliško - koji je, inače, rođen u Derventi - obogatio na aparatima za kockanje, a u posljednje se vrijeme prebacio na najčistiji mafijaški posao - posuđivanje novca uz lihvarske kamate.
Kako sada stoje stvari, hrvatska će policija - koja trenutačno uživa u javnim hvalospjevima - u narednih par mjeseci imati golemih problema s dokazima koji bi trebali iza rešetaka spremiti uhapšene zagrebačke kriminalce. Ona, policija, ima, naime, tek tisuće stranica indicija koje se tiču ovih ljudi, no malo je pravih dokaza i svjedoka koji bi ih teretili. Nekako se, međutim, čini da dokazi u ovoj priči i nisu najvažnija stvar: bilo je bitno uoči izbora zaustaviti prolijevanje krvi po zagrebačkim ulicama, krvi koja - pokazalo se u slučaju Zorana Dominija - ne mora nužno biti mafijaška.
IVICA ĐIKIĆ
</body>