TUDjMAN DOBIO "PRIVREMENOG" NASLJEDNIKA

AIM, ZAGREB, 27.11.1999. Prvi posao kojeg ce Hrvati morati obaviti u novoj 2000. bit ce izlazak na izbore. Jos mamurni od doceka novog tisucljeca pohrlit ce na glasacka mjesta i siti i napiti - nada se vladajuca stranka -
masovno zaokruziti kandidate HDZ-a. Jer da nije te nade, tko bi razuman raspisao izbore u dane blagdanskog slavlja, kad se ljudi tek otreznjuju od doceka Nove godine, koja ovaj put predstavlja i razmedje tisucljeca.

Vlatko Pavletic donio je odluku o datumu raspisivanja parlamentarnih izbora, u subotu, 27. studenoga, samo dan nakon sto je u Saboru izglasan (bolje receno preglasan, jer se oporba - s izuzecima marginalnih satelitskih HDZ-ovih stranaka - protivila takvom rjesenju) ustavni zakon o privremenoj sprijecenosti predsjednika Republike da obavlja svoju duznost. Tako je pokazao da ce bespogovorno izvrsavati zadatke stranackog vrha, koji, za razliku od Pavletica - postalo je to sad sasvim ocito - predstavlja stvarnog zamjenika oboljelog Tudjmana. Iako je najavio da ce o bitnim odlukama za zemlju saslusati i misljenje oporbe, Pavletic je vec na prvom koraku pokazao da ce u pozadini poteza koje povlaci, stajati cvrsta ruka HDZ-a. Jer, samo vecer prije Pavleticeve odluke da raspise izbore, datum je usaglasen na sjednici Predsjednistva HDZ-a, pa je Pavleticu ostavljena tek mogucnost da postupi na nacin stranackog glasnogovornika. Tudjmanu se takvo sto nikada ne bi moglo dogoditi. Nikakvo stranacko predsjednistvo ne bi moglo utjecati na njegovu odluku, jer je o svemu sto je iole bilo vazno iskljucivo odlucivao sam.

Prije nego sto je Pavletic proslog petka, 26. studenoga formalno preuzeo sve ustavne funkcije oboljelog predsjednika Republike, prethodila je duga i licemjerna farsa vladajuce stranke s Tudjmanovom agonijom i njegovim gotovo jednomjesecnim plesom nad ponorom smrti. Ustav Republike Hrvatske u clanku 97. nalaze da u slucaju smrti, ostavke ili trajne sprijecenosti predsjednika Republike u obavljanju duznosti njega privremeno zamjenjuje predsjednik parlamenta. Ocito je dakle da Ustav nije predvidio nikakvu "privremenu sprijecenost" predsjednika, no vrh HDZ-a dugo je podgrijevao nadu da je Tudjmanova bolest tek privremena i da ce se on, nakon bolnickog lijecenja, ubrzo vratiti svojim duznostima. Tu su tezu pothranjivali mnogi HDZ-ovi duznosnici, pa je Ljerka Mintas Hodak, potpredsjednica Vlade i HDZ-a, vec kad je Tudjman naveliko lezao u bolnici, izjavljivala kako ce se predsjednik ukljuciti u predizbornu kampanju. Slicne su izjave o brzom oporavku sirili i drugi, a samo dan prije isteka posljednjeg roka za raspisivanje izbora koje je Tudjman, dok ga jos bolest nije posve svladala, najavio za 22. prosinca, glasnogovornik HDZ-a Ivica Ropus govorio je kako je predsjednik pri punoj svijesti i kako ce iz bolnicke postelje potpisati odluku o sazivanju izbora.

Iako se i na osnovu sturih izvjestaja lijecnickog konzilija moglo shvatiti da takvo sto ne dolazi u obzir, trebalo je da prodje 21. studenoga - rok do kada je Tudjman morao raspisati izbore - da bi se shvatilo kako je predsjednik u takvom stanju da vise nije kadar drzati ni olovku u ruci. Glasine kako se Tudjman nalazi u komi i kako je prikljucen na aparate za odrzavanje zivota time su dobile svoju neizravnu potvrdu. No, vrh HDZ-a nikako nije htio postupiti po Ustavu, tvrdeci da bi proglasavanje trajne Tudjmanove sprijecenosti bilo ne samo razvlascivanje predsjednika dok je ziv i prejudiciranje ishoda bolesti vec i usmjereno protiv njegova digniteta i ugleda. Ta licemjerna HDZ-ova farsa sluzila je samo u jednu svrhu: izigravanju Ustava i trazenju onog rjesenja koje ce najvise koristiti njihovim uskim stranackim interesima.

Kao ni inace, oporba se ni ovoga puta nije snasla, pa se ukljucila u pregovore o "trazenju izlaza" iz prijetece ustavne krize na nacin da je prihvatila razgovore o privremenoj sprijecenosti predsjednika Republike. Umjesto da je inzistirala na striktnoj primjeni Ustava, zalazuci se tako za strogi legalizam u slozenim predizbornim vremenima, prihvatila je HDZ-ovu igru u trazenju precica kojima bi se, navodno, nadvladala pat pozicija u koju je zemlju dovela Tudjmanova bolest. I naravno da je, kao i inace, ostala izigrana. HDZ je uspio u parlamentu izglasati ustavni zakon koji govori o "privremenoj sprijecenosti" Tudjmana, zamagljujuci to velikim rijecima o "zastiti ugleda i digniteta prvog hrvatskog predsjednika zasluznog za uspostavu hrvatske drzave". Usput, optuzio je oporbu da se ponijela lesinarski i da je jos pored zivog Tudjmana trazila da ga se razvlasti i da mu se odredi zamjenik. Usvojeni ustavni zakon, u cijem je formuliranju neuspjelo sudjelovala i oporba, umjesto da je glatko odbacila takvu mogucnost i inzistiranjem na primjeni postojeceg Ustava na tanki led navukla HDZ, predstavlja presedan iz nekoliko razloga. Prvo, svaki ustavni zakon da bi stupio na snagu, mora potpisati predsjednik Republike, sto je vise nego "kvaka 22". Jer, kako "privremeno sprijeceni" predsjednik moze potpisati zakon o svojoj sprijecenosti!

Cinjenica da je taj zakon stupio na snagu odmah nakon izglasavanja u Saboru, takodjer je presedan, jer zakoni stupaju na snagu danom objave u "Narodnim novinama", sluzbenom glasilu Republike Hrvatske. I nadalje, sam zakon posve je nelogican: privremena se sprijecenost predsjednika ustanovljava na 60 dana, a po isteku tog roka moze se neograniceni broj puta produzivati za jos 60 dana. Kada ne bi rijec bila o Tudjmanu, kome su dani, bez obzira na patetiku HDZ-a, doista odbrojeni u praksi bi to moglo znaciti da novoizabrani predsjednik, onaj koji ce doci nakon Tudjmana, s obzirom na takav zakon, u komu - iz nekog razloga - moze pasti vec prvi dan svog petogodisnjeg mandata, i nakon toga, uspije li ga odrzati medicina, i kraj svoga mandata docekati kao predsjednik u komi.

Bilo kako bilo, Tudjman je "trenutacno" razvlascen i za to ce ga vrijeme "zamjenjivati" predsjednik Sabora, Vlatko Pavletic. No, zasto je pak HDZ pozurio s izborima, zakazujuci ih za krajnje neprikladno vrijeme, na samom pocetku sljedece godine? Dva su razloga za to. I raniji datum izbora, 22. prosinca, bio je tempiran tako da ljudi glasaju u izvanrednim prilikama kakve stvara bozicno i novogodisnjo slavlje. To je i vrijeme kada u zemlju dolazi velik broj Hrvata iz inozemstva, ljudi koji zive u razmjernom blagostanju i koji nisu na vlastitoj kozi osjetili svu pogubnost HDZ-ove politike na gospodarskom i socijalnom planu, pa su stoga skloniji HDZ-u nego drugim strankama. Drugi je razlog taj (a tome valja pridodati i cinjenicu zasto je HDZ tako zucljivo zagovarao "privremenu" umjesto "trajne" sprijecenosti predsjednika Republike) sto vladajuca stranka za nositelje svih izbornih lista HDZ-a zeli staviti ime predsjednika Franje Tudjmana, racunajuci na emocije ljudi. Zato je potrebno liste tiskati dok je Tudjman jos ziv.

Iako je manipulacija HDZ-a Tudjmanovom bolescu vise nego vidljiva, vrh stranke, potpomognut televizijom i rezimskim medijima, zeli stvari pokazati posve drugacije. Oni optuzuju oporbu za sramotno ponasanje i sahranjivanje predsjednika dok je ovaj jos ziv, mada je upravo HDZ ucinio sve da na Tudjmanovo mjesto sto je moguce prije instalira Pavletica kako bi i dalje mogao manipulirati u izbornim danima koji predstoje. Neobican datum izbora, 3. sijecnja, HDZ sada cak opravdava i uvazavanjem misljenja Katolicke crkve, koja se usprotivila da se izbori odrzavaju izmedju Bozica i Nove godine, jer je HDZ imao i takvih primisli, razmisljajuci o 28. prosincu kao danu za moguce izbore. Tada je netko duhovito rekao kako bi u tom slucaju najbolje bilo da se izbori odrzavaju za vrijeme katolicke ponocke (uoci Bozica, pred ponoc 24. prosinca), a da se glasovi broje u crkvama. Sada bi se, s obzirom na ponesto nove okolnosti moglo reci da nikakvo iznenadjenje ne bi bilo ako bi HDZ organizirao glasacka mjesta u svojim temeljnim ograncima, a glasove brojao u studiju Hrvatske televizije.

DRAGO HEDL