DEMINIRANJE U BIH

MINE VALJA RAZUMJETI!

AIM, Sarajevo, 25.11.1999. Pokusavajuci da dohvati loptu koja je otisla u siblje u dvoristi razrusene kuce, djecak M.I. naletio je na jednu zaostalu neeksplodiranu minu i ostao bez obje noge. Danas, dok njegovi drugovi igraju lopte i trce livadom on sjedi u travi u tuzno ih posmatra.

Pretpostavlja se da se u ovom trenutku sirom BiH nalazi vise od 1.000.000 (jedan milion) zaostalih neeksplodiranih mina koje mogu biti aktivne i narednih 50 godina ukoliko ne budu uklonjenje. Do ove godine u BiH se mjesecno desavalo i do 50 minskih nesreca, dakle eksplozija zaostalih mina. Gotovo dvije svakog dana. U tim nesrecama do sada je poginulo vise stotina ljudi, a mnogo veci broj je ranjen. U ovoj godini, statistike barem tako govore, mjesecno se desava 10 ili manje takvih nesreca.

Proces deminiranja u BiH poceo je 1996. godine i od tada je
ocisceno 1.600.000 kvadratnih metara. Samo ove godine ocesceno je 600.000 kvadratnih metara, ali i dalje su mine posijane duz 14.000 km linije konfrontacije vojski u BiH ili na oko 3.000 kvadratnih kilometara sumnjivog terena. Najveci broj od ovih milion mina rasporedjeno je u preko 30.000 minskih polja, uglavnom na lokalitetima koji su predstavljali linije razgranicenja tokom rata, od kojih je do sada evidentirano i obiljezeno tek 50 do 60 posto. Najcesca zrtva skrivenih ili zaostalih mina je tipicni hranilac porodice - muskarac star oko 30 godina koji se bavi poljoprivredom, govore statistike organizacija koje se bave deminiranjem. Po medijskim izvjestajima dalo bi se zakljuciti da su, po brojnosti, odmah nakon njih - djeca!

Danas se u BiH uklanjanjem mina bave tri centra za deminiranje koji su naslijednici jednog, UN-ovog Centra za deminiranje (UNMAC) - bosanskohercegovacki i dva entitetska MAC-a (Mine Action Centar), koji su izvrsno tijelo drzavne Agencije za deminiranje. Uz 2.000 obucenih deminera, od kojih je 500 stalno zaposleno, u BiH su na deminiranju, uz nekoliko domacih, angazuje i nekoliko medjunarodnih deminerskih agencija. Izbor izvodjaca deminiranja uglavnom se obavlja uz konsultacije Agencije za deminiranje i donatora koji povremeno svoje novce usmjeravaju za deminiranje odredjenog podrucja.

Deminiranjem u BiH se, uz profesionalne deminere koji bivaju angazovani od deminerskih tvrtki ili donatora, bave i pripadnici entitetskih vojski u BiH. Kod ove dvije kategorije javlja se i evidentan nesrazmjer u placanju. Dok profesionalni demineri imaju za bosanskohercegovacke uslove solidne zarade, 1200-1400 DEM, dotle pripadnici Vojski, demineri, imaju male vojnicke plate, izmedju 200 i 300 DEM, i uz to, uglavnom, neredovne. To je i razlog da glavnokomandujuci Stabilizacijskih snaga u BiH apeluju na sve Vlade u BiH da demineri budu placeni valjano i na vrijeme, posebno da budu izmirene obaveze za osiguranja za deminere za slucaj da se dese nesrece.

No, u deminiranju, kao i u svakom biznisu, jer deminiranje to bez sumnje jeste, ima i raznih konkurentskih igara. Tako se se nerijetko u medijima u BiH pojavljivale price o deminerskim agencijama koje za velike pare ciste vec ociscene terene. No, kako je novca, ali i prostora za deminiranje u BiH sve manje - Svjetska banka i UNHCR obustavili su svoje donacije, a i ocisceno je 1.600.000 kvadratnih metara - sve je manje takvih prica. Iako, istini za volju, stoji cinjenica da deminerske firme jesu u prve dvije godine deminiranja ponovno prolazile prostor koji su odmah nakon potpisivanja Daytosnkog mirovnog sporazuma deminirale vojske koje su ranije same postavile te iste mine.

BiH je, nazalost, dragocjena za cijeli svijet kada su u pitanju nova dostignuca u deminiranju - ovdje se skupljaju sve svjetske skole deminiranja, razmjenjuju se znanja, unaprjedjuju standardi i tehnologija opreme koja se koristi prilikom deminiranja. U okviru unapredjenja tehnologije i opreme, predstavnici BH MAC-a bi se trebali sresti sa proizvodjacima deminerske opreme i ukazati na neke neophodne promjeni na opremi koja se upravo proizvodi. Oprema kojom se do skora raspolagalo u BiH dolazila je uglavnom sa ratista iz Angole i Kambodze i bila apsolutno neprimjerena. Zahtjeva sa terena doveli su do izmjena,
pa je tehnologija koja se sada koristi u BiH mnogo ispred drugih u svijetu, isticu medjunarodni strucnjaci ukljuceni u proces deminiranja u BiH.

U ovom trenutku cijena deminiranja kvadratnog metra pala je cak na 2,70 DEM. Bila je 500 DEM. No, ovdje je izgleda limit, nize ne moze jer bi dodatno smanjenje cijene dovelo do pada bezbjednosti koja je u deminerskom poslu inace veoma mala. U BiH je od 1996. bilo 64 deminerskih nesreca. Od ovog broja u ovoj godini desilo ih se "svega" 10. Najcesci uzrok je nailazak na minu zvanu PROM za koju demineri kazu da je najopasnija, ali ima i drugih razloga. "Uz PROM tu su i zasicenost poslom, trka za profitom, pretjerana samouvjerenost ", pojasnjava za AIM direktor BHMAC-a Filip Filipovic. Kako su mine u BiH uglavnom postavljane 1992 i 1993. godine, a traze se danas, pet ili cak sest godina kasnije, posao je veoma slozen: "Morate razumjeti mine. Njih su postavljali vojnici koji su cinili sve da mine sprijece i povrijede drugu stranu. Sada kada se zamjeni taj proces i pokusa otkriti gdje su - tesko ih je locirati. Tehnologija je malo razvijena i nekada se dese i propusti koji dovedu do nesrece. Tu je takodje i ljudski faktor - deminiranjem se bave ljudska bica koja nisu nepogrijesiva. S jedne strane - mine je tesko otkriti, a sa druge - imate ljudski element", rekao je, takodje za AIM, strucni savjetnik drzavne Komisije za deminirane Edy Benks. Nakon deminerskih nesreca dolazilo je do izvjesnih pritisaka na MAC-ove u BiH, iz deminerskih kompanija, vlasti, vojski  Desavalo se da se trazi oduzimanje deminerskih certifikata, uklanjanje nekih agencija iz posla  Pritisci ponekad budu opravdani, ali nerijetko se radi i o konkurenciji, birbi za profitom, ali sva tri MAC-a koja djeluju u BiH dosli su do stepena obucenosti kada sami mogu napraviti valjanu istragu nakon svake nesrece i utvrditi stvarne razloge. Na kraju, u oba bh. entiteta postoje kvalitetne deminerske inspekcije koje su odgovorne prema stanovnistvu, krajnjim korisnicima terena i kod njih ne smije i ne bi trebalo biti propusta.

Uklanjanje mina je visestruka obaveza - obaveza prema stanovnistvu BiH, omogucavanje rekonstrukcije, obnove i povratka zemlje, ali i obaveza koja proizilazi iz Otavskog sporazuma po kom mine moraju biti uklonjenje u narednih deset godina. I demineri vjeruju da ce mine u BiH do 2.010 godine biti uklonjenje u procentu 99,9 posto, a da ce preostalih 0,1 posto ljudi sami uspjeti otkriti. Ali ovdje valja napomenuti da je prije nekoliko dana u Mostaru otkrivena mina teska 300 kg preostala iz drugog svjetskog rata, a da ih i u drugim dijelovima svijeta ima iz tog istig perioda - kao da imaju tajnu misiju stalnog opominjanja na opasnost koju sobom nise i one i rat.

Rubina CENGIC (AIM Sarajevo)