SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE

POTENCIJALNI POCINIOCI ILI POSMATRACI

AIM, SARAJEVO, 24.11.1999. Svaka druga dvanaestogodisnjakinja u svijetu zrtva je seksualnog nasilja. Nasilnici se na bludne radnje kada su u pitanju starije maloljetnice, "rijedje" odlucuju, pa se pretpostavlja da je svaka treca djevojka do osamnaest godina seksualno zlostavljana.

Ove podatke prezentirao je prof. dr. Ismet Dizdarevic, jedan od uvodnicara Okruglog stola "Seksualno zlostavljanje djece" koji je u Sarajevu organizovao Forum demokratske alternative BiH. Skup je okupio ljude razlicitih profila, psihologe, ljekare, psihijatre, sudije, socijalne radnike, predstavnike nevladinih organizacija... Namjera Foruma bila je da se otvori razgovor o jednoj tabu-temi ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u mnogim zapadnoevropskim zemljama i uopce u svijetu. Bio je to jedan od prvih pokusaja da se u BiH na adekvatan nacin progovori o ovom problemu. Jer, prema podacima Unicefa nekoliko milijuna djece diljem svijeta natjerano je na prostituciju, prokrijumcareno ili prodato za seksualne svrhe, te za sve unosniji biznis - djeciju pornografiju. Posebno mjesto zauzima i sve rasprostranjeniji seks - turizam. U Sarajevu se nazalost (iako uporno precutkivan ili opovrgavan) pojavio u toku rata specifican oblik sa dolaskom pripadnika plavih sljemova. Mlade djevojke, pa i maloljetnice, cak uz saznanje roditelja, su odlazile na kapije baza, prostituisuci se najcesce ne za novac nego za hranu. Istovremeno, magazin Time je objavio informaciju da su za vrijeme rata u BiH na njemackom trzistu bile jako cijenjene djevojcice i mlade djevojke iz Bosne koje su dostizale cijenu i do 8000 dolara.

Pakao seksualnog bezumlja nije svojevremeno zaobisao ni Vijetnam, a da je "sindrom" trajan svjedoci vijest objavljena krajem avgusta

1. godine, koja posve sigurno, nijednog citatelja nije ostavila ravnodusnim. Svi svjetski mediji su objavili, pozivajuci se na drzavne vijetnamske izvore, vijest da je jedan vijetnamski vojnik uhapsen i osudjen zbog silovanja osmomjesecne djevojcice. Dvadesetdevetogodisnji Nguyen Van Dang iz 325. Bataljona stacioniranog u sjevernoj pokrajini Bac Giang je 19. avgusta napao bebu dok su njeni roditelji ne sluteci nista gledali nogometnu utakmicu.

"Dang je trazio da pricuva bebu i izveo je vani. Nakon 15 minuta izasla sam u namjeri da ih potrazim. Nakon bezuspjesnog traganja, pozvala sam u pomoc i ostale vojnike", izjavila je sokirana majka djevojcice. "Cula sam vrisak i dvije minute kasnije vristanje se ponovilo. Istrcala sam van i iza drveta vidjela Danga i moju kcerkicu!" Ljekar u hanojskoj bolnici je izjavio da je beba pretrpjela teske povrede po donjim dijelovima tijela i da je obilno krvarila, te da ima ogrebotinu desnog oka. Po vijetnamskom krivicnom zakonu osobe osudjene za silovanje djece ispod 13 godina suocavaju se sa zatvorskom kaznom u trajanju izmedju sedam i 15 godina.

Danas se pod seksualnim nasiljem nad djecom ne podrazumijeva samo "realizovanje cisto genitalnih odnosa". Za seksualno zlostavljanje odgovarat ce i nasilni udvaraci, spijuni djece tokom kupanja ili spavanja, te oni koji prisile mlade na gledanje porno filmova i casopisa.

"Djecija pornografija prisutna je svugdje, pa cak i na Internetu", izjavila je Christa Dammerman iz njemacke organizacije Terr des Hommes na medjunarodnoj konferenciji posvecenoj borbi protiv seksualne eksploatacije djece. Potvrdu Dammermanine izjave mozemo pronaci i u rijecima Iyavera Chettya, glavnog i odgovornog urednika juznoafricke televizijske mreze kada je rekao da "u bilo koje doba dana ili noci imate putem Interneta pregledati 10 miliona djecije pornografije."

Posebno se izdvajaju dvije kategorije zlostavljanja djece: pedofilija i incest. Pedofilija, kako je definira Americko udruzenje psihijatara, podrazumijeva cin zamisljenog ukljucivanja u seksualnu aktivnost sa pretpubertetskim djetetom kao preferrirani ili jedini nacin dozivljavanja seksualnog uzbudjenja, dok je incest (rodoskrvljenje) polni odnos izmedju najblizih srodnika, bilo da do toga dolazi voljno ili nevoljno (silovanje).

U pakao seksualnog zlostavljanja djece pokusali su zaroniti mnogi. Prema Frojdovoj teoriji zlostavljaci su osobe traumatizirane u ranom djetinstvu i koje se ne uspijevaju razviti do pune zrelosti. Najcesce ostaju zarobljeni u fazi razvoja u kojoj su dozivili traumu sto rezultira vjerovanjem da im seksualnu punocu ne mogu mogu pruziti drugi do djeca. Druga skupina strucnjaka vjeruje da je seksualno nasilje plod krize srednjih godina, dok trecu cine oni po cijem misljenju je silovanje djece posljedica stresnog zivota, ekonomske nesigurnosti, moralnog raslojavanja, ispraznog zivljenja, automatizovanog procesa rada i slicno.

Predstavnice zenskih nevladinih organizacija nasilje nad djecom povezale su sa nasiljem nad zenama, koje su naucene da je brak osnovna vrijednost, pa godinama kriju strahote koje se odvijaju iza kucnih vrata. Svi strucnjaci, bez obzira na to koju tezu zastupaju slazu se u jednom - da je seksualna eksploatacija djece postala globalna industrija u mnogim zemljama. U gotovo tri cetvrtine slucajeva izvrsilac je poznat zrtvi, a u najvecem broju slucajeva ona ga dobro poznaje, ili joj je poznat barem iz vidjenja.

Jedna analiza iz Hrvatske pokazala je da se u vise od cetiri petine ispitanih slucajeva seksualne zloupotrebe djece radilo o zloupotrebi obiteljskog odnosa i ovisnosti zloupotrijebljenog djeteta ili maloljetnika o ocuhu, roditelju ili majcinom prijatelju. Analiza, dalje, pokazuje da je oko sest odsto izvrsilaca zloupotrijebilo svoj autoritet nastavnika, a u 48 odsto slucajeva izvrsioci su osobe kojima su djeca ili maloljetnici bili povjereni po nekoj drugoj osnovi (praznici, zimovanja, ekskurzije...). Kada budu otkriveni, zlostavljaci se obicno brane rijecima, "dao sam joj potrebnu ljubav, zastitu", ili "izazivala me je setajuci ispred mene izazovno obucena. Samo sam je upoznao sa onim sto u zivotu mora znati."

Interesantno je da u odredjenom broju slucajeva majka kada dozna za postojanje odnosa izmedju kcerke i oca ili ocuha, najcesce revoltirana takvim saznanjem odmah podnosi prijavu, ali nesto kasnije, suocena sa mogucim egzistencijalnim problemima koristi pravo nesvjedocenja. Zabiljezeni su i slucajevi da je majka cak i kcer prisiljavala da ne svjedoci, sto je posebno karakteristicno za porodice gdje u tom braku postoji jos mladje djece koju treba izdrzavati. Kako se ovi delikti najcesce dogadjaju u strogoj intimnosti porodice, po pravilu nema drugog svjedoka, a zbog mogucnosti nesvjedocenja zrtve i supruge izvrsilac obicno na kraju postupka biva oslobodjen zbog nedostatka dokaza.

Situacija u BiH, bar kada su u pitanju seksualni delikti, za sada nije zabrinjavajuca. Barem po onom sto se u javnosti prezentira. Ipak, strucnjaci upozoravaju da BiH ima idealne predispozicije za porast seksualnog zlostavljanja djece.

U prilog ovoj tvrdnji ide nesredjeno drzavno uredjenje, veliki broj porodica bez jednog roditelja (uglavnom oca koji je je bio stub i autoritet porodice), te cinjenice da je jedan broj djece ostao bez oba roditelja, da je socijalna nesigurnost velika, da postoji odredjen broj nestale djece, da je jedan broj porodica na prilicno niskom kulturnom i zdravstvenom nivou, da se jedan broj majki, koje su ostale bez muzeva, odao bludnom zivotu, ne vodeci racuna o svojoj djeci, da je broj ljudi, koji su usljed ratnih dejstava pretrpjeli razlicite psiholoske sokove i ciji mentalni sklop vise ne funkcionira normalno, takodjer znatan. Tu je i blaga kaznena politika, nedosljedno postivanje postojece zakonske regulative, situacija u kojoj se ne odgovara za krivicna djela, cak i kad o njima pisu javna glasila...

Ilustrativan je primjer da je Opcinski sud II u Sarajevu tokom l999. godine od brojnih prijava upucenih na njihovu adresu u kojima im se djeca zale na zlostravljanje, rijesen je samo jedan slucaj. Sedamnaestogodisnja djevojka koju je otac zlostavljao cetiri godine nakon bijega od kuce odlucila je progovoriti. Kako je rekla, onog dana kada je shvatila da opasnost prijeti i njenim dvjema mladjim sestrama. Tu je i gorazdanska prica u kojoj je za seksualno zlostavljanje devetogodisnje djevojcice osumnjicen S. M. Majka nesretne djevojcice je 7. oktobra ove godine ispricala sljedece:

"Moja djevojcica cesto ide kod nane kao i svako drugo dijete pa je cesto navracala kod ovog covjeka da se igra sa zecevima koje je on drzao u obliznjoj kolibici. U subotu je krenula da uzme zeca kojeg joj je on obecao. Medjutim, kasnije mi je sva isprepadana ispricala kako ju je on poceo stiskati po ramenima i ljubiti. Ona je vristala, a S. M. joj je zaprijetio da ce je ubiti ako ikome kaze sta joj je uradio".

Nekoliko dana poslije, majka je bila u prilici da objasnjava svojim sunarodnjacima da se sve zavrsilo "samo" na stiskanju i ljubljenju. Da li? Ili je to ipak ucinila samo pod pritiskom izrazito patrijarhalne sredine. Mozda ovaj primjer najbolje ilustruje opravdanost organizovanja Okruglog stola.

"Seksualno zlostavljanje djece", posebice ako se ima u vidu da je Forum demokratske alternative poseban naglasak dao drustveno-politickoj dimenziji ove teme. Kao i na davanje tezista prevenciji i modernoj zastiti djece. Prevenciji koja bi se odnosila na samu djecu (pouka, edukacija), potom na roditelje kao potencijalne pocinioce ili posmatrace i na kraju na pedagoge koji najvise mogu pridonijeti razotkrivanju ovakvih kriminalnih radnji. Okupljajuci mnoge strucnjake Forum demokratske alternative je, zapravo, naglasio sustinu - interdiscioplinarnu saradnju kao najvazniju pretpostavku da se shvati i obuhvati sva slozenost teme.

I jos nesto, ucinjen je vazan korak ka senzibilizaciji javnosti.

Zeljka GUTALJ (AIM, Sarajevo)