ESTRADA U POLITICI

AIM, ZAGREB, 23.11.1999. U zemlji u kojoj gotovo da nema drustvene sfere koju vladajuci rezim nije stavio ili pokusao staviti pod svoje skute, ne iznenadjuje pojava da politicke stranke umjesto autoritetu svojih politicara predizbornu kampanju prepustaju raznim estradnim zvijezdama, sportasima, reziserima i novinarima. Posvemasnja politicka, socijalna, gospodarska i kulturna kriza raskrinkale su katastrofalnu politiku vladajuce Hrvatske demokratske zajednice, ali i uvjetovale sve ocitiju polarizaciju na hrvatskoj estradnoj sceni. Sukladno tome hrvatska se estrada podijelila na, kako to glazbeni kriticar Zlatko Gall tumaci, "glazbenike savjesti i one koji zagovaraju hedonizam i "humpa-cumpa" ritmove i ideju kako nam je svima lijepo".

U tom smislu tzv. glazbenici savjesti, na celu s Parnim valjkom i Gibonnijem, zagovaraju promjene i agitiraju za oporbu. Pod parolom "Dosao je red na nas - cini pravu stvar", ovaj je glazbeni dvojac odlucio odrzati seriju ekskluzivnih koncerata u hrvatskim kazalistima, a prihodom s te turneje potpomoci izbornu kampanju koalicije SDP-a i HSLS-a ."Ovako kako nam sad izgleda zemlja nije ono sto smo zeljeli. U jednom trenutku pojavila nam se iluzija da bi se nasim angazmanom mogli staviti u funkciju opceg dobra i zelje za promjenom. Mi kao band zelimo inicirati nekoga da ucini pravu stvar - kazao je vodja Parnog valjka Husein Hasanefendic Hus povodom najavljenog angazmana.

Medjutim, ne treba smetnuti s uma da sklonost ka oporbi Valjka i Gibonnija, nije nuzno i jedino uvjetovana njihovim razocaranjem politikom vladajuceg HDZ-a, jer spomenuti se dvojac vec jednom predizborno angazirao - na prvim su predsjednickim izborima svirali za Franju Tudjmana. Ocito je da su i Parni valjak i Gibonni uvjereni kako je velika vjerojatnost da ce koalicijski partneri SDP & HSLS pobijediti na izborima od cega bi u skoroj buducnosti i sami mogli imati koristi. To bi, naime, u krajnjoj liniji moglo dovesti do njihove vece eksponiranosti u programu Hrvatske radio televizije.

Buduci da je nacionalni televizijski i radijski program, kao i neke tiskovine pod snaznom kontrolom HDZ-a, glazbenici oporbenjacke provenijencije, ipak, strahuju da im se ovaj istup ne razbije o glavu na nacin da ih se dodatno medijski sikanira. Radi bolje ilustracije dovoljno je usporediti naslove clanaka u zavisnim i nezavisnim medijima s konferencije za novine na kojoj su Gibonni i Parni valjak obznanili svrhu zajednicke turneje: "Ulaznice ce morati kupiti i Budisa i Racan"-Vecernji list, "Gibonni i Parni valjak na zajednickoj turneji"- Vjesnik, "Prihodom od turneje Gibonni i Parni valjak pomazu kampanju SDP-a i HSLS-a"- Jutarnji list, "Gibonni i Parni valjak za SDP i HSLS"- Novi list.

Kada je, pak, rijec o izvodjacima "humpa cumpa" ritmova njihova vjernost stranci na vlasti je neupitna, jer upravo njoj duguju zahvalnost sto svoje jeftine poskocice skupo prodaju. Ovdje je mahom rijec o, popularno nazvanim, pulenima Toncija Huljica,
predvodjenima "djevojkom sa sela" Severinom Vuckovic, kraljicom Torcide Doris Dragovic i srcedrapateljnim Petrom Grasom. Interesno-prijateljske veze izmedju Huljica i Pasalica urodile su pretjeranom vrtnjom spotova s bajkovitim optimizmom u stankama izmedju nogometnih utakmica i prije Dnevnika. Takav je kiceraj, s jedne strane, omogucio Huljicu unosnu zaradu, a s druge strane, posluzio rezimu u nastojanju da uvjeri gradjane kako zive u zemlji pjesme i blagostanja.

Koliko je pro-oporbena turneja "Dosao je red na nas - cini pravu stvar" uzburkala strasti hadezeovske ekipe svjedoce slucajevi Osijeka i Jastrebarskog. Naime, samo dan nakon sto su Gibonni i Valjak javnost upoznali sa svojom namjerom o potpori vodecim oporbenim stranaka, intendant osjeckog HNK Zeljko Cagalj na inicijativu zupana Branimira Glavasa otkazao im je planirani koncert. Gradonacelnik Jastrebarskog Stjepan Baksic, je otvoreno priznao da je koncert otkazan, buduci da Grad Jastrebarsko nije spreman izravno doprinijeti predstavljanju SDP-a, koji se apriori izrazava o hitnosti rusenja HDZ-a.

Predizborna je groznica, dakle, u punom jeku. Politicke su se stranke, cini se, ozbiljno odlucile u svoje predizborne kampanje ukljuciti estradne zvijezde. Sudjelovanje estrade u politickim kampanjama oprobani je recept iz zemalja razvijene demokracije, gdje odlucujucu ulogu u predizbornoj trci ne igra vise u tolikoj mjeri politicki program koliko reprezentacija. Tony Blair je tako na svoje stranacke skupove ulazio uz zvuke pop-glazbe i cesto se pokazivao javnosti u drustvu s Oasis - bracom i Mickom Hucknallom iz Simply Red. Predsjednicku kampanju Billa Clintona su, pak, potpomagali Fleetwood Mac i Barbara Streisand.

No, pozivanje na zapadnjacki model financiranja izbora u uvjetima kada se zemlja nalazi na rubu politicko-gospodarskog sloma doista je neumjesno. Doduse, totalno iskompromitirana vladajuca partija nedostatak popularnosti medju biracima nastoji koliko-toliko nadomjestiti popularnoscu raznih estradnih, nogometnih i slicnih javnih zvijezda i zvjezdica. Osnovni je motiv takvog hadezeovskog predizbornog lakrdijastva da uz pomoc recene svite pokusa stranci vratiti bar trunku odavno vec prokockane popularnosti, koja im je bila svojstvena prethodnih izbornih godina.

Kod oporbe je situacija donekle drugacija, njezina popularnost raste upravo zbog katastrofane politike HDZ-a. No, osnovni je problem oporbenih stranaka to sto nemaju uvjerljivog i prepoznatljivog programa koji bi zemlju izvukao iz sveopceg siromastva i duhovne bijede. Stoga oporba takav nedostatak nastoji kompenzirati cijelim nizom estradnih imena, koji bi smjeseci se s njihovih predizbornih plakata i pjevajuci na njihovim predizbornim skupovima trebali uvjeriti hrvatske gradjane da "cine pravu stvar".

Nekad zdusni estradni promotor Hrvatske demokratske zajednice, Jasenko Houra, duboko je razocaran svojim bivsim politickim idolima. "Zapitao se", kaze, "u kojoj drzavi zapravo zivi i je li to drzava u kojoj bi zelio zivjeti za deset godina". Houra, potom odgovara kako, "sigurno zeli da to bude Hrvatska, ali drukcija i bolja". Trenutacno u drzavi, prema njegovu misljenju, vlada totalni kaos i zato se za deset godina u takvoj zemlji nece moci zivjeti.
Stoga se, zabrinuti Jajo, politicki angazirao u predizbornoj kampanji izrazito desne - Nacionalne demokratske stranke Nikola Stedula.

Sumnju da su se Valjak i Gibonni predizborno angazirali samo, kako sami isticu, zbog zelje za promjenom u svrhu opceg dobra, budi cinjenica da se ovi glazbenici, tijekom zadnjih devet godina, prakticki niti jednom rjecju nisu zamjerili stranci, koju danas na sav glas prozivaju i kritiziraju. Hoce li osobno dobro - veca eksponiranost na nacionalnoj dalekovidnici - ipak prevagnuti, postati ce bjelodano jedino ako politicka opcija SDP-HSLS preuzme vlast. Stoga ne bi trebalo iznenaditi da se Gibonni i Valjak, kao uostalom i prije devet godina, umjesto najavljene kritika moguce lose politike svojih politickih favorita, odluce u tisini ubirati plodove umjesnog estradno-politickog pothvata. Na kraju krajeva, mozda doista, da parafraziramo Gibonnija "nije lako biti i svetica i kurba sve po potribi, kako se namisti u taj cas".

IVANA ERCEG