POGRESNO PLANIRAN PUC

Smjena direktora RT RS

Banjaluka, 23. novembar 1999. (AIM)

Proslo je vec vise od petnaest dana otkako je Vlada RS smijenila sa funkcije generalnog direktora Radio televizije Republike Srpske (RT RS) Andjelka Kozomaru i za vrsioca ove duznosti imenovala novinara RTRS-a Slavisu Sabljica, a da se u RTRS nista nije promijenilo. Andjelko Kozomara je i dalje i pravno i fakticki generalni direktor, urednici i novinari Radija i Televizije rade svoj posao kao i do sada, a od Vlade imenovani v.d. generalnog direktora Slavisa Sabljic, tek povremeno, oglasi po sa po nekim izvjestajem sa konferencije za stampu ili slicnog dogadjaja, sto mu je i prije postavljenja za "prvog covjeka" RTRS-a bio opis poslova i radnih zadataka.

Cak se i ministar informisanja Rajko Vasic, koji se prije desetak dana razmetao izjavama da ce "Vlada istrajati u provodjenju ove odluke", ucutao. Po svemu sudeci, prica ce se na tome i zavrsiti: na neuspjelom pokusaju Vlade da izvede puc u drzavnoj radio-televizijskoj kuci.

Ostaje pitanje sta je Vladu navelo da se odluci na ovakav hazarderski potez, koji od samog pocetka nije imao gotovo nikakvih sansi na uspjeh: da na nezakonit nacin i bez politicke podrske pokusa izvesti "smjenu na vrhu" RTRS-a? Sam Andjelko Kozomara je, nakon odluke o njegovom smjenjivanju, rekao da ne sumnja da ce "ministar Vasic, makar i uz angazovanje svog kolege iz MUP-a, pokusati ne birajuci sredstva da sprevede odluku" u cijem donosenju, kako je naveo, ni Vlada nije bila jedinstvena, te dodao da i ova odluka Vlade, "bez obzira na njen epilog nece proci bez ozbiljnih posljedica po RS". "Ozbiljne posljedice" za sada osjeca upravo Vlada: nezakonitom odlukom, i to u oblasti na koju je medjunarodna zajednica inace osjetljiva, a koja se kolokvijalno zove "sloboda medija", Dodikov kabinet je konacno poptuno poljuljao od ranije narusen kredibilitet kod najmocnijih predstavnika Medjunarodne zajednice.

Povjerenje biraca u Vladu i koaliciju "Sloga", ciju politiku ta Vlada predstavlja, i dalje se rapidno osipa. Efekat sa kojim je Vlada mozda na tom polju racunala, suprotstavljajuci se autoritetu Medjunarodne zajednice, izvrgao se u svoju suprotnost: ovim neuspjehom Vlada je pokazala eklatantnu nemoc da provede cak i odluke koje je sama donijela. A biraci to ne oprastaju. I na "unutrasnjopolitickom planu" Vlada je "igrom" oko fotelje prvog covjeka RTRS-a pretrpjela poraz. Naime, odluka o smjeni Kozomare i postavljenju Sabljica je nezakonita. Prema Privremenim aranzmanima, koje su potpisali upravo predstavnici "Sloge", kao i po Statutu RTRS-a, o funkciji generalnog direktora ove kuce ne odlucujue Vlada, nego Upravni odbor RTRS-a. Zagovornici Vladine politike su smatrali da ce se ova "pravna zackoljica" rijesiti na sjednici Narodne skupstine RS, koja je, navodno, trebalo da smijeni Upravni odbor RTRS-a i postavi novi, naravno onakav koji ce podrzati odluku Vlade. Medjutim, taj se racun pokazao potpuno pogresnim: Narodna skupstina ne samo da nije smijenila Upravni odbor RTRS-a, nego je od Vlade zahtijevala, da za narednu sjednicu pripremi "obrazlozenje" pomalo vec zaboravljene ranije odluke Dodikovog kabineta o smjeni 16 glavnih i odgovornih urednika lokalnih medija. Sve u svemu, pun promasaj.

Naravno, posebna je prica sta bi se i dobilo eventualnim smjenjivanjem Upravnog odbora od strane Skupstine, ako se sa tim ne slazu "medjunarodni faktori". U krajnjoj liniji, Visoki predstavnik Volfganag Petric, ciji je autoritet Dodikova Vlada direktno izazvala na dvoboj smjenjujuci direktora RTRS-a, mogao bi ponistiti odluku skupstine. To mu, uostalom, ne bi bilo prvu put.

Jedno je sigurno: ishitreni, formalno-pravno nezakonit, a politicki potpuno neproracunat potez Vlade o smjeni generalnog direktora RTRS- a, motivisan je nastojanjem da se pred proljetne lokalne i jesenje opste izbore, popravi sve losiji rejting koalicije "Sloga" u birackom tijelu. Izjave o tome da Vlada ne zeli da kontrolise medije, nego da obezbijedi profesionalno informisanje, su samo paravan.

U cijeloj prici manje je bitan generalni direktor Andjelko Kozomara, predratni dopisnik "Politike ekspres" iz Banje Luke i ratni rezervni oficir VRS. Jos manje je bitan Slavisa Sabljic, novinar koji je prije rata bio dopisnik "Vecernjih novosti" iz Bosanskog Grahova, a u ratu postao izbjeglica, vojnik, potom Banjalucanin, da bi se 1997. otvoreno stavio na stranu koalicije "Sloga" u borbi za demokratizaciju, a protiv korupcije. Niko, pa vjerovatno ni oni koji su ga postavili za vrsioca duznosti generalnog direktora RTRS-a, nije Slavisu Sabljica shvatao ozbiljno u cijeloj ovoj igri, jer se vec prvih dana otvoreno govorilo da je on "prelazno rjesenje" za narednih nekoliko mjeseci, nakon cega bi i formalno fotelju prvog covjeka RTRS-a preuzeo "pravi covjek".

U koloarima se pojavila i verzija da je Sabljic na ovu igru pristao ne samo iz svojih politickih ubjedjenja, mada on tvrdi da nije "niciji covjek", nego i zato sto je jednostavno bio ucijenjen, odnosno zato sto je doslo vrijeme da plati ono sto je nakon dolaska iz Grahova dobio: stan u centru Banjaluke za svoju mnogobrojnu porodicu i posao "kod drzave" za svoju suprugu.

S druge strane, kako je to vec postao narodni obicaj u ovdasnjim medijima, pojavile su se i price za Kozomaru: da je samovoljan, sklon nepotizmu i "prisvajanju" televizijskih para. Ovo posljednje je, medjutim, malo vjerovatno, s obzirom da jos od prije direktorovanja Kozomara nije "nimalo siromasan covjek", zahvaljujuci privatnom porodicnom biznisu. Sto se politike tice, i on tvrdi da nije "niciji covjek", da nije clan nijedne stranke, a da ga je za mjesto generalnog direktora predlozio upravo ministar Vasic, njegov kolega i dugogodisnji blizak prijatelj, sa kojim se ni do danas, eto, nije posvadjao. Samo mu se Vasic nakon odluke Vlade i napada na njega, vise, nekim cudom, ne javlja.

I na kraju prica, koju zaista niko ne shvata ozbiljno, ali koja dosta govori o stanju naseg narodnog duha: i Sabljica i Kozomaru, njihovi protivnici optuzuju da su u "sluzbi drzavne bezijednosti".

Interesantno je da je i Vlada pocela da koristi carsijski rjecnik otpuzujuci Kozomaru da "stiti Karadziceve urednike" i da "saradjuje sa Milosevicevim rezimom". Pod Karadzicevim urednicima se, prije svega, podrazumijevaju dvije urednice: Nada Puvacic i Milka Ceremidzic. Gospodji Puvacic su na dusi najmanje dva grijeha, sto je supruga Ljube Puvacica, visokog funkcionera opozicione Srpske stranke za Krajinu i Posavinu, i sto je u jednoj emisiji, u kojoj je gost bio Milorad Dodik, premijera propisno i bez imalo "respekta" propitala sve sto jedan novinar jednog premijera treba da pita. A sto se urednice Ceremidzic tice, njen "problem" je sto je dosla sa Pala i sto je prati glas da je "nevjerovatno bliska" sa Momcilom Krajisnikom.

Vlada je po svemu sudeci odustala, ili je bila primorana da odustane, od provodjenja svoje odluke. Od pocetka je bilo jasno da ce biti ili tako, ili mnogo gore. Oni koji imaju istinsku moc u ovoj zemlji, od Nezavisne komisije za medije, do OEBS-a i samog OHR-a, reagovali su jasno, nedvosmisleno i potpuno jedinstveno: Vlada RS nema zakonsko ovlastenje da radi to sto radi. Cak je i u zajednickom saopstenju OEBS-a i OHR-a receno da "radio televizija koju placaju poreski obveznici mora funkcionisati bez ikakve kontrole izvrsne vlasti i politickog mijesanja".

Milkica MILOJEVIC (AIM)