KRABULJNI PLES OKO ODRA

AIM, ZAGREB, 22.11.1999. Sada to stvarno pocinje sliciti na veliki krabuljni ples oko odra. Franjo Tudjman vec puna tri tjedna lezi tesko bolestan u zagrebackoj bolnici Dubrava, a njegovo pravo stanje nitko pouzdano ne zna, cak se sa sigurnoscu ne moze reci ni da je ziv. U nekoliko navrata vec je prostrujila vijest da nije, ili da jedva jeste, te da se jos jedino ceka odobrenje obitelji da se iskljuce aparati koji ga samo tehnicki odrzavaju na zivotu, jer je navodno vec nastupila klinicka smrt.

Ponesto od toga objavile su i neke svjetske agencije, ali bi zatim povukle vijest, pokolebane saopcenjima lijecnickog konzilija, koji se uporno nastavljao oglasavati skrtim saopcenjima. Oni su najprije prstali neukusnim optimizmom, a ozbiljnost bolesti stidljivo se priznala tek kada to vise nisi mogli zatajiti ni Tudjmanovi najblizi suradnici. Ali, i oni su to ucinili tek kada su nezavisni mediji objavili da je Tudjman umalo umro od sepse izazvane izlijevanjem gnoja iz upaljenog debelog crijeva, ocito uplaseni da ih ne zaskoce dogadjaji o kojima i sami znaju malo ili se informiraju iz druge ruke, iz nekog pomno sakrivenog izvora.

Na uporno navaljivanje medija otkrilo se, naime, da i oni rijetki suradnici kojima je dopusten dolazak u bolnicu Dubrava, nemaju pristup u samu Tudjmanovu bolnicku sobu, nego u nju moze samo njegova uza obitelj. Tako je fama o bolesti prvog covjeka Hrvatske poprimila tolike razmjere da omogucuje manipuliranje ne samo javnoscu nego i politickim vrhom zemlje, gdje se Tudjmanova bolest ocito zeli iskoristiti kao jaka karta u medjufrakcijskim obracunima. Inicijativu zasad ima frakcija najblizih Tudjmanovih suradnika, okupljenih oko Ivica Pasalica, koja uz manja odstupanja u trenucima kada je njegovo stanje bilo izrazito kriticno, inzistira na tome da oporavak tece kontinuirano i dobro, te da nije potrebno poduzimati nikakve izvanredne mjere jer drzava sasvim normalno funkcionira.

To prvenstevno znaci da nema razloga poduzimati mjere privremenog a kamoli trajnog prijenosa vlasti s oboljelog predsjednika (Ustav predvidja da u slucaju "trajne sprijecenosti", sefa drzave zamjenjuje predsjednik Sabora, koji mora u roku dva mjeseca raspisati nove predsjednicke izbore). Druga frakcija, okupljena oko Vladimira Seksa kojeg iz pozadine podrzava Mate Granic sa svojim ljudima, protivi se laznom medicinskom optimizmu i trazi da se ustavni mehanizam nasljedjivanja stavi barem u pripravno stanje.

Motivi za to porasli su narocito otkako se u Vecernjem listu pojavio superintrigantni tekst u kojem se, bez navodjenja izvora, tvrdi da je Tudjman prije odlaska u bolnicu pismeno ovlastio Pasalicu blisku Ljerku Mintas-Hodak da ga zamjenjuje u otsutnosti i da prema potrebi organizira izbore za novog predsjednika HDZ-a, koji bi ujedno bio i kandikat za novog sefa drzave. Rasireno je misljenje da iza ovog pisma stoji sam Pasalic - iako je Lj. Mintas-Hodak odmah demantirala da je dobila ikakvu punomoc da vodi HDZ - koji odlaskom Tudjmana najvise gubi jer uziva puno vece povjerenje kod njega nego u HDZ-u, ali sada maksimalno zeli iskoristiti volsebnu bolest svog sefa kako bi izmanipulirao javnost, jos vise svoje stranacke suparnike, ali najvise njega samoga.

Nitko, naime, ne zna je li Tudjman uopce u stanju komunicirati s ljudima oko sebe, tako da opce mjesto svih unutrasnjepolitickih analiza postaje pitanje tko zapravo vlada Hrvatskom posljednjih tjedana. Ocito zato da ohladi pregrijane kuloare, premijer Matesa prosli je tjedan nakratko posjetio Dubravu, izjavljujuci potom da je "vidio Tudjmana" (ne precizirajuci je li Tudjman vidio njega) i zazelio mu brz oporavak (bez preciziranja je li to bolesnik cuo i zahvalio na dobrim zeljama). U gruboj podjeli figura na hrvatskoj kadrovskoj sahovnici, Matesa slovi kao blizak Granicu, sto u ovom slucaju barem donekle znaci i Seksu. Tako bi se razlozi ovom posjetu mogli iscitati kao pokusaj da se parira Pasalicu, tj. iskljuci mogucnost njegovog manipuliranja Tudjmanovim zdravljem.

No, razloga za takav posjet ima i na drugim stranama. Dok Tudjman lezi u bolnici gomilaju se neodgodive drzavnicke obaveze, koje logikom ogromnih ovlasti sto ih je on prigrabio sada ne moze obaviti nitko umjesto njega (proglasavanje zakona o privremenom financiranju drzavnog budzeta, polaganje zakletve novih clanova Ustavnog suda..). Ali, prvenstveno se to odnosi na skore parlamentarne izbore, koje je Tudjman najavio tri dana uoci Bozica, ali ih nije raspisao, a rok u kojem je to trebalo napraviti koncem proslog tjedna je istekao. Pasaliceva struja smatra da ni oko toga ne treba praviti dramu, jer se izbori mogu odgoditi i punih mjesec dana a da jos ostanu u zakonom predvidjenom roku.

Dakle, treba jednostavno pricekati da se Tudjman oporavi, sto je navodno samo pitanje dana, i onda raspisati izbore umjesto prije Nove godine, poslije nje, i sve je u najboljem mogucem redu. Pasalicev klan, koji kontrolira dobar dio birokracije u stranci i u drzavi, ocito kupuje vrijeme u kojem bi nekim novim pothvatom a la Vecernji list, ili i smjelijim, preuzeo kontrolu u vlasti, koja mu naocigled curi iz prstiju. No, Seks kontrolira Sabor, koji je od prezrenog kokosinjca (tako ga je nazvao jedan od nekadasnjih Tudjmanovih miljenika, glumac Zlatko Vitez) odjednom avansirao u prvorazrednu instituciju, i najavio je donosenje zakona ili ustavnu preinaku koji bi omogucili da se ovlasti sefa drzave privremeno prenesu na predsjednika Sabora (sto po postojecim propisima nije predvidjeno). To znaci da bi Tudjman ostao "drzavni poglavar", ali bi se predsjednicke ovlasti privremeno, do njegovog oporavka, prenijele na prvog covjeka parlamenta Vlatka Pavletica.

Opozicija je u nacelu prihvatila ovakvu ideju, no trazi da se Ustav najprije primjeni, a tek onda eventualno mijenja. Ustav, naime, predvidja, kako rekosmo, da predsjedniku Republike u slucaju "trajne sprijecenosti" prestaje mandat, nakon sto tu sprijecenost utvrdi Ustavni sud na inicijativu Vlade. Ivica Racan je u ime opozicijske sestorice zatrazio da se ispostuje ta Ustavom propisana procedura, da dakle Vlada najprije pokrene postupak za utvrdjivanje sposobnosti sefa drzave da obavlja svoju duznost. Tek ako bi se utvrdilo da on nije trajno nego prolazno nesposoban da vodi drzavu, stekli bi se uvjeti za pokretanje inicijative s kojom se pojavio Seks (uspjevsi preko HDZ-ovih zastupnika u Saboru to nametnuti i kao sluzbeni stav stranke).

Osim toga, opozicija upozorava i na jednu proceduralnu zamku u koju bi se moglo upasti ako bi se ishitreno realizirala Seksova zamisao. Bude li se, naime, odredba o privremenoj sprijecenosti regulirala zakonom, njega bi opet morao potvrditi Tudjman, sto znaci da bi ovaj mogao ostati samo mrtvo slovo na papiru. Zato opozicija trazi da se privremena sprijecenost regulira ili Ustavom ili ustavnim zakonom, jer njih proglasava predsjednik Sabora. Ali, i to tek, rekosmo, nakon sto se utvrdi pravo stanje bolesti sefa drzave. Ova rezerva unesena je i zbog toga sto je Seks najvjerojatnije morao prihvatiti kompromis s Pasalicevom strujom kada se odlucili na proglasavanje "Tudjmana privremeno sprijecenim", jer je u to unesena klauzula da pocetak i kraj svoje sprijecenosti oglasava najprije sam sef drzave, a tek ako to nije u stanju u procjenu njegove sposobnosti ukljucuju se Vlada i Ustavni sud. A to prakticki znaci da Tudjman moze vladati iz bolesnickog kreveta, ili jos vjerojatnije netko u njegovo ime, prakticki dokle hoce.

MARINKO CULIC