NA METI ATENTATORA

Bizbijednost novinara

Banjaluka, 22. novembar 1999. (AIM)

Podmetanje bombe pod automobil osnivaca, direktora I glavnog i odgovornog urednika "Nezavisnih novina" Zeljka Kopanje

1. oktobra ove godine uozbiljilo je novinare u RS do te mjere da su se polovinom mjeseca sastali za okruglim stolom u Banjaluci da razgovaraju na temu vlastite bezbijednosti. Nezavisno udruzenje novinara RS, kao organizator skupa, zeljelo je da se za okruglim stolom nadju novinari iz Hrvatske, Jugoslavije i BiH. Pozvana su poznata novinarska pera iz kojih je iskustvo progona i napada. Na zalost, dosli su samo Senad Pecanin, urednik sarajevskog magazina 'Dani' i Borka Rudic, sekretar Unije profesionalnih novinara iz Sarajeva.

Napad na Kopanju i ubistvo u beogradu pocetkom godine vlasnika 'Dnevnog telegrafa' Slavka Curuvije, pokazuju da novinari postaju veoma zanimljiva meta u demokratijama u nastajanju. Robert Menar, prvi covjek "Reportera bez granica", dosao je u Banjaluku da saopsti opominjucu vijest: "U poslednjih deset godina u svijetu je ubijeno 500 novinara, a u 90 odsto slucajeva ubica nije pronadjen, a razlog je sto vlasti nisu zeljele da oni budu otkriveni".

Banjalucki novinari pozvali su na svoj skup i predstavnike vlasti. Nisu se odazvali ministar informisanja i ministar pravde, ali su dosli dvojica predstavnika policije. Oni su razumjeli zabrinutost novinara i obecali da ce uciniti sve da se otkriju izvrsioci i narucioci atentata na Zeljka Kopanju. Medjutim, zamijeraju novinarima sto ne saradjuju dovoljno sa policijom i ne prijavljuju sve prijetnje.

Mnogi novinari smatraju da je policija neefikasna i da se nije obratila javnosti ni sa jednom pouzdanom cinjenicom iz istrage o atentatu na Kopanju. Sinisa Karan, sef odsjeka kriminalisticke policije MUP-a RS, kaze da je policija obavila preko 180 informativnih razgovora i veliki broj istraznih radnji. Cak je i osteceno vozilo Zeljka Kopanje otpremljeno u Skotland jard na vjestacenje.

Na banjaluckom skupu novinara neocekivano se u kolicima pojavio i Zeljko Kopanja, da bi se, kako je rekao, zahvalio svojoj novinarskoj porodici na podrsci koju su mu pruzili. "Apsolutno nemam povjerenja u policiju. Mislim da nisu sposobni i da nemaju zelje da otkriju moje ubice", rekao je Kopanja u kratkom obracanju skupu.

Ministar policije Sredoje Novic, podnio je parlamentu RS informaciju o slucaju Kopanja u kojoj je ponovio da policija 'intenzivno traga za pociniocima'. Nije saopstio ni jednu konkretnu pojedinost, osim da je iz Londona stigao preliminarni izvjestaj vjestacenja ostecenog automobila, 'koji nece biti saopsten javnosti u interesu dalje istrage'.

Miodrag Zivanovic, direktor "Novog preloma", smatra da o bezbjednosti novinara i ne treba da brinu ministri policije, pravosudja i informisanja. "Oni nas i ne mogu zastititi, a da je to tacno potvrdjuje cinjenica da je samo u ovoj godini bilo 40 napada na novinare", kaze Zivanovic. Dematovao ga je sef kriminalisticke policije RS, tvrdeci da je u ovoj godini bilo svega sedam prijavljenih napada na novinare i da su svi rasvijetljeni.

Kratka istorija teroristickih napada na novinare, medjutim, pokazuje da njihova bezbjednosna profesionalna pozicija nije ni malo ruzicasta. Prije dvije godine je u Doboju potpuno razorena redakcija tamosnjeg privatnog nedjeljnika "Alternativa". To se desilo u vrijeme kada je Biljana Plavsic raspustila Skupstinu RS. U isto vrijeme dva puta je ispod automobila glavnog i odgovornog urednika drzavnog "Glasa srpskog" podmetnut eksploziv, a pocinioci su u svim slucajevima ostali nepoznati.

Pocetkom marta ove godine u Zvorniku je bacen eksploziv na redakciju privatnog radija 'Osvit'. Unisten je gotovo sav inventar. Istog dana u Zvorniku su demonstrirale pristalice Srpske radikalne stranke protiv odluke Visokog predstavnika o smjenjivanju sa duznosti predsjednika Republike Srpske Nikole Poplasena, koji je i predsjednik Srpske radikalne stranke. Ni za ovaj teroristicki napad niko nije osudjen. Nedavno je navinar Mirko Srdic iz Doboja dobio batine od lokalnog gradonacelnika, a snaznije reakcije i bavljenja ovim slucajem nije bilo.

Kako novinari mogu da se zastit? "Nemoguce je da organizujemo neku svoju gardu ili da cuvamo svoje kancelarije, a i kada bismo mogli, ko bi pod takvim uslovima obavljao svoj posao", kaze glavni i odgovorni urednik "Dana" Senad Pecanin. On smatra da je "najbolja zastita za novinare profesionalizam".

Prema jednom od ucesnika na okruglom stolu o bezbjednosti novinara u Banja Luci, novinari se na prostorima bivse Jugoslavije, pa tako i u Republici Srpskoj, jos smatraju presudnim ucesnicima politickog zivota, a mediji su iskljucivo sredstva propagande vlasti, a ne biznis ili samo sredstvo da dodju do javnosti. "Nase drustvo je demokratski nepismeno i ima jos onih koji misle da se napadom na novinare moze nesto promijeniti. Zato je najbolja odbrana da novinari nastave jos snaznije da rade i pokazu da terorizam ne moze nista da promijeni", misli Predrag Bajevic, sef Kancelarije Nezavisne komisije za medije u Banjaluci.

Da li je kljuc zastite novinara u pravosudju? Sinisa Karan iz policije kaze da se "ovo ne bi desavalo da je sudstvo bilo efikasnije i da je kaznjavalo". Perica Vucinic, direktor banjaluckog magazina "Reporter", misli "da nam je pravosudje slobodno i nezavisno koliko novinarstvo, ova zemlja bi bila mnogo bolja".

Borka Rudic je novinarima uputila ozbiljnu zamjerku zbog nesolidarnosti: "Apsurdno je da Udruzenje novinara BiH nije reagovalo povodom atentata na Kopanju, a oglasila se Izetbegoviceva SDA, koja neprekidno napada novinare".

Sa okruglog stola nnovinari su poslali poruku javnosti:"Jesmo pogodjeni, jesmo i uznemireni. Ali, nismo uplaseni. Na to nemamo pravo zbog buducnosti nase zemlje, a ni zbog zla koje se dogodilo nasem Zeljku".

Dejan Novakovic (AIM)