DAYTONSKI SPORAZUM

CETIRI GODINE POSLIJE

AIM, SARAJEVO, 19.11.1999. Kada je prije cetiri godine (21. novembra) iz Daytona stigla vijest da su mirovni pregovori o BiH okoncani, sporazum je nalikovao losem braku: u tom bracnom trouglu tri strane se ne vole, ali moraju zivjeti pod istim krovom. Bilo je mnogo predvidjanja da ce se drzavna gradjevina raspasti jer je na unutrasnjem planu BiH pocivala na ratnom teritorijalnom fakcitetu, a s druge strane, labavi drzavni okvir bez vojske i policije objektivino ce tesko drzati na okupu posvadjane narode. Cetiri godine kasnije Dayton je odolio mnogim iskusenjima. Bosna i Hercegovina je vise drzava krajem 1999. nego sto je to bila prije rata. To sto je BiH prezivjela kao drzava zasluzan je prije svega Daytonski mirovni sporazum koji slijedi prokletstvo ove zemlje u kojem Bosna opstaje kao drzava samo kao medjunarodno rjesenje. Daytonski sporazum je najznacajniji medjunarodni politicko-pravni akt u istoriji BiH - njime se po prvi puta priznaje medjunarodni subjektivitet BiH. U prethodnih 120 godina medjunarodne konferencije koje su se bavile Bosnom priznavali su njenu cjelovitost, ali u okviru drugih drzava - od Austrougarske uprave (Berlinski kongres), do Kraljevine SHS (Versajska konferencija). Sta je Dayton donio BiH za protekle cetiri godine? Mir i opstanak drzave su dvije najvece tekovine. Ostalo su "sporedni" ucinci: sloboda kretanja, zajednicke tablice, pasosi, zastava, himna  Konvertibilna marka postaje jedino sredstvo placanja i faktor ekonomsmke reintegracije BiH.

Mnoge tacke Daytonskog sporazuma ostale su neostvareni ciljevi. Svi se slazu da je ostala nerealizirana kljucna tacka sporazuma - povratak prognanih na svoje prijeratne adrese. Zajednicke institucije drzave - Predsjednistvo, Vijece ministara i Parlament - karakterizira stalna blokada. Rekonstrukcija i ekonomska obnova BiH odvija se puzevim korakom. U krizi su i institucije Federacije, ali i Republike Srpske. Objektivno, koliko-toliko funkcioniranje institucija moguce je jedino zahvaljujuci intervenciji Visokog predstavnika. Guverner koga postavlja medjunarodna zajednica drzi Bosnu na okupu. Bez Visokog predstavnika drzavne institucije bi se raspale i to bi bio kraj ove zemlje.

Postoje neslaganja u vezi sa uzrocima spore i selektivne implementacije mirovnog sporazuma. Mnogi su spremni svu krivicu svaliti na nesavrsenstvo samog sporazuma, ali je to samo djelic istine. Cinjenica je da je u Daytonu projektovana drzava "ni riba ni djevojka". BiH je skrojena kao labava konfederacija dva entiteta. Daytonski ustavi uspostavili su neravnopravnost naroda u okviru drzave. Srbi su tako manjina u Federaciji, a Bosnjaci i Hrvati u RS. Ustavna neravnopravnost stvara masu prakticnih problema - od izbora do povratka prognanika. Prakticno sva vlast je u entitetima, a nadleznosti zajednickih centralnih organa su simbolicne. Centralni organi vise su mjesta koordinacije, nego organi vlasti. Svaki pokusaj bosnjacke strane, da se ojacaju ili prosire njihove nadleznosti kod druga dva naroda, dozivljava se kao pokusaj unitarizacije. S druge strane, podredjivanje drzave BiH Republici Srpskoj ili odrzavanje u zivotu "Herceg-Bosne", u Sarajevu se dozivljava kao separatizam Srba ili Hrvata. Stvarni ili psiholoski strah od unitarizacije ili separatizma je konstanta aktuelnih politickih odnosa. Odgovor na pitanje zasto kasni implementacija, ne krije se toliko u nesavrsenosti sporazuma, iako mnoge kritike stoje, vec su izraz temeljnih politickih pretpostavki na kojima pociva daytonska BiH. Prvi uzrok nesavrsenosti pociva na cinjenici sto je rat u BiH zavrsen remijem. Drugi je, priznavanje Republike Srpske kao uslova za otpocinjanje mirovnih pregovora. U bosnjackoj javnosti jos traju polemike oko toga da li je trebalo u septembru 95. prihvatiti RS. Ne postoji uvjerljiv odgovor da li se ovaj zahtjev mogao izbjeci. Na jednom gostovanju na TV OBN Izetbegovic je objasnio da je to bio "srpski minimum" za prihvatanje daljih razgovora.

Treca mana sporazuma je sto se oslanja na iste politicke snage koje su zapocele rat. Bilo je iluzorno ocekivati da SDS provodi Dayton. Sam Krajisnik, najmocniji politicar medju bosanskim Srbima, dvije godine poslije potpisivanja sporazuma, je u vise navrata objasnjavao kako je prihvatanje daytonske BiH taktickog karaktera. Na predizbornim skupovima 96. on je govorio kako je SDS ostvario ratni cilj stvorivsi srpsku drzavu u BiH koja ce se u pogodnom momentu prikljuciti Srbiji. Ni ekstremisti u redovima HDZ-a nisu prihvatili ni Federaciju ni BiH. I Herceg-Bosna, prema koncepciji tvrdolinijasa, trebala bi se jednog dana pripojiti Hrvatskoj. Cetvrta, najveca nevolja danasnje BiH je izostanak konsenzusa njena tri naroda o unutrasnjem bicu drzave. Za razliku od drugih modernih drzava, BiH nema osnovne drzavne ideje koja bi bila faktor unutrasnje kohezije. S druge strane BiH je izlozena velikim uticajima susjednih drzava - Hrvatske i Srbije. Osim toga, glavne politicke partije bosanskih Srba i Hrvata predstavljaju puke ekspoziture Beograda i Zagreba. Analiticari procjenjuju da je nemoguce funkcioniranje BiH institucija sve dok susjedne drzave ne dignu ruke od BiH i ne dozvole tamosnjim nacionalnim pokretima da se autenticno razvijaju i zajedno sa bosnjacima izgradjuju svoju zemlju.

Dayton je danas na prekretnici. Moguce su tri opcije: stagniranje, implementacija ili propast sporazuma. Ovu trecu opciju nagovjestava direktor medjunarodne krizne grupe za BiH Dzejms Lajon. Ovu svoju prognozu Lajon zasniva na uvjerenju da ce medjunarodna zajednica dici ruke od BiH i povuci svoje civilno i vojno osoblje. Suvisno je objasnjavati da bi takav rasplet doveo do obnove rata. Uvjeren sam, medjutim, da je ova opcija najmanje moguca. S jedne strane tu je Pakt o stabilnosti jugoistocne Evrope, koji Bosni i regionu pruza novu sansu. S druge strane, ocekuju se demoktatske promjene u okruzenju. Eventualna pobjeda opozicije u Hrvatskoj mogla bi se pozitivno odraziti na BiH. Istovremeno, politicki, vojno i ekonomski oslabljeni Milosevic nece imati snage da presudno utice na procese u RS. Koje ce poteze povuci medjunarodna zajednica? Kontakt grupa prvo ce sacekati rezultate lokalnih izbora koji su zakazani za proljece iduce godine. Njihovi rezultati ce biti nagovjestaji politickih pomijeranja u BiH. Nema sumnje da ce medjunarodni posrednici raditi na slabljenju nacionalnih stranaka i proporcionalno s tim raditi na jacanju Pakta. Direktno ili indirektno vec je poruceno da novi Pakt zahtijeva i nove lidere. BiH u Evropu sigurno nece ulaziti sa politickim snagama koje su dovele do rata. To je sansa i za popravku Daytona. Nije li to nova sansa za BiH.

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)