NOVA PRODAJA VECERNJAKA

AIM, ZAGREB, 18.11.1999. Politicka dinamika u Hrvatskoj postaje, ubrzanim priblizavanjem dana parlamentarnih izbora, sve intenzivnija. Prema izvorima iz vrha Socijaldemokratske partije Hrvatske, koja je - u koaliciji s Hrvatskom socijalno-liberalnom strankom - najizgledniji kandidat za pobjedu, ovih se dana mnostvo potencijalnih prebjega iz vladajuceg HDZ-a narucuje na razgovore u stab nove snage u narastanju, ocekujuci politicku amnestiju i postavljanje na nove duznosti. Taj film Hrvatska je vec gledala prilikom prvih visestranackih izbora. No, nisu samo politicari-konvertiti oni koji hodocaste na mjesto odlucivanja nove vlasti. Dolaze, kako se moze cuti, i brojni novinari, jedni zato sto ocekuju da ce ih lideri koalicije zapaziti i imenovati na visoke (urednicke i direktorske) duznosti nakon izbora, a drugi zato da bi pokusali ispraviti stare nepravde o kojima se, dok je HDZ bio neupitan, nisu usudili ni zucnuti.

Brojnu frakciju cine, medju njima, i novinari Vecernjeg lista, najtiraznijih dnevnih novina u Hrvatskoj koje je bivsi vlasnik, hrvatski Mirovinski fond, pocetkom prosle godine prodao zagonetnom Caritas fundu, tvrtki registriranoj na Djevicanskim otocima, za koju nitko nikad prije nije cuo, i kojoj - do dana danasnjeg - nitko ne zna pravog vlasnika. Vecernjakovci zahtijevaju od Ivice Racana i Drazena Budise ponistenje prodaje Vecernjeg lista, pri cemu, formalno, navode nekoliko argumenata. Prvi lezi u cinjenici da je prije prodaje vrijednost Vecernjaka procjenjivana tri puta, svaki puta na sve manji iznos. Na koncu, list je prodan za 19,5 milijuna njemackih maraka, sto se ocjenjuje nerealno niskim. Drugi argument oni vide u tome sto je, prilikom svake nove procjene, udio namijenjen malim dionicarima bivao sve manji, dok na kraju nije dosao do 13,1 posto dionica. I trece, nakon prodaje Vecernjaka, politicki najznacajnijeg dnevnog lista u Hrvatskoj, prava vlasnicka struktura toga lista ni u jednom trenutku nije obznanjena javnosti.

Predsjednik Vlade, mr Zlatko Matesa, uputio je svojedobno Mirovinskom fondu cak i sluzbeni upit, tko je stvarni vlasnik Vecernjaka, odnosno, tko stoji iza Caritas funda, ali je umjesto odgovora dobio samo prezrivu sutnju. Cijela je privatizacija Vecernjaka, dakle, bila od pocetka krajnje sumnjiva a nagadjanja javnosti o stvarnim vlasnicima ovog lista, vodila su uglavnom prema jednom izvoru: vrhu Hrvatske demokratske zajednice, odnosno jednom od njenih lidera, dr Ivicu Pasalicu i njegovoj Zakladi Hrvatskog drzavnog zavjeta, koje se u Hrvatskoj obicno titulira nazivom hadezeovih desnicara ili radikalnom frakcijom HDZ-a. Najuvrijezenije je misljenje da je Caritas fund ispostava HDZ-a, odnosno, Zaklade Hrvatskog drzavnog zavjeta - personalno govoreci, dr Ivica Pasalica - a u jednom je momentu procurila u javnost i informacija da je stvarni vlasnik lista njemacki koncern WAZ. Obje opcije mogu se pravno osporiti, prva iz maloprije navedenih razloga, a druga zato sto bi, u slucaju da je WAZ doista vlasnik Vecernjeg lista, u Hrvatskoj bio javno priznat monopol. WAZ, naime, vec drzi pedeset posto vlasnistva u Europapress holdingu, najvecoj izdavackoj kuci u Hrvatskoj koja u svom vlasnistvu drzi petnaestak listova velike naklade i nezanemariva politickog utjecaja. Kako je Ivica Racan obecao reviziju pretvorbe, Vecernjak bi se doista medju prvima mogao naci na udaru, jer je simbolicki i politicki znacaj ovoga lista golem, a njegova privatizacija, sto zna cijela javnost, krajnje sumnjiva.

U obje varijante - ili s WAZ-om ili sa Zakladom Hrvatskog drzavnog zavjeta - bila je, ipak, posve nedvosmislena jedna stvar: da je o vlasnistvu nad Vecernjakom odlucivao Ivic Pasalic, ciji sljedbenici sjede u svim institucijama sistema koje su donosile presudne odluke, i u ovom i u nizu drugih slucajeva. Kako su tragovi, dakle, previse jasno upucivali na njega, Vecernji list ovih ce dana po drugi puta promijeniti vlasnika. HDZ gotovo sigurno gubi izbore ali zeli osigurati utjecaj u medijima, jer se drzi devize da izgubljena bitka ne znaci izgubljen rat. Operacija zametanja tragova, koja je dio tog presaltavanja za buducnost, vec je usla u zavrsnu fazu. Vecernji list je, naime, u sedmom mjesecu, radi tzv. dokapitalizacije emitirao novu seriju dionica, za ciju kupnju su se javila tri ozbiljna interesenta: njemacki koncerni WAZ i Springer, te austrijski Kleine Zeitung. Cijena nove serije dionica veca je od deset milijuna njemackih maraka, i sama po sebi ne bi bila dovoljna za stjecanje natpolovicnog vlasnistva nad Vecernjakom, no u igri je ostalo i tridest posto dionica koje su u vlasnistvu hrvatskog Mirovinskog fonda. Prema onome sto se moze saznati iz krugova upucenih, od tri ponude bit ce posve sigurno prihvacena ona koju ce dati mocni njemacki koncern Springer.

U ovoj operaciji ne bi bilo nista posebno sporno, kada, tvrde isti izvori, Nijemci u istom paketu ne bi preuzeli, pod povlastenim uvjetima, i 30 posto dionica Vecernjaka iz Mirovinskog fonda. Na taj ce nacin udio kompanije s Djevicanskih otoka spasti na znatno manju razinu od sadasnje - sigurno ispodpolovicnu - a vlasnikom najjaceg hrvatskog dnevnika postat ce njemacki koncern, cije vlasnistvo se nitko, pa ni nova vladajuca koalicija, nece usuditi osporiti. To bi, naime, znacilo otvaranje sukoba s Njemackom, sada drugim a u buducnosti vjerojatno prvim stranim investitorom u Hrvatsku, sto sebi nece moci priustiti niti jedna vlast. Racunica je, medjutim, visestruka. Oni koji ce Springeru osigurati preuzimanje Vecernjaka pod tako povoljnim uvjetima, Pasalicevi hadezeovci, ocekuju da im se osigura utjecaj na buducu uredjivacku politiku Vecernjeg lista, sto bi im, povrh toga, osiguralo i stalne prihode iz dionica koje ce zadrzati i dalje. U ovoj vezanoj trgovini svi dakle imaju jasne i dostizne ciljeve. Narednih bi dana vijest o opisanoj transakciji mogla biti i objelodanjena, dakako, bez politicke i ekonomske pozadine koju smo upravo opisali.

Hrvatsko ce novinsko trziste, na taj nacin, biti utjecajno podijeljeno izmedju dva njemacka izdavaca: Springera i WAZ-a (koji kontrolira polovicu EPH, s namjerom da otkupi i ostatak), a WAZ je, povrh toga, nedavno poceo opipavati teren i u Sloveniji, s namjerom da kupi dva vodeca dnevnika, mariborsku Vecer i ljubljansko Delo. Kako je WAZ poznat po bezocnoj eksploataciji radne snage, a Slovenija nije u takvim teskocama kao Hrvatska ili Bugarska, WAZ zasad nije kupio slovenske dnevnike. Slovenci, pored toga, imaju i izrazen strah od germanske predominacije, pa ce preuzimanje ici sigurno znatno teze nego na jugu. No, ne treba sumnjati da je cilj njemackih izdavaca osvajanje izdavackog trzista cijele bivse Jugoslavije. Dokazi za to iz dana u dan sve su brojniji, a kada se objavi da je Springer kupio Vecernjak, bit ce posve sigurno da ce cijela hrvatska medijska scena kihati kada se Berlin prehladi.

BORIS RASETA