OBRAZOVANJE U F BIH

NASTAVA "PISANA" NACIONALNIM PERIMA

AIM, SARAJEVO, 18.11.1999. U mostarsku gimnaziju "Aleksa Santic", koju bi odlukom Visokog predstavnika trebalo da koriste svi mostarski gimnazijalci, netom nakon renoviranja zgrade, uselili su ucenici i nastavno osoblje iz hrvatskog dijela grada i zapoceli nastavni proces po hrvatskim planovima i programima. Istovremeno, gimnaziji su promijenili ime u "Fra Dominik Mandic". Bosnjacka strana u vlasti je kod Visokog predstavnika ulozila protest zbog ovakvog ponasanja svojih "sugradjana", a nakon sto nije uslijedila reakcija oni su prekinule odnose sa mostarskim regionalnim uredom Visokog predstavnika.

Ovo nije prvi primjer problematiziranja nastavnih planova i programa i obrazovanja u Federaciji BiH. Jos nisu zaboravljene septembarske slike kada su bosnjacki povratnici u zavidovicki kraj blokirali magistralni put, jer lokalne (hrvatske) vlasti nisu nasle za potrebno da njihovoj djeci omoguce pohadjanje nastave po federalnom planu i programu. Ili, slike iz Bugojna gdje djeca Hrvati, takodje povratnici, pohadjaju nastavu u sobicku Zupnog ureda jer lokalne (ovog puta bosnjacke) vlasti nisu odobravale da se nastava pohadja u postojecim skolskim zgradama po hrvatskom planu i programu. Naime - dok bosnjacki predstavnici u vlasti na federalnom i kantonalnom nivou insistiraju na zajednickim, dotle hrvatski insitiraju na odvojenim nastavnim planovima i programima.

Ekspert za obrazovanje u Uredu Visokog predstavnika, Klod Kifer pojasnjava ovakav stav Hrvata u BiH: "Hrvati sebe smatraju za manjinu s obzirom na to da brojcano nisu tako prisutni kao Bosnjaci u F BiH, i to je nesto sto oni stalno govore - o nastojanjima Bosnjaka da naprave unitarizam u F BiH i da dominiraju. Za Hrvate to znaci strah od zanemarivanja hrvatskog drustva i tradicije u BiH. Moguce je dakle da zahtjevi HDZ-a djelimicno odrazavaju taj strah, ali mislim da takodjer odrazavaju vise njihovu tradicionalnu ultranacionalisticku i separatisticku retoriku."

Po aktuelnim zakonima obrazovanje u F BiH je u nadleznosti kantona, s mogucnoscu da se 30 odsto nastavnih planova i programa, cak od skole do skole, prilagodjava samoj skoli i sastavu ucenika. Istim zakonom omoguceno je da nastavne planove i programe moze kreirati i entitetsko ministarstvo ukoliko se postigne takav dogovor. U praksi, "federalni" nastavni plan i program uradilo je, po rijecima federalnog ministra obrazovanja Fahrudina Rizvanbegovica, 98 eksperata iz cijele F BiH i svih nacionalnosti, a takozvani "hrvatski" koji je zavrsen pred pocetak ove skolske godine Kantonalno ministarstvo za obrazovanje u Mostaru. Za bosnjacke predstavnike u vlasti ovaj federalni je jedini validan, a za Hrvatske - hrvatski.

Portparol HDZ Zoran Tomic nedavno je izjavio da je stav Predsjednistva stranke da hrvatski ucenici pohadjaju nastavu po hrvatskom planu i programu, kreiranom u BiH, iako je to, veli on, tesko odvojiti od R Hrvatske. Takodjer se zalazu i za odvojene sve institucije obrazovanja. No, po Tomicu, ipak treba djeci omoguciti da sama odaberu nastavni plan i program po kom bi se obrazovali. Ovakve stavove HDZ-a BiH u praksi, na terenu, nastoji implementirtati aktuelni zamjenik federalnog ministra obrazovanja, Simun Musa. On je svim hrvatskim duznosnicima u kantonalnim ministarstvima obrazovanja uputio pismo u kom veli da bi Hrvati trebali imati vlastiti obrazovni program na maternjem jeziku, i to je jedini nacin da se Hrvati u F BiH suprotstave "bosnjackom nastojanju za unitarizacijom i centralizacijom kao sredstvom za ostvarivanje homogenizacije". Musa dalje navodi da: "bez skole na hrvatskom jeziku i ucenja po hrvatskom nastavnom planu i programu nema opstanka Hrvata u Bihacu, Tuzli, Kaknju, Sarajevu, Varesu, Travniku, Bugojnu...".

S druge strane, poslanik u federalnom Parlamentu, Ale Kamber iz Livna kaze: "Radije skolski protektorat, nego ovo sto sada imamo!" On tvrdi da se u skolama u kantonima sa hrvatskom vecinom ili na teriotirijama gdje postoje skole u kojima se praktikuje takozvani hrvatski plan i program koriste iskljucivo udzbenici iz Hrvatske i tamosnji nastavni planovi i programi: "To su dobri programi, cak sjajni, ali oni su strani, iz druge drzave. U udzbenicima, na primjer, geografije i poznavanja prirode i drustva za dvanaest godina skolovanja nema tri stranice o BiH. Djeca uce stranu himnu, stranu zastavu... Nije to problem samo za bosnjacku ili srpsku djecu u F BiH, to je problem i za hrvatsku - ona ne uce svoje selo, svoj zavicaj, domovinu... Nema BiH!"

U Uredu Visokog predstavnika u BiH tvrde da nece biti podrske za stavove HDZ-a, ali, s druge strane cinjenica je da do sada nije bilo bilo kakve opomene ili ozbiljnije primjedbe. "Morate se sami dogovoriti, u BiH nije protektorat, pa da mi o svemu donosimo odluku", rekao je nedavno jedan od portparola OHR-a. Ekspert za obrazovanje u Uredu Visokog predstavnika, Klod Kifer, koji je upoznat sa sadrzajem Musinog pisma, kaze da jedini komentar koji ima da "Vrlo dobro poznajem retoriku gospodina Muse. Ono sto on radi, nije od pomoci za buducnost ove zemlje - u osnovi on zagovara potpuno segregiran obrazovni program i sistem u BiH. To uopste nije ono sto je predvidjeno Daytonskim sporazum i OHR ovo sigurno nece podrzati". Ali i Kifer, kao i Kamber, podcrtava problem "uvoznih" udzbenika - u udzbenicima koji se uvoze iz Srbije ili Hrvatske "uopste se ne govori o drzavi BiH, a njih koriste djeca koja su gradjani BiH. Ovo je nesto jako bizarno", tvrdi Kifer.

Nije samo problem u udzbenicima - prosvjetni radnici, pripadnici manjina, kojih samo u Livnu ima 40, u Tomislavgradu izmedju 10 i 15, u Glamocu ih takodjer ima, ali svi jos od 1993. godine ne rade. "Mora se povesti racuna da samo u skolama u Posavini, konkretno Odzaku, ima veliki broj bosnjacke i srpske djece, oko 30 odsto, i oni nastavu pohadjaju po hravtskom nastavnom planu i programu, a ucitelji su im Hrvati", kaze Kamber.

U medjuvremenu - sute prosvjetni radnici i rade svoj posao onako kako nalazu nacionalne stranke. Roditelji im svojim zahtjevima idu na ruku, ocito ne razmisljajuci o posljedicama po svoju djeci. Niko se ne pita sta ce se desiti sa skolama na nivou cijele BiH ukoliko se u Federaciji nastavi ovako. U cijeloj Evropi brisu se granice, otvara se trziste rada i obrazovanja, diplome iz jedne vrijede u svim evropskim drzavama, mijenjaju se principi obrazovanja i ucenja uopste, a u BiH se jos vode borbe nacionalnim i nacionalistickim kopljima... Nastojanja medjunarodne zajednice u BiH jesu jedinstveni nastavni planovi i programi za cijelu drzavi, sa odredjenim (lokalnim) prilagodbama, uz to - uskladjeni sa evropskim obrazovnim standardima. Kada se zavrsi taj posao, moguc je i kredit Svjetske banke za stampu takvih udzbenika, ali do tada ocito valja cekati. Istini za volju, mozda bi se i roditelji i ucenici slozili i sa odvojenim ili nacionalnim nastavnim planovima i programima, ali kada oni ne bi bili rezultat politickih nadigravanja i tjeranja inata u kojima ih niko nista ne pita.

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)