SUDBINA U RUKAMA POLITICKIH VODjA

BiH i Pakt o stabilnosti

Banjaluka, 17. novembar 1999. (AIM)

Pakt o stabilnosti jugoistocne Evrope vec nekoliko mjeseci generise nekoliko prakticnih pitanja i dilema. Da li je to lijepo srocen slogan za pocetak novog milenijuma, ili je on izraz odlucne namjere civilizacijski razvijenijeg dijela Zapadne Evrope da svoj jugoistocni dio, po mnogo cemu zaostaliji, ucini stabilnim i prihvatljivim za konacnu integraciju u jedinstven evropski prostor prihvatliv za sve?

Otkuda dileme? Deklaracija usvojena nakon samita u Sarajevu 30. jula 1999. godine u svakom pogledu je jasna i za vecinu prihvatljiva. Medjutim, postsamitski period je vrlo brzo otvorio prostor dilemama. Prvo, kako ozivotvoriti Pakt kada je on zaobisao prostor Savezne Republike Jugoslavije, odnosno ostavio je to za rjesavanje kada se u Srbiji okoncaju demokratske promijene. Bodo Hombah, nemacki diplomata, koordinator Pakta o stabilnosti, tvrdi da bez SRJ nema stabilizacije regiona, a promjene u Srbiji se ne mogu nametnuti, niti treba da budu izvedene izvan zemlje. Nije sporno da su te promjene prijeko potrebne bez odlaganja, ali sada niko nema odgovora kako, kada se zna da poslednju rijec mora dati narod. Za sada rezim u Srbiji nije spreman na povlacenje sa vlasti, niti da pruzi priliku narodu da on kaze svoje. Takodje za sada niko pouzdano ne zna kakvo je istinsko raspolozenje naroda.

Ovim dilemama treba dodati i niz poteza medjunarodne zajednice prema Srbiji i Kosovu. Naime, poznato je da je Rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN 1244 i Vojnotehnickim sporazumom o prekidu NATO napada na SRJ priznata teritorijalna cjelovitost SRJ i suverenitet Srbije i SRJ nad Kosovom. Danasnje stanje na Kosovu daje drugu sliku i u znacajnoj mjeri ide na ruku jacanju sadasnje vlasti u Srbiji. Radi ilustracije treba pomenuti samo neke karakteristicne primjere, kao sto su nastavak terora albanskih separatista prema ostatku srpskog naroda na Kosovu bez adekvatne reakcije medjunarodne zajednice, otvorenost granica prema Makedoniji i Albaniji otvara slobodan prostor za djelovanje albanske mafije, ne funkcionise ni jedan segment civilne vlasti, Kosmet je iskljucen iz monetarnog sistema SRJ i iz sistema elektroprivrede i telekomunikacija, formiran je zastitni jednonacionalni korpus od Albanaca, bez dogovora sa Srbima, komunicira se sa samozvanom vladom Kosova, koju je na svoju ruku proglasio Hasim Taci i u kojoj nema Srba. Taci u beckom listu "PRESE" izjavljuje da Beograd na Kosovu nema nikakvih ovlastenja, a "medjunarodna zajednica i moja vlada mogu da nadju pravi odgovor za ovu situaciju. Ne trebaju nam policajci iz Srbije - to vrijeme je proslo."

Na drugoj strani Hrvatska za sada uporno odbija mogucnost da udje u bilo kakve juzno-evropske, odnosno balkanske integracije, smatrajuci sebe sastavnim dijelom Centralne i Zapadne Evrope. Medjutim, to i nije toliki problem da nije sve izrazenijeg stava Hrvatske da Dejtonski sporazum treba revidirati i BiH urediti kao federaciju tri entiteta, definisana kao nacionalne teritorijalne zajednice. To je ohrabrilo Hrvate iz BiH da jos jace djeluju sa antidejtonskih pozicija. Istrajavanje na izuzetno komplikovanoj proceduri povratka Srba u Hrvatsku nepobitna je cinjenica da se produzava izbjeglicka agonija i u BiH i u SRJ, sto dodatno destabilizuje region.

Stanje u BiH je izuzetno zamrseno i sve je dalje od postavljenih standarda za ukljucivanje BiH u evropske integracije. Aktivno ukljucivanje BiH u pakt o stabilnosti optereceno je sa dvije grupe problema. Jedna je nedorecen konacan stav medjunarodne zajednice o tome da li buducnost ove drzave graditi na dejtonskim principima ili Dejtonski sporazum treba revidirati. Ako ga treba revidirati, onda je dilema u kojim oblastima. Naime, u svim varijantama buducnost BiH se projektuje sa pretpostavkom da je to jedna drzava sa jakim krovnim institucijama. Najvece dileme izazivaju pitanja zajednicke vojske i zajednicke odbrane, granicna sluzba, monetarni sistem visevalutnog karaktera i implementacija Aneksa 7 mirovnog sporazuma.

Jos vise nedoumica izaziva i nedavno objavljena analiza Medjunarodne krizne grupe (ICG) u kojoj se istice da je jedini uspjeh Dejtonskog sporazuma prestanak rata u BiH. U pomenutom izvjestaju ICG se pominje pet mogucih opcija daljeg djelovanja medjunarodne zajednice u BiH: a) da se medjunarodna zajednica povuce iz BiH sa svim dosadasnjim institucijama, ukljucujuci i SFOR. (Ukoliko se SFOR povuce danas sutra bi opet izbio rat.); b) da nastave dosadasnjom politikom, baziranom na trosenju ogromnih kolicina donatorske pomoci. (Ukoliko se ostane na ovoj opciji treba racunati da lokalni politicari u 2000. godini, kada budi dobili 50-60 posto donatorske pomoci manje, nece voditi politiku medjunarodne zajednice.); c) izvrsiti reviziju Dejtonskog sporazuma. (To je otvaranje Pandorine kutije i nemoguce je predvidjeti dalji tok dogadjaja, iako se namece prijeka potreba da se revidira Dejtonski Ustav BiH, jer na bazi sadasnjeg Ustava BiH ne smije uci u EU niti u Svjet Evrope.); d) da medjunarodna zajednica mnogo odlucnije implementira Dejtonski sporazum upotrebom SFOR-a.; e) kreiranje protektorata za BiH.

Za mnoge probleme u BiH ICG, a i neki predstavnici medjunarodne zajednice, okrivljuju njene politicke vodje. Zak Klajn, specijalni izaslanik Generalnog sekretara UN je direktan: Osamdeset i pet procenata stanovnistva BiH zeli spajanje sa Evropom, ali kako to uciniti kada su na njenom celu ljudi koji su poceli rat. Ti ljudi ne mogu voditi narod u miru." Prema njegovom misljenju, mnogo toga u BiH zavisi od toga sta se dogadja u Zagrebu i Beogradu i dok se tamo ne uspostave istinske demokratije otuda ce dolaziti problemi za BiH.

Po bilo kom ozbiljnijem pitanju buducnosti BiH, vrlo je tesko postici saglasnost i efikasnost zajednickih organa i vrlo cesto se spor zavrsava obavezujucim dekretom Visokog predstavnika UN za BiH. Za sada je vrlo tesko pomiriti jos prilicno udaljene interese BH naroda. Hrvati zele treci entitet, Srbi zele da se doslovno implementira Dejtonski sporazum i da se ne ide dalje u unitarizaciju BiH od principa definisanih u Dejtonu. Bosnjaci nastoje svim snagama da BiH redefinisu i reintegrisu u cvrstu unitarnu drzavu, izbrisu entitete i tim cinom dobiju status favorizovane nacije i BiH u trajno vlasnistvo u kome bi ostali narodi trebali imati manjinski status. Sada se velika energija trosi u trazenju rjesenja da se otvori proces stvaranja elemenata zajednicke odbrane i zajednicke vojske, kao i pogranicne sluzbe i jedinstvenog pasosa.

Koliko god se oko ovih pitanja vodila zucna i jalova rasprava na kraju je medjunarodna zajednica dodatnim pritiscima i ko zna kojim sve instrumentima primorala troclano predsjednistvo BiH da u Njujorku, na zasijedanju Generalne skupstine UN, prihvate principe za ustrojstvo zajedickih vojnih jedinica, jedinstvenu granicnu sluzbu i jedinstven pasos. Tesko je uopste sada objasniti gdje ce se zaustaviti sadasnji trend redefinisanja temeljnih principa Dejtonskog sporazuma, posebno ako se ovome doda zadiranje u obrazovni sistem entiteta i sve glasnije najavljivanje mogucnosti da Visoki Predstavnik nametne jedinstveni obrazovni sistem u BiH. O medijima ne treba ni govoriti. U ovoj oblasti se vec davno napustio Dejtonski sporazum.

Bilo bi neophodno jos mnogo prostora da se nabrajaju sve dileme koje se namecu kada je u pitanju sadasnjost i buducnost BiH i o njenoj pozicji u Paktu o stabilnosti Jugoistocne Evrope. Nesporna je potreba sto brzeg ozivotvorenja usvojene Deklaracije o pomenutom paktu, ali kad se poredaju sve pomenute i nepomenute dileme i problemi, ostaje pitanje svih pitanja moze li BiH u Pakt ako se uskoro ne razrijese nagomilane protivrjecnosti koje opterecuju Balkanski region. Ostaje i pitanje preplitanja interesa velikih sila, imajuci na umu nezadovoqstvo Rusa. "Sve dok mi Rusi ne budemo znali ko nam je susjed na Zapadu, je li to NATO kao organizacija koja ce, kad god to smatra potrebnim, krsiti medjunarodno pravo, ili je to nas iskreni partner s kojim cemo zajedno raditi u medjunarodnim mirovnim operacijama, mi ne mozemo popraviti nase odnose sa Atlantskim savezom", istakao je izmedju ostalog Sergej Kisljak, ruski ambasador pred poslanicima Parlamentarne skupstine NATO. Kisljak kaze: "NATO je napadom na SRJ prekrsio medjunarodno pravo, a i obecanje dato Rusiji kada je postignut sporazum o saradnji kroz Stalno zajednicko vijece i zbog toga su nasi odnosi sada na velikom i ozbiljnom raskrscu".

Jedno je sigurno, ako su interesi velikih na raskrscu, mali su sigurno kraj puta i ne mogu izbjeci negativne posledice sudara interesa velikih na pomenutom raskrscu. Medjutim, nesporno je i to da je najvecim dijelom sudbina BiH i njena buducnost u Paktu stabilnosti u rukama njenih naroda, a posebno njenih politickih vodja. Dilemi oko ulaska u Pakt i Zapadnoevropske integracije nema mjesta. Neki standardi koji nam otvaraju taj put se moraju prihvatiti, makar nam se ponekad i cinili neprihvatljivim, jer buduce generacije nam nece oprostiti ako im u nasledje ostavimo neperspektivnu drzavu.

Ostoja Barasin (AIM) (Autor je pukovnik i vojni analiticar)