POVRATAK DINAMA

AIM, ZAGREB, 16.11.1999. Predsjednik nogometnog kluba "Croatija" i zagrebacke Gradske skupstine Zlatko Canjuga u ponedjeljak je sokirao sportsku javnost izjavom kako ce vratiti klubu staro ime Dinamo, ako se vec toliko prica da navijacki narod tako zeli, a on dosad naprosto nije u to mogao povjerovati. Pocasni predsjednik istog kluba i istoimene drzave Franjo Tudjman poodavno je bio priprijetio da se to nece dogoditi barem dok je on ziv, i ova recenica usmenom je predajom trosena vise negoli ona poznata Brozova o samostalnoj Hrvatskoj i toku rijeke Save. Sad, o Tudjmanu se ovih dana svasta prica, a istina je zacijelo to da je ziv jedino zahvaljujuci nebrojenim bolnickim aparatima, i da uopce nije pri svijesti. Canjugi je i toliko bilo dovoljno da njegovu slobodnu sudacku procjenu proglasi mrtvom, i da na stajgu pred navijacke mase uoci saborskih izbora iznese najnoviju ljubavnu ponudu.

Veliki projekt Zlatka Canjuge, dok je njegov nalogodavac jos bio zivo zainteresiran za nogomet, nije bio do te mjere prozet racionalnim odlukama. Jednostavno, upravo Franjo Tudjman dao mu je bio odrijesene ruke da iz drzavne i gradske blagajne poseze koliko treba i ne treba za ostvarenje cilja: europske "Croatije". Pritom je mogla slobodno propasti i nacionalna privreda i nacionalna nogometna liga, i doista su naposljetku obje i propale, a da se maksimirski klub nikad nije propeo do visina koje su mu u Zagrebu bile namjenjene. Sve je pocelo - nerazdvojivo jedno od drugoga - prepustanjem hrvatskoga gospodarstva tajkunima, osiromasivanjem gradjana i nametanjem suludih poreza, megalomanskim visegodisnjim ulaganjima u NK "Croatiju", i njezinim neplacanjem glavnine poreza od prikazanog i neprikazanog poslovanja. Putevi novca u "Croatiju" i iz nje pritom neodoljivo podsjecaju na pricu o osnivanju privatne armije kakvoga suptropskog diktatora.

Tudjman je u svrhu osnivanja svoje vojske namjenjene "borbi za nacionalnu stvar onda kada vise ne bude rata", najprvo mobilizirao najmocnije hrvatske sponzore. Pocetkom 1995. godine ovome klubu najednom je i bez velikih javnih obrazlozenja stubokom promijenjena vlasnicka struktura, te mu je od tri-cetiri dionicara s ukupnim temeljnim kapitalom od oko tri milijuna njemackih maraka, dokapitalizacijom vrijednost poskocila na vrtoglavih 18 milijuna DEM. U novoj podjeli dionica nasla su se najmocnija drzavna poduzeca, i ona koja su politickim diktatom Hrvatske demokratske zajednice darovana kojekakvim novobogatasima, svi s po milijun do dva milijuna maraka ucesca u propisanoj vrijednosti "Croatije". Goleme tvrtke poput INA-e, Privredne banke Zagreb, Plive, Podravke, Name, Leda, Lure, Generalturista, Finvesta, Nika, AEC-a ili Montmontaze znacile su tada svojim radnicima zivotnu sigurnost. Neke su to i danas - ali tek razmjerno opcem osiromasenju - a druge su u potpunosti ili bar dobrim dijelom nepovratno unistene.

U narednim godinama pored vlasnika kluba i poduzeca "NK Croatija; sportsko dionicko drustvo" - redom najjacih ovdasnjih tajkuna Josipa Gucica, Ivice Todorica, Luke Rajica i Marijana Filipovica - kroz Nadzorni odbor, Upravu i Izvrsni odbor proslo je nekoliko desetaka jednako utjecajnih drzavnih politicara, privilegiranih privrednika, drzavotvornih kulturnjaka, drzavnih sportskih funkcionera te "obicnih" intimusa Franje Tudjmana: Gojko Susak, Josip Soic, Vinko Grubisic, Suad Rizvanbegovic, Martin Katicic, Ivan Parac, Velimir Simunic, Ivan Lackovic, Stjepan Brolich, Jasenko Houra, Krunoslav Cigoj, Mirko Novosel, Miroslav Blazevic, Zlatko Vitez, Vlatko Markovic... Svoj veliki utjecaj i lagano utovljenu lisnicu ulagali su ovdje i Tudjmanov sin - novopeceni poduzetnik Stjepan, i unuk - novopeceni bankar Dejan Kosutic.

Potonji je tako "Croatiju" jednom prilikom kreditirao s 400 tisuca kuna kredita, sto je ipak tek kap u moru milijunskih kredita koje je klub dobivao od hrvatskih banaka i ostalih poduzeca pod vodstvom Katicica, Rizvanbegovica, Soica. Ono sto se jos do prije neki dan nije znalo, jesu sumanuti iznosi kredita koje su u "Croatiji" isplacivali svojim igrackim zvijezdama, cime je ujedno na umjetno- politicki nacin unisteno nogometno trziste u Hrvatskoj. Spomenimo samo deset najplacenijih nogometasa u godini '97, i ranije, redom prema visini kunskih iznosa: Maric Silvio - 2.157.500 ('96. - 72.000); Viduka Marko - 2.141.433,65 ('96. - 441.000); Simic Dario - 2.036.525 ('96. - 363.717); Prosinecki Robert - 2.035.750 ('96. nije jos bio u Croatiji); Juric Goran - 1.955.220 ('96. - 175.000); Cvitanovic Igor - 1.656.451 ('96. - 1.268.021); Jelicic Josko - 1.442.630 ('96. pokusavao u Sevilli, pa se potom vratio...); Saric Daniel - 1.286.550 ('96. - 139.500); Ladic Drazen - 1.168.250 ('96. - 358.389); Jurcic Krunoslav - 1.074.750 ('96. - 90.000).

Naime, kreditiranje igraca pokazalo se najisplativijim nacinom "Croatijina" zaobilazenja poreznih obaveza, jer namjesto da igrace namire placama na koje su duzni placati porez, Canjuga i Novosel pribjegli su neoporezivom kreditiranju. U obliku placa prikazan je tek nekakav zakonom propisan minimum, ili skoro najmanji iznos na koji je moguce platiti zajednicke doprinose. Osim toga, "Croatija" je milijunske iznose od prodaje svojih igraca u inozemstvo zadrzavala na inozemnim racunima, stvarajuci tako "crne fondove" za dio poslovanja, a sto se u pravnim drzavama obicno prepoznaje kao oblik pranja novca... Zanimljivo je i nedavno javno cudjenje "Croatijina" bivseg igraca Silvija Marica, koji u Engleskoj ne moze doci k sebi otkako su mu pokusali objasniti da je na isplaceni iznos duzan drzavi platiti porez.

"Najhrvatskijem i pravom katolickom klubu", kako je "Croatiju" nazvao predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza Vlatko Markovic prilikom proslosezonskoga razbojnickog otimanja titule prvaka "Rijeci", vlasnicka struktura u medjuvremenu se donekle promijenila. Na mjesta jacih vlasnika iskocili su tako Privredna banka Zagreb (33 posto) i Podravka (11 posto), pa valja dometnuti da objavljivanje iznosa kredita igracima kluba u njihovu portfelju dobro dodje i radi informiranja radnika tih poduzeca. U prvih je definitivno otpusten Djed Mraz, netom li je preimenovan u Bozicnjaka, pa su njihova djeca ostala bez tradicionalnih poklona; drugima su dionice poduzeca pale najnize otkako su s njima izasli na otvorene burze, a preko sindikata porucili su javnosti da sponzoriranje sporta moze - ako je to u koristi radnika. No, jedni i drugi ionako se nista ne pitaju, a o kreditu koji bi im moglo isplatiti njihovo poduzece, radije nece niti sanjati. Nazalost, iskljucivu korist od bacanja novca na klub-poduzece koje ne iskazuje nikakvu dobit, imaju ovdje politicki vezani i materijalno korumpirani upravitelji sponzora, te stranka na vlasti.

Zlatko Canjuga i Mirko Novosel pokusat ce javnost preveslati pricom o 67 milijuna kuna zaradjenih od utakmica u Ligi prvaka. Zapravo, maksimirski klub gubitas je potencijala kakvoga nogometnog Obrovca, jer brojevi o kojima se onaj inkompetentni muzek od "Croatijina" predsjednika ne usudjuje ni pisnuti govore da taj klub u pasivi ima preko 40 milijuna kuna duga, sto prakticnu vrijednost kluba umanjuje za fantasticne dvije trecine! Posljednje akcije Canjuge i Novosela prikazuju poslovne poteze u kojima se obogatilo nekoliko persona, a da pritom nisu morali ni mrdnuti nogom ili sivom vijugom: Ardiles (zaradio oko 1.500.000 DEM), Mikulenas (oko 2.500.000 DEM), Cvitanovic (1.500.000 DEM), Vasilj (1.500.000), Bazina (1.000.000 DEM), Sabic (800.000 DEM), Miura... U medjuvremenu su se u vlasnickoj strukturi pojavile i trezorske dionice (8,7 posto), sto znaci da su neki od vlasnika prodali dio svoje imovine samoj "Croatiji", tj. uvalili joj dionice nje same poput vrucega krumpira. Svi oni pricali su prilikom okupljanja '95. kako ce do kraja '99. povecati vrijednost kluba za daljnjih tridesetak milijuna kuna...

A sto se tice maksimirskog namjesnika koji je umislio da je Cezar, i kojemu je konacno poslo za rukom oduseviti najljuce zagrebacke navijace, unatoc nekim intimnim zeljama dodje covjeku da ipak pocne prizivati cudesni oporavak njegova razboljelog pokrovitelja. Pa da se iz novoga mucavog obrata jos jednom uvjerimo kako neke stvari nije niti nuzno imati, e da bi ih ovome narodu svejedno uvalio pod prvoklasne bubrege.

IGOR LASIC