BILANS (NE)USPJEHA

Godisnjica Dejtona

Banjaluka, 16. novembar 1999. (AIM)

Na konferenciji posvecenoj sprovodjenju Dejtonskog sporazuma, koju je organizovao Univerzitet u Dejtonu, a koja se odrzavala u okviru obiljezavanja cetvrte godisnjice njegovog potpisivanja, americki ambasador Robert Frovik je rezultate implementacije sazeo u diplomatskoj recenici: "Sprovodjenje Dejtonskog sporazuma je uspjesnije nego sto se misli".

Za ovakvu ocjenu Frovik je dobio saglasnost i podrski clanova entitetskih delegacija. Jadranko Prlic, ministar inostranih poslova, dijeli isto misljenje. Za premijera Dodika, 'napredak u implementaciji Dejtonskog sporazuma je ogroman'. "Nezadovoljne su one snage u BiH koje teze unitarizaciji i separatizmu", kaze Dodik, ocigledno misleci na politicke opcije unutar SDA i HDZ. Dodik posebno apostrofira ujednacenu carinsku i poresku politiku na nivou BiH i saradnju entitetskih vlada. Svetozar Mihajlovic, predstavnik RS u Savjetu ministara, kaze da se u BiH sukobljavaju dvije politike: politika decentralizacije, kojoj teze Srbi i Hrvati, i plitika unitarizacije, koju zele nametnuti Bosnjaci.

U Dejtonu su se u entitetskim delegacijama nasli politicari za cija imena se vezuju "znacajni koraci" u implementaciji Dejtonskog sporazuma. Dodik i Mihajlovic, na jednoj, i Bicakcic i Prlic, na drgoj strani, su politicari koji su u najvecoj mjeri oblikovali politicku stvarnost BiH i njenih entiteta. Otuda su svoj optimizam svi oni mogli pripisivati vlastitim zaslugama.

U ocjeni rezultata dejtonske cetverogodisnjice misljenja BH javnosti su podijeljena. Za veliki dio njenih gradjana, rezultati implementacije Dejtona su simbolicni. Na spisku nerealizovanog podjednako su zastupljeni politika, ekonomija i ljudska prava.

Kriticari sporog politickog napredovanja postdejtonske BiH iznose dokaze o nefunkcionisanju zajednickih organa BiH i potpunoj blokadi drzavnih institucija Federacije. Predsjednistvo BiH, kazu oni, nema politicki autoritet na cijeloj teritoriji, nema trajno rijeseno pitanje sjedista i poslovnika o radu, Savjet ministara funkcionise kao neustavna institucija (po odluci Ustavnog suda BiH), o efikasnosti Parlamentarne skupstine BiH i Vijeca naroda dovoljno govori cinjenica da je Visoki predstavnik morao proglasiti zakone o zastavi, grbu i himni, te donijeti zakone o restruktuiranju TV BiH, stambenim odnosima i napustenoj imovini.

Na nivou entitetskih vlasti neefikasnost je ista, ali ima razlicite uzroke. U Federaciji je rad blokiran opstrukcijom predstavnika naroda (Hrvata i Bosnjaka), a u RS suprostavljenim interesima tri politicka bloka. U ovom entitetu vise od pola godine ne funkcionise institucija predsjednika Republike, a predsjednicka kriza je blokirala izbor vlade i proizvela skupstinsku krizu. Parlament RS funkcionise zahvaljujuci pritiscima medjunarodne zajednice na poslanicku grupu stranaka iz Federacije BiH.

Na ekonomskom nivou rezultati nisu nista bolji. Proces privatizacije jos nije okoncan, prestruktuiranje tece sporo, nema jedinstvenog sistema komunikacija (PTT, elektroprivreda, zeljeznicki saobracaj), privreda radi sa oko 20 posto kapaciteta, drzavni fondovi su prazni, plate i penzije se smanjuju, troskovi zivota rastu, cvjetaju siva ekonomija, sverc i kriminal...Na povrsinu izbijaju velike korupcionaske afere u koje su umijesani ljudi iz politickog i drzavnog vrha.

Veliki projekti povratka izbjeglica dozivjeli su potpuni krah. Sarajevska i Banjalucka deklaracija su pokazale slozenost ovog problema i nemoc drzavnih organa, a Mostar, Brcko i Drvar zilavost politika koje istrajavaju na ratnim projektima. Insistiranjem na paralelnim povracima vlasti kupuju vrijeme i individualno pravo na imovinu sve vise svode na kolektivno pravo etnickih grupa.

Na hapsenju ratnih zlocinaca i saradnji sa Haskim tribunalom za protekle cetiri godine nije ucinjen nikakav napredak. Ovaj posao je i dalje u rukama SFOR-a. Za cetiri godine u Hagu se nasao 31 osumnjiceni iz Hrvatske, BiH i Jugoslavije. Ni jedna vlast za sada ne zeli saradnju sa Tribunalom i ne cini nista na kaznjavanju izvrsilaca ratnih zlocina.

Tvrde granice izmedju bivsih republika ogranicavaju slobodan protok ljudi, roba i ideja. Nema komunikacije na drzavnom i politickom nivou izmedju BiH i drzava u okruzenju, dok sa Jugoslavijom nisu uspostavljeni ni diplomatski odnosi.

U bilans uspjeha na implementaciji Dejtonskog sporazuma predstavnici medjunarodne zajednice ce navoditi znacajan napredak u slobodi kretanja, eliminisanju mrznje i uvredljivih sadrzaja iz udzbenika, uspostavljanje mehanizma postenih i fer izbora, ostvaren visok stepen medijske nezavisnosti, eliminisanje sa vlasti nacionalista u RS, uspostavljanje trzisnih komunikacija na nivou BiH, multietnicku policiju i znacajna ulaganja u infrastrukturu. Na spisku uspjeha naci ce se i uvodjenje jedinstvenih registarskih tablica, uvodjenje jedinstvene valute (KM), zastava, grb i himna. Komunikacija na nivou entitetskih vlada i niz usaglasenih ekonomskih mjera svakako treba pozdraviti.

Medjutim, postavlja se pitanje da li treba uzimati kao uspjeh rjesenja koja je morao nametnuti Visoki predstavnik, bez obzira kako i koliko ona bila prihvacena. A cinjenica da je Visoki predstavnik morao da intervenise u oblasti stambenih odnosa, napustene imovine i medija, jasno govori da se Dejtonski sporazum u izvornom smislu sve teze sprovodi. Tu cinjenicu treba pripisati namjeri da se opstrukcijom dokaze kako on nije realan i kako nije moguce njegovo efikasno sprovodjenje. A odatle put vodi u separatizam i unitarizam, koji su podjednako opasni za buducnost BiH.

Obiljezavanje cetvrte godisnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma proteklo je bez prisustva trojice njegovih potpisnika. U Dejtonu se nisu pojavili 'garanti' njegovog izvrsenja Milosevic i Tudjman i bosnjacki lider Alija Izetbegovic. Prvi je u medjuvremenu dospio na listu ratnih zlocinaca, a drugi teskom bolescu prikovan za postelju. Cinici bi rekli da je to najznacajnije dostignuce u njegovoj cetverogodisnjoj implementaciji.

Branko Peric (AIM)