NOVAC BEZ KONTROLE
Crnogorski paralelni budzeti
U Crnoj Gori, paralelno sa zvanicnim, postoji i nezvanicni budzet, iz kojeg Vlada, po potrebi, presipa u onaj zvanicni, ali i finansira razne druge stvari. Vjeruje se da glavnina novca u taj paralelni budzet pritice od drzavnog sverca cigaretama i drugim robama
AIM Podgorica, 13.11.1999. godine
TXT: Godinama vec, crnogorska vlast se dici uravnotezenim budzetom i svojom sposobnoscu da ne potrosi vise od sume koja je planirana. Kad bi doslo vrijeme da se pred parlamentom svede racun budzeta za minulu godinu, na papiru je sve izgledalo logicno i cisto. Prihodovano toliko i toliko, potroseno ovoliko. I tacka. Vladajuca vecina je stvari uzimala zdravo za gotovo, dok je opoziciona manjina sumnjicila i optuzivala vladu da "stimuje" zavrsni racun budzeta. Sumnje i optuzbe, medjutim, nije bila u stanju da potkrijepi i opipljivim dokazima. Sve do nedavno.
Tokom skorasnje parlamentarne debate o predlogu zavrsnog racuna budzeta Crne Gore za 1998. godinu, poslanik i politicki lider opozicionog Liberalnog saveza, Miodrag Zivkovic je, ispred nosa ministrima i poslanicima iz vladajuce koalicije "Da zivimo bolje", poceo da mase krunskim dokazom da je Vlada falsifikovala zavrsni racun budzeta, i time pocinila krivicno djelo koje ne zastarijeva dvadeset godina. Papir u njegovoj ruci bio je dopis Ministarstva finansija iz oktobra prosle godine, u kome se Vlada obavjestava o procjenama izvrsenja budzetskih prihoda i rashoda do kraja tekuce godine. Enormna razlika izmedju iznosa kamata navedenih u pomenutom dopisu i onog koji je napisan u predlogu zavrsnog racuna budzeta upucivala je na zakljucak da nijesu cista posla.
Sredinom oktobra lanjske godine, Ministarstvo finansija je obavijestilo Vladu da su rashodi po osnovu kamata vec dostigli sumu od 166,77 miliona dinara, sa dobrim izgledima da do kraja godine ta suma naraste na vise od 181 milion. U zavrsnom racunu budzeta, koji je Vlada predlozila parlamentu, rashodi po osnovu kamata spali su, medjutim, na manje od 25 miliona dinara. Jeste da i to znatno premasuje planirani rashod (devet miliona) po osnovu kamata, ali, makar, nije skrivano. Problem je, po misljenju liberala, sto je Vlada prikrila dio budzetskih rashoda, falsifikovala zavrsni racun i time pokusala da izbjegne odgovornost za probijanje budzeta.
Da su clanovi Vlade bili zateceni dokaznim materijalom koji je javno predocio poslanik Liberalnog saveza, bilo je ocigledno poslije brzopotezne, ali neuvjerljive odbrane dr Predraga Goranovica, potpredsjednika Vlade zaduzenog za finansijska pitanja. On je optuzbu pokusao da ospori nepreciznim objasnjenjem da je kamate moguce izmijeniti, i da za to i postoje budzetske rezerve, te "da pomoc drugim subjektima i pozajmice ne mogu biti u poziciji kamata".
Preciznije (sto ne znaci i ubjedljivije) objasnjenje tajne izcezlih kamata u rashodnoj strani budzeta kasnije su ponudili Milan Dabovic, pomocnik ministra finansija, i dr Predrag Ivanovic, poslanik Demokratske partije socijalista, najjace clanice vladajuce koalicije. Sustina njihovog objasnjenja je bila u tome da je, tokom budzetske 1998. godine, Vlada davala pozajmice privrednim subjektima, te da su one knjizene na kontu kamata, jer su, fakat je, pozajmice negdje morale biti evidentirane.
"To nije rashod ni prosvjete, ni nauke - to je pozajmica. Vodila se evidencija na tom kontu. Gospodin Dabovic je to mogao da vodi na bilo kom kontu. Medjutim, kada treba da se preda zavrsni racun, on tu privremenu evidenciju mora ocistiti. Na racunu kamata se mogu nalaziti samo stvarne, realne kamate, koje su rashod. Pozajmica nije rashod", objasnjavao je u parlamentu poslanik Ivanovic, inace profesor i dekan Ekonomskog fakulteta u Podgorici.
Vlada se, uz to, pozvala i na izvjestaj ovlascenog revizora cuvene firme Dilojd i Tus (Deloitte & Touche), u kome je navedeno da "Predlog zavrsnog racuna Budzeta Republike Crne Gore za 1998. godinu objektivno i istinito prikazuje prihode i rashode". No, kako se Dilojd i Tus ogradila opaskom da je obim revizije bio ogranicen, posto je tako trazeno od narucioca posla, ostalo je, ipak, da se Vladi vjeruje na casnu rijec.
Parlamentarnoj vecini je to bilo dovoljno i zavrsni racun budzeta za 1998. je usvojen. Sumnje su, medjutim, ostale, a dodatno ih je potkrijepilo podsjecanje na jednu proslogodisnju izjavu Nebojse Medojevica, koordinatora Grupe 17 nezavisnih ekonomista i, u to vrijeme, savjetnika u Agenciji za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja Crne Gore.
"Vlada Crne Gore, za sada, uspijeva da sve budzetske rupe popuni kratkorocnim zaduzivanjima kod poslovnih banaka, pa je, kao rezultat toga, i rashod budzeta po osnovu kamata dostigao nevjerovatnih 200 miliona dinara", kazao je Medojevic u intervjuu za beogradski "Dnevni telegraf" od 13. novembra prosle godine.
Medojevic ni sada ne odstupa od svoje izjave, kojom se obesnazuju zvanicna tumacenja. Prema onome sto tvrdi Medojevic, inace i sam clan jedne od partija (Socijaldemokratske partije) vladajuce koalicije, Vlada je popunjavala budzetski deficit pozajmicama ili je, pak, posudjivala novac za nekog drugog. U svakom slucaju, kamate u budzetskim rashodima su rezultat kredita koje je uzimala Vlada, a ne evidentiranja njenih "pozajmica privrednim subjektima". Medojeviceve tvrdnje djeluju tim logicnije jer ih, u medjuvremenu, niko nije demantovao. Pritom, malo je vjerovatno da ih je crnogorska Vlada jednostavno precula.
Sve se, u stvari, svodi na to da u Crnoj Gori, paralelno sa zvanicnim, postoji i nezvanicni budzet, iz kojeg Vlada, po potrebi, presipa u onaj zvanilni, ali i finansira razne druge stvari. Vjeruje se da glavnina novca u taj paralelni budzet pritice od drzavnog sverca cigaretama i drugim robama. Preciznije kazano, radi se o deviznim rezervama Crne Gore, za koje znaju i gradjani i parlament, s tim sto zakonodavna vlast ne kontrolise ni prihode niti rashode u tom finansijskom zabranu. U njega, tvrde upuceni, nijesu mogli da privire ni svi clanovi nekadasnje jednopartijske vlade Demokratske partije socijslista, a kamoli ove sadasnje, visestranacke.
Kad su, sredinom 1996. godine, opozicione stranke zagalamile na vladu i trazile da im se odgovori na pitanje: "Gje su narodne pare, ko njima upravlja i za cije interese", tadasnji premijer, a sadasnji predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic je drcno odgovarao, da to "nikada nece saznati". Sam je, medjutim, na jednoj tribini svoje partije, priznao da su devizne rezerve, pored ostalog, koriscene i za uravnotezenje budzeta.
"Crna Gora je dugo zivjela sa kompleksom da bezuslovno zavisi od nekoga sa strane - i u deviznom, i u dinarskom, i u svakom drugom pogledu. Mi smo taj kompleks definitivno razbili. U najtezim vremenima formirali smo devizne rezerve, kojima smo, bez problema, rjesavali sve nevolje privrede, uravnotezili budzet...", govorio je, prije tri godine, Djukanovic.
I ona jednopartijska crnogorska vlast, kao i aktuelna visepartijska, zeli da uvjeri javnost i svoje politicke protivnike, da se parama iz kese u koju ne moze da zaviri parlament domacinski gazduje. Mozda i jeste tako, ali je, za svaki slucaj, odavno izmisljeno nacelo budzetske javnosti. Ako ono vazi za zvanicni, jos vise ima smisla da vazi i za onaj alternativni. "Ne moze se med vrcati, a prste ne olizati", kazao je jedan opozicioni poslanik u crnogorskom parlamentu.