ZAVRSEN HOD PO ZICI

Kancelarija Haskog tribunala u Banjaluci?

Banjaluka, 12. novembar 1999. (AIM)

Posljednjih dana oktobra, dok su novinari iz bivsih YU republika u zdanju Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju, prisustvovali seminaru "programa zblizavanja" sa Tribunalom, Karla del Ponte, glavni tuzilac Haskog suda, boravila je upravo u zemljama eks-Jugoslavije. Mada su se domacini pomenutog seminara zdusno trudili da to prikazu kao puku slucajnost, zaista bi bila potrebna nevjerovatna doza naivnosti da se povjeruje u takvo nesto. Prije ce biti da je Tribunal krenuo, "stapom i sargarepom" u novu ofanzivu prema prostorima eks-Jugoslavije, pri tom otvorivsi vise "frontova". Ulogu sargarepe, na koju su predstavnici Tribunala pokusali namamiti medije, a preko njih i, inace "tvrdokornu" javnost u SR Jugoslaviji, Hrvatskoj, BiH i Makedoniji, trebalo je da odigra pomenuti seminar za novinare, odrzan u Hagu, dok je "stap", namjenjen predstavnicima vlasti novonastalih balkanskih drzava, naravno, "nosila" del Ponteova.

Interersantno je da Karla del Ponte na svojoj turneji, nije posjetila samo jednu eks YU zemlju - Soveniju, a isto tako jedino slovenacki novinari, od svih kolega iz bivse Jugoslavije, su bili "pocasceni" pozivom na seminar u Tribunalu. Poruka je jasna: kultivisani i evropeizirani Slovenci, bar prema sudu Tribunala, nisu cinili ratne zlocine, nego su se bezgresno izborili za nezavisnost svoje dezele. U vihoru potonjih balkanskih ratnih strahota, svi su brzo zaboravili stradanja regruta JNA u Sloveniji.

Interesantno je, takodje, da je ranije samo ovlasno pominjana mogucnost otvaranja kancelarija Tribunala u Zagrebu, Sarajevu i Banjaluci, a bogami i u Beogradu ako bi to bilo moguce, sada, i na seminaru u Hagu i na turneji glavne tuziteljice Tribunala po eks Jugoslaviji, objavljena kao "gotova stvar" koju valja samo konkretno realizovati. I to ubrzo. Karla del Ponte, glavna tuziteljica, cuvena po tome sto ne govori bas precesto za medije, vec po dolasku na funkciju sredinom septembra, proslavila se izjavom da ima ozbiljnu namjeru da pred krivicno vijece Tribunala dovede - Milosevica licno. Tu je izjavu, naravno, garnirala obaveznom maksimom, da svi ratni zlocinci za svoja (ne)djela moraju odgovarati, sto je moglo znaciti da je Milosevic samo sinonim za nepopupustljivost Tribunala. Jos u Svajcarskoj poznata kao vrlo ostar tuzilac, pred kojim su i najokorjeliji i "najzasticeniji" svajcarski i medjunarodni kriminalci "drhtali od straha", del Ponteova ce ocigledno, svojom karijerom u Tribunalu samo pojacati vec prepoznatljiv imidz.

I nakon posjete Republici Srpskoj, i susreta sa premijerom, del Ponteova i Dodik su "obznanili" zajednicki stav da "svi pocinioci ratnih zlocina moraju odgovarati pred Tribunalom". Ovo bi moglo zvucati kao puka fraza, ali nije. Da li su bas pominjana imena Ratka Mladica i Radovana Karadzica, koji takodje spadaju u onu kategoriju "svi", ako ne bas "pocinioci", a ono sigurno optuzeni za ratne zlocine, tesko je saznati, ali da su se i njihova imena u ovom razgovoru podrazumijevala, nije tesko naslutiti. U saopstenju nakon susreta Del Ponte - Dodik, nije pominjano ni da li je glavna tuciteljica, ovom prilikom, ponovila ponudu svoje prethodnice Luiz Arbur o "predaji" spiskova tajno optuzenih Vladi RS, koja bi onda trebalo da preuzme obavezu njihovog hapsenja i izrucenja Tribunalu. Sigurno je da bi preuzimanje takvih obaveza, pogotovo javno, za Vladu RS bilo preveliki rizik.

Jasno je, medjutim, to da je Dokikova Vlada, vec prilicno "stijesnjena" sa raznih strana, ostala bez mnogih saveznika, a bogami i bez jasne strategije i da ju je "hod po zici" doveo dotle da sada jednostavno mora prihvatiti ne samo pregovore nego i mnoge uslove Tribunala. "RS ce biti primljena i prihvacena u medjunarodnoj zajednici samo ukoliko u potpunosti postupa u skladu sa svojim medjunarodnim obavezama, ukljucujuci i obavezu da u potpunosti saradjuje sa Tribunalom", izjavila je del Ponteova, ne ostavljajuci ni najmanje "prostora" za nedorecenost ili dvosmislenost.

Zna se sta je obaveza RS (i drugih zemalja eks Jugoslavije) prema Tribunalu: tu, izmedju ostalog, spada hapsenje i izrucenje svih optuzenih. Uostalom, da izuzetaka nece biti pokazao je i slucaj Tuta, u kojem je, zbog odugovlacenja da se izruci Mladen Naletilic, Hrvatska prijevljena Savjetu bezbijednosti i prijeti joj uvodjenje sankcija. Zauzvrat, Vlada RS je trazila kakvu-takvu odstupnicu. Pored stava da odgovornost za zlocine mora biti pojedinacna, kako bi se izbjegla kolektivna krivica naroda, Vlada trazi alibi i u obecanju del Ponteove da ce "vec sledece godine" biti podignute optuznice protiv onih koji nisu Srbi, ali su pocinili zlocine nad Srbima. Ali, za to je neophodna saradnja organa Republike Srpske, radi prezentovanja cinjenica, na osnovu kojih bi se uopste mogla povesti istraga o takvim zlocinima. Kako ce ta saradnja izgledati, nakon godina u kojima predstavnici Republike Srpske nisu cak ni "priznavali" legitimitet Tribunalu, a kamoli da su pripremali gradju koja bi ovom sudu mogla biti od koristi, ostaje da se vidi.

U svakom slucaju, Vlada RS je presla dug put od "ignorisanja" Haskog tribunala, njegove nadleznosti i njegove zaista ogromne moci, pa "do konkretnih aktivnosti na otvaranju kancelarije Tribunala u Banjoj Luci". Na seminaru "zblizavanja" na kojem je 15 novinara iz SR Jugoslavije, Makedonije, BiH i Hrvatske temeljito upoznato sa principima i pravilima rada Tribunala, poslenicima javne rijeci predstavnici Tribunala su "izrazili nadu" da ce ovi biti "njihovi najbolji saradnici" kada se u njhovim zemljama otvore kancelarije Tribunala. Mnogi su novinari sa grimasom na licu popratili takvu "ponudu saradnje", ali je niko nije komentarisao.

Prema rezultatima ankete "Dnevnih nezavisnih novina", reakcije gradjana Banja Luke na vijest o otvaranju Kancelarije Tribunala u Banja Luci, su razlicite, ali blijede i nimalo emotivne. Mada jos uvijek ima dosta onih koji vjeruju "da je Tribunal sud za Srbe", tu tezu tvrdih nacionalista vise niko ne brani sa nekim zarom. Ona se, manje-vise, papagajski ponavlja kao tekst nekog "obaveznog programa". S druge strane, sve je vise onih koji su ubijedjeni da svako treba da odgovara za svoja (ne)djela, mada ima i sumnji da bi se otvaranje kancelarije Tribunala u Banjoj Luci moglo nepovoljno odraziti na Republiku Srpsku. Narocito je interesantan komentar cetrdesetogodisnje ekonomistice iz Banje Luke koja je rekla da je anketa "iluzorna", jer gradjane jedne "okupirane zemlje" niko nista ne pita, a da "onaj ko je izgubio rat nema pravo ni da se buni, ni da bilo sta trazi". Da ne bude zabune, anketirana Banjalucanka je Srpkinja.

Milkica Milojevic (AIM)