AZBEST TRUJE I UBIJA

PRIJETE I KANCEROGENE IGRACKE

AIM, SARAJEVO, 12.11.1999. Pocetkom iduceg milenijuma bice potpuno zabranjena primjena tehnologija i proizvoda od azbesta. Evropska unija je o tome vec donijela zakonske akte. Istovremeno, koristenje oko 3.500 proizvoda koji u sebi sadrze kancerogena azbestna vlakna, sigurne uzrocnike azbestoza, raka pluca i plucne ovojnice, kao da nikog ne brine u Federaciji BiH, a stanje nista nije bolje ni u srpskom entitetu. Ne kontrolise se ni njihova upotreba, a malo se zna i kako se odlaze mehanicki osteceni proizvodi ovog opasnog otpada.

Projektne nemogucnosti s azbestom su ugromne. Tesko je izdvojiti gradjevinski objekat u kojem nema proizvoda od azbesta. Uprkos cinjenici da je kancerogen, azbest se ugradjuje u fasade, njime se pokrivaju krovovi, koristi se kao izolator u vodovodnim i kanalizacionim sistemima. Na stotine hiljada kvadratnih metara azbestnih proizvoda je ugradjeno u objekte... Direktivom iz 1991. godine na evropskom trzistu zabranjen je marketing i koristenje amfibolnih vlakana i cetrnaest kategorija tzv. kristotilnih proizvoda: igracke, proizvodi u spreju, lula i mustikla za cigarete, sredstva koja se ugradjuju u kataliticke grijace, boje i premaze, filtere za tecnosti, materijale za ceste, zastitne prevlake, punjace, ljepila, podloge za plasticne podove i zidne obloge... U skladu sa medjunarodnom klasifikacijom u svijetu svi tipovi azbesta, odnosno proizvodi koji ga sadrze moraju imati poruku: "Moze izazvati rak".

Dakle, Evropa je odlucila da izbaci azbest iz upotrebe. Mi nismo i jos uvijek koristimo cementnoazbestne proizvode. Cak u sarajevskom "Vodovodu i kanalizaciji" direktor tvrdi da i pored toga sto zna koja opasnost prijeti od upotrebe ovih proizvoda, oni nece odustati od njihove ugradnje, jer su upravo ovi proizvodi od azbestnih vlakana "najekonomicniji i najlaksi za upotrebu". Sreca je sto se od zavrsetka ovog rata u gradnji ne koriste vodovodne cijevi koje sadrze azbest. Medjutim, u Sarajevu ima jos oko 60 kilometara vodovodnih cijevi od azbesta. Podsjecanja radi one su se u Sarajevu pocele koristiti za vodovod i kanalizaciju od l984. A jos mnogo ranije stambeni objekti su se pokrivali ili oblagali azbestnim plocama.

Od 1958. do 1965. godine bilo u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, ili Tuzli, Zenici za gradnju svih novih zgrada koristio se gradjevinski azbestni cement. Kasnije je koristen za smetljarnike. Nicala su cijela "azbestna" naselja. Ovakva upotreba kancerogenih azbestnih proizvoda objasnjavana je cinjenicom da se radilo pod pritiskom trzista.

Dr. Borislav Stanivukovic sa sarajevskog Institutata za materijale i konstrukcije Gradjevinsko-arhitektonskog instituta kaze da je na stotine hiljada kvadratnih metara azbestnih gradjvinskih proizvoda ugradjeno u objekte i sve dok se mehanicki ne ostete nisu opasni po zdravlje. Na zalost, niko ne kontrolise te gradjevine i stanje u kojima se nalaze. A kakve su, odnosno kolika su mehanicka ostecenja azbestnocementnih ploca na fasadama ili krovovima gotovo da se ne treba pitati: hiljade granata su devastirale i unistile cijela naselja a da ne govorimo o fasadama i krovovima, posebno u Sarajevu.

Ovih dana humanitarna organizacija City links, koja je sanirala sarajevsko naselje Hrasno uklonila je koliko-toliko ovaj kancerogeni materijal sa fasada i krovova.

• Namjeravali smo ukloniti sve ploce sa svih zgrada u ovom naselju, kaze Kenan Haracic, projekt menadzer City linksa, ali nedostatak para nas je sprijecio u tome. Ploce su uklanjali specijalno obuceni radnici. O uklanjanju azbestnih proizvoda i tezini ovog posla, koji donosi i veliku zaradu, pricao nam je Aleksandar Bibanovic, kompozitor, koji je dvije godine ovaj posao radio za jednu od samo dviju danas u Evropi profesionalno specijalizovanih organizacija koje se bave uklanjanjem ugradjenog azbesta u svakoj formi. Rijec je o "Procleamu" iz Belgije. Bibanovic tvrdi da je perspektiva u BiH ocajna, jer niko od odgovornih se ne bavi ovim problemima, oni koji sjede u bh. vlastima ocito i na znaju koliko je azbest opasan.

• Sumnjam da ce neko od novokomponovanih odgovornih ljudi poceti razmisljati o tome da se nesto uradi, da se ovi opasni materijali zamijene novim. Jedino, ukoliko Evropa odluci da se azbestni proizvodi uklone i sa ovih prostora, onda ce se situacija promijeniti - kaze Bibanovic.

• Unazad cetrdesetak godina azbest je bio mit u industriji. Nema gdje ga nema. Jeftin je i lak za ugradnju. Od njega su pravljena odijela za vatrogasce. Medjutim, sezdesetih godina, kada su ti vatrogasci poceli masovno da obolijevaju od raka i kada se sve ispitalo, dokazano je da je uzrocnik nista drugo do azbestno vlakno. Od tada pocinje prica o njegovom uklanjanju. Tako je krenuo i jedan novi unosni biznis. Uklanjanje cijevi, ploca i svega drugog od azbesta sa, primjerice, jedne dvanaestospratnice u Belgiji, kosta 2,5 miliona DM - kaze Bibanovic.

Dr Mustafa Omanovic iz Zenice, dvostruki doktor nauka (hemija i tehnicke nauke) cije se misljenje kao covjeka koji se bori za zastitu zivotne sredine uvazava i mimo nasih granica, kada je rijec o azbestu, sugerise njegovo izbacivanje iz upotrebe, i to bez obzira na to gdje se koristi. Ali, kaze dr. Omanovic, u kakvom drustveno-politickom okruzenju zivimo, zabrana upotrebe azbestnih proizvoda i tehnologija se kod nas nece desiti ni za narednih pola vijeka. Aktuelne vlasti za takva pitanja nemaju vremena, a nisam siguran da i mnogi od njih i znaju o cemu se uopste radi i kakva nam opsanost prijeti. Ipak zahvaljujuci upravo dr. Omanovicu, sprijecena je izgradnja fabrike boja i lakova u Zenici, ali se ona lako "preselila" na jednu od olimpijskih planina u blizini Sarajeva.

Kada je u pitanju upotreba azbestnih proizvoda, skeptik je i profesor dr. Aleksandar Knezevic iz Sarajeva, kojem je uza specijalnost odrzivi razvoj, jer kako kaze: "pa mi nemamo ni osnovnih propisa o toj problematici, uprkos cinjenici da znamo za opasnost od kancerogenog azbesta".

Arhitekta Tatjana Najdhart, radeci na svom magistarskom radu na temu zdravo gradjenje, nije mogla zaobici azbest, morala je, kaze, ukazati na opasnost od azbestnih vlakana, zdravstveni rizik, kao i na to sta da se cini ako se azbest vec nalazi u vasoj kuci.

• Nije problem samo ukloniti opasni azbest, nego i sta sa tim opasnim otpadom. Iako je Bazelska konvencija o nadzoru prekogranicnog prometa opasnog otpada i njegovog odlaganja donesena prije desetak godina, mi se tek sada spremamo za njeno potpisivanje. A sve dok ne potpisemo ovu deklaraciju, azbestni otpad morali bismo stavljati u specijalno zatvorene hermeticke vrece i samo ga odlagati. Nisam sugurna da tako postupamo jer ne zaboravimo, mi o azbestu nemamo ni drzavnih propisa i malo, ili bolje reci niko i ne kontrolise kako se i kada ugradjuje ili uklanja - kaze Najdhartova.

I tako dok ocito na ovim prostorima samo rijetki znaju sta nam prijeti od azbesta i njegovih proizvoda, na sarajevskoj specijalizovanoj klinici za plucne bolesti Podhrastovi kazu da su se sa profesionalnim bolestima susreli poodavno. Doktori su sve znali, no mogli su se baviti samo posljedicama. Lijecena su samo profesionalna oboljenja prouzrokovana azbestnom prasinom, bez da se moglo sta raditi na preventivnom djelovanju, odnosno zabrani upotrebe azbesta.

• Azbestoza se javlja kod ljudi u proizvodnji azbestnih proizvoda ili ako zive u blizini nekontrolisanih izvora emisije azbesta. Kada je rijec o nastanku raka pluca, treba znati da izmedju prvog izlaganja vlaknima azbesta i nastanka bolesti obicno prodje od 20 do 40 godina. Takodje, rizik od nastanka raka na plucima daleko je veci kod pusaca izlozenih azbestu - pojasnjava profesor dr. Zehra Dizdarevic, isticuci da se, nazalost, odavno bave i smrtonosnim posljedicama azbesta.

Za ocekivati je barem da kada nema zakonske regulative i legislative, odgovorni ne dozvole da se za jeftine pare presele azbestne tehnologije iz Evrope koja ce ih se uskoro osloboditi u potpunosti.

AMILA DjUROVIC (AIM, Sarajevo)