PRAVDA U "HRAMU PRAVDE"

AIM Skopje, 01.11.1999

Makedonsko sudstvo daleko je od nezavisnosti. Ipak mnogi misle da same sudije snose dobar dio krivice za takvo stanje. Nedavna svecanost povodom pete godisnjice Udruzenja sudija Makedonije vise je licila na neku zalopojku nego na prigodno okupljanje ljudi iz struke. Pred uvazenim gostima ali i pred mikrofonima i televizijskim kamerama "djelioci pravde" otvorili su dusu i iznijeli sve ono sto ih tisti. Najglasnije su bile primjedbe koje su se odnosile na uticaj vlasti, tacnije pritiske kojima su sudije izlozene od strane njenih predstavnika. Nije se mogao izbjeci ni razgovor o materijalnom polozaju, neadekvatnom cehovskom statusu, kritikama medija na njihov racun kao i o losem imageu sto ga imaju u javnosti, njihovoj strucnosti, savjesti, korupciji...
Osim nekoliko usamljenih pokusaja Republickog sudskog savjeta do sada se niko nije zauzeo za "djecu boginje Justitie".

U posljednjih nekoliko mjeseci dogodila se nekolicina slucajeva koji bi, nesumnjivo mogli naci mjesta u nekom udzbeniku za studente-pocetnike pravnih nauka kao primjeri koji bi ih trebali pouciti da na vrijeme promjene fakultet. U gradicu Kratovu prije nekoliko mjeseci finansijska policija je upala u sudsku pisarnicu, njeni pripadnici sami su postavili pecat na nalog kojim su legalizovali pretres sudskih spisa koji se odnose na poslovanje lokalnog giganta "Sileksa" i njegovog rukovodstva. Kad je slucaj zahvaljujuci opozicionim medijima otkriven, bilo je vec prekasno:pukla je bruka! Nedugo zatim u Djevdjeliji policijski inspektori pozvali su na dug ponocni razgovor dvoje sudija opstinskog suda i raspitivali se o predmetima na kojima su trenutno angazovani. Reakcija vlade bila je jasna: nadobudni policajci prekoracili su ovlastenja... Stavise, ministar pravde Vlado Kambovski izreci ce ocjenu koja ce kasnije postati mjerilo stvari u cjelokupnom sudstvu; resorni ministar zamjerio je sudijama sto su se odazvale na jedan razgovor koji zadire u njihovu profesionalnu etiku. Ali ovo je epizoda na koju se nesto kasnije jos valja vratiti. I, sigurno, vrhunac je bio stav premijera Ljubca Georgijevskog koji je, pokazace se, na svoju ruku nezadovoljnim stedisama bitoljske finansijske piramide TAT obecao smjenu aktuelnog prinudnog upravnika i povratak na celo stedionice vlasnice protiv koje se pred sudom vodi proces svojevremeno najavljivan kao "makedonsko sudjenje stoljeca". Logikom predsjednika vlade, sama gazdarica TAT-a trebala bi pronaci rjesenje - kako je novac nestao, tako bi se trebao i pojaviti; ona zna otkud. Pokusaj premijera u pravnickim krugovima protumacen je kao tipicno politicarski pa cak i demagoski, kao zelja da se jedan skandalozan slucaj umjesto pravnim rjesi politickim putem pri cemu bi partija na vlasti izvukla i neku korist. Nije bilo davno, gradjani su se prisjetili mucne situacije u slucaju TAT kada je nadlezno Ministarstvo muku mucilo da u Bitolju pronadje sudiju koji i sam nije zaglibio u TAT-u; sudjenje je na kraju vodjeno u Ohridu. Svakako epizoda koja ne govori malo o poimanju nezavisnosti sudstva kad se zna da je TAT gradjen uz blagoslov i u korist tada vladajuce garniture ciji su pripadnici, vjerovalo se, izvukli masne zarade na privilegovanim kamatama. Ohrabrenje stedisa od strane Georgijevskog dovesce do smjene predsjednika bitoljskog suda i stecajnog upravnika TAT-a.

Na cehovskoj svecanosti sudac Vasil Gagacev iz Apelacionog suda bas u Bitolju izrekao je nesto sto mozda najbolje odrazava vladajuce raspolozenje u sudijskim krugovima: "Sudije u Makedoniji su obicni ocajnici. Sami smo zasluzni za tu poziciju - pljuju nas i dobro nam je! Ministar unutrasnjih poslova pred cijelom makedonskom javnoscu je rekao da se 20 sudaca nalazi pod istragom zbog primanja mita. Pri tome nije objelodanjeno, ko su oni zato sto je to bilo tesko dokazati. Ni prstom nismo mrdnuli, nismo ni progovorili!". Sve ono sto se u sudstvu dogadja jedan skopski dnevni list prokomentarisao je da se radi o pokusaju vlasti da disciplinuje sudije izabrane u vrijeme kada je sada opozicioni Socijaldemokratski savez u Sobranju (parlamentu) imao vecinu. U ovoj konstataciji nije malo istine. U skladu s vazecim zakonodavstvo, izbor sudija, od opstinskih do onih u Vrhovnom sudu, u nadleznosti je Sobranja. Tako, narodni izbranici dizanjem ruke odlucuju o sudbini sudija u mjestima za koja nikad nisu ni culi. Uz to, makedonski parlament u posljednja dva zaziva djeluje kao obicna glasacka masinerija: poslanici dizu ruke nerijetko i ne znajuci zasto. Ako se ide ovim rezonom, onda je na mjestu primjedba da je nova vlada Ljubca Georgijevskog u nasljedje prosle zime zaista dobila "trecu vlast" (ne)zavisnu od bivse vladajuce partije. Neki kriticari prilika u sudskom sistemu otisli su i korak dalje podsjecajuci da u vrijeme bivseg komunistickog rezima niko nije mogao krociti u sudnicu kao djelilac pravde ako nije pripadao komunistickoj partiji. S obzirom da procesa lustracije u zemlji nije bilo slijedi zakljucak da pravdu i dalje dijele oni koji su to naucili raditi od prije, znaci bivsi komunisti.

Medju pravnim teoreticarima nekoliko pomenutih slucajeva uplitanja vlasti u sudske poslove ocjenjeno je razlicito: jedni su iskazali svoje zaprepastenje nesvjesno time otkrivsi sklonost bivsem rezimu, drugi su s tugom konstatovali da se zapravo nista nije promjenilo - uticaj vlasti bio je osjetan i ranije, razlika je samo u tome sto se o njemu sada prvi put javno progovorilo. Uostalom, dvoje djevdjelijskih sudija ne bi se odazvali na ponocni razgovor s policajcima da su imali izgradjenu svijesto svojoj nezavisnosti i neprikosnovenosti. Ovako, postupili su poput pokornih gradjana koji znaju da je policija uvijek u pravu. To ce reci, oni gradjani/sudije, ili su za nesto krivi ili su s policijom toliko bliski da u tome ne vide nista lose da u ponoc caskaju uz casicu Wiskyja o poslu koji obavljaju. Dugogodisnja je praksa da se u medijima izricu presude prije sudjenja. To vrijedi jednako i za slucajeve s kriminalnom pozadinom kao i za one s politickom. Na sve to iz sudijske organizacije do sada se culo malo protesta.

O ugledu sto ga sudstvo uziva mozda dobro govori i mjesto koje bi "djelioci pravde" trebali imati vrijeme parlamentarnih, lokalnih i predsjednickih izbora. Redovno na negodovanje kod pojedinih politickih partija nailazi opredjeljenje da clanovi izbornik komisija budu sudije. Partije negoduju zbog nepovjerenja koje imaju prema pojedinim ljudima iz sudske struke; izuzetak nisu bili ni aktuelni predsjednicki izbori. Najveca clanica vladajuce koalicije VMRO-DPMNE u jeku predizborne kampanje uspjela je izdejstvovati smjenu na celu Drzavne izborne komisije. Promjenjena je predsjednica Komisije (profesija - sudac!) uz, pojednostavljeno govoreci, obrazlozenje da simpatizira jednu malu opozicionu partiju. Malo je bilo od pomoci i to sto se s postupkom VMRO-DPMNE nisu solidarizirali ni koalicioni partneri iz Demokratske alternative (cije jezgro cine profesori Pravnog fakulteta oko Vasila Tupurkovskog). Za predsjednicom Drzavne izborne komisije malo ko je zazalio zbog njenog (ne)pristrasnog drzanja u vrijeme proslogodisnjih parlamentarnih izbora.

Kao jedno od mogucih rjesenja svog delikatnog polozaja pripadnici sudijskog ceha vide u stvaranju zasebnog budzeta unutar drzavnog. Na proslonedjeljnom seminaru na ovu temu mogle su se cuti oprecne ocjene. Nezavisno sudstvo potrebno je gradjaninu da ostvari svoje pravo na javno i nepristrasno sudjenje pred nezavisnim sudom a drzavi je nezavisno sudstvo potrebno da bi obezbjedila ostvarivanje i zastitu zagarantovanih prava gradjana. Nezavisnost sudija ne predstavlja nikakvu privilegiju niti beneficiju nego garanciju da sudska vlast ispunjava duznost koja joj je Ustavom povjerena. Godinama unazad sudije se suocavaju s nedostatkom sredstava za obavljanje svoje funkcije, nezavisnost je u zavisnosti od dva elementa: prvi i osnovni jeste: postojana i sigurna sredstva; Drugi: donosenje budzeta sudstva sto bi znacilo da organ koji o tome odlucuje ne koristi svoj uticaj za pritisak na sudije. Ucesnici seminara podsjetili su i na stav izrecen u Povelji Evropske asocijacije sudija: Plate sudija moraju biti adekvatne da bi se obezbjedila njihova istinska ekonomska nezavisnost i ne smiju biti smanjene u bilo kojoj fazi sudijskog mandata.

Prijedlog za formiranje samostalnog sudskog budzeta nasao se vec na jednoj od posljednjih vladinih sjednica. Ministar finansija pak, sumnjicav je prema nastojanju sudija tvrdeci da i pored eventualnog nezavisnog budzeta ima jos dovoljno poluga koje sudstvo mogu uciniti zavisnim. Ipak, sudije isticu: nije osnovni problem novac; osnovni problem je bitka za nezavisnost.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC