KOSOVSKI HRVATI IDU U LIKU

AIM, ZAGREB, 7.11.1999. Jedan od zadnjih cinova tragedije zvane "humano preseljenje" dogodio se u nedjelju, 31. listopada, dan prije Dana mrtvih. Tog je dana u Hrvatsku, na zagrebacki aerodrom Pleso, doputovalo 293 Hrvata iz Letnice, kosovskog mjesta koje su Hrvati u kontinuitetu nastanjivali sedam stotina godina. Sa sobom su donijeli nesto nuznih stvari, koliko je moglo stati u avion, oni bolje stojeci ustede, i statuu Gospe Letnicke. Bilo im je, kako su pisale hrvatske novine, uzasno zao sto sa sobom nisu mogli ponijeti i crkvu Gospe Letnicke. Osim patetike, ta je izjava imala i politicki znacaj. Iz nje je, naime, vidljivo da se kosovski Hrvati ne namjeravaju vracati natrag na Kosovo, odnosno, da je sedam stotina godina prekrizeno zauvijek.

Na Kosovu je nakon iseljenja Letnicana ostala jos samo mala skupina Hrvata u Janjevu, njih oko cetiri stotine. Za ocekivati je da ce se i oni, mozda vec vrlo brzo, preseliti u Hrvatsku. Jer, na Kosovu prema svim izvjestajima zivot za sve nealbance postaje sve tezi - Letnicani kao razlog iseljavanja odreda navode neizdrzive pritiske - a politika hrvatske vlade i dalje je, zaklanjajuci se iza ustavne odredbe o obvezi pomaganja Hrvata po cijelom svijetu, usmjerena na stvaranje etnicki sto cistije Hrvatske, te na povratak Hrvata u Hrvatsku, kako onih iz Australije tako i ovih s Kosova.

Vrlo je zanimljivo da je, u tom kontekstu, cijela ova operacija preseljenja Letnicana u Hrvatsku, bila izvedena u najstrozoj tajnosti i pod najvisim politickim pokroviteljstvom. Letnicani su, naime, do trenutka preseljenja hrvatskim vlastima navodno uputili cak tri molbe za prihvat, uz obrazlozenje kako situacija na Kosovu postaje sve neizdrzljivija. Nakon zaprimljene trece molbe, na Kosovo je upucen specijalni delegat - njegova je misija od pocetka do kraja bila obavijena velom tajne - dr Slobodan Lang, savjetnik predsjednika dr Franje Tudjmana za humanitarna pitanja, koji je posao uspjesno obavio. No, i medjunarodna je zajednica sudjelovala u tom projektu. Letnicani su, naime, najprije prevezeni od svoga mjesta do Skoplja, i to autobusima koje je stitilo osam KFOR-ovih oklopnih transportera. Presli su - preko istog onog granicnog prijelaza, Blaca, na kojemu smo jos ljetos gledali rijeke Albanaca, najprije u jednom pa u drugom smjeru.

Mnogi Letnicani vec su prije doselili u Hrvatsku. Tako je za neke od njih dolazak na zagrebacki aerodrom znacio i spajanje s clanovima obitelji. "Nakon tri godine konacno cu vidjeti svog oca, brata i njegovo troje djece. Kada sam 1996. godine obilaznim putem stigao s Kosova u Hrvatsku, nisam ni slutio da ce toliko vremena proci da se konacno nadjemo na okupu" rekao je Grgur Gegic, cija se obitelj u Hrvatskoj nasla u cjelovitom sastavu. "Ne mozete zamiliti koliko smo sretni", kratko je komentirala Ljuba Gegic, starica koja je dosla s devetoro clanova svoje obitelji. Njen je suprug ostao u Letnici kako bi prodao stoku. "Bilo bi prelijepo kada bi nam i u Hrvatskoj zazvonila zvona s letnicke crkve", rekao je svecenik Viktor Kasic, koji, za novinare Vecernjeg ista, nije uspio navesti razloge zasto su kosovske Hrvate maltretirali upravo Albanci, kojima su ti isti Hrvati ranije pomagali, stiteci ih od Srba.

No, drzavni mediji nisu tu cinjenicu isticali, a neki su je upadljivo i skrivali, pa je za dio publike ostala dvojba jesu li kosovski Hrvati pobjegli zbog nasilja Albanaca ili Srba. U svakom slucaju, ovaj je egzodus dobro dosao oslabljenom HDZ-u da pred izbore pokaze kako je u stanju skrbiti za sve Hrvate, cak i u najtezim okolnostima. Od trenutka slijetanja na zagrebacki aerodorom nadalje, letnicki ce Hrvati, sasvim je sigurno, postati i ostati predmetom politickih manipulacija. Tek sto su dosli u Hrvatsku, predstavnici vlade najavili su, naime, da ce kosovski Hrvati biti naseljeni u Liku. "MUP ce" pisao je Vecernji list, pozivajuci se na odluke hrvatske vlade, "ubrzano provesti postupak izdavanja isprava o drzavljanstvu i osobnih dokumenata, a Agencija za pravni promet i posredovanje otkupit ce obiteljske kuce koje ce se izbjeglim obiteljima davati na koristenje bez naknade, s pravom stjecanja vlasnistva nakon deset godina". Doministar useljenistva, razvitka i obnove, Lovre Pejkovic, obecao je da ce svima biti pronadjen adekvatan smjestaj.

Vec narednog dana, mediji su javili da ce Letnicani zavrsiti u Srbu, mjestu u juznoj Lici, koje ce, kako se tvrdi, uskoro promijeniti i ime. Ispostavilo se da je vec od ranije postojao plan da se Srb, u koji zbog strahovitih razaranja nakon Oluje nisu naseljavani bosanski Hrvati, naseli - doduse, u dvije stambene zgrade - kosovskim Hrvatima. Prema evidenciji zupanijskih vlasti, od 150 stanova u Srbu, vecina je u drzavnom vlasnistvu jer su Srbi koji su izbjegli za vrijeme Oluje na te stanove navodno izgubili pravo. Sada u Srbu zivi oko 1200 stanovnika, povratnika, iskljucivo srpske nacionalnosti. Predvidja se da ce taj broj tokom zime, a posebno u proljece, jos rasti jer proces povratka u te krajeve nije okoncan. Stovise, zbog NATO bombardiranja Srbije on bi u proljece mogao biti i vrlo masovan. To je, vjerojatno, i razlog zasto HDZ-ova vlast Hrvate s Kosova namjerava smjestiti bas u Srb. Za dvije godine, u Hrvatskoj ce biti odrzani lokalni izbori, a u nekoliko opcina bivse Krajine Srbi vec sada imaju demografsku vecinu, pa su se neki duznosnici vec i javno zapitali - cemu je, uopce, sluzila Oluja?

Vrlo je zanimljiv i u jednom drugom smislu tretman kosovskih Hrvata. Dok je, naime, izbjeglim hrvatskim Srbima onemogucen i povratak u zemlju i glasanje (oni su jedina skupina iz bivse Jugoslavije koja nigdje ne ostvaruje nikakva politicka prava), kosovski Hrvati koji nemaju hrvatsko drzavljanstvo u Hrvatsku su dovezeni specijalnim avionom i bit ce, ako se planovi drzavnog vrha i ostvare, preseljeni u tudje stanove. Ti su stanovi, kako smo vec naveli, prema sluzbenom objasnjenju nekad bili u posjedu Srba, koji su ih napustili na duze od tri mjeseca, bez opravdanog razloga, pa su izgubili pravo na njih. Hrvati koji su za vrijeme rata napustili svoje stanove nisu, medjutim, izgubili stanarsko pravo jer se drzi da su imali opravdan razlog. Kako su, u biti, i jedni i drugi otisli zbog rata, ovdje se namece samo jedan zakljucak: ili Srbi nisu trebali ici u izbjeglistvo, jer im se za vrijeme Bljeska i Oluje nije moglo nista dogoditi, ili su kolektivno krivi. No, kako je samo za vrijeme Oluje u sektorima Jug i Sjever nastradalo vise od 400 civila (prema potvrdjenim podacima HHO-a, a nagadjanja idu i do brojke od 650 ubijenih) to je vise nego jasno da su izbjegli Srbi i te kako imali dobra razlog za odlazak u izbjeglistvo.

Naseljavanje Hrvata s Kosova u Liku najavljeno je za proljece jer nema nikakve sanse da vlasti narednih tjedana poprave stambene zgrade (koje je, bez vojnog razloga, upropastila uglavnom hrvatska vojska i policija) i osposobe ih za hladnu licku zimu. To znaci da ce projekt naseljavanja Kosovara zapravo zapasti u mandat iduce vlade koja bi lako mogla biti sastavljena od pripadnika danasnje oporbe. Oni su, pak, ovih dana jos jednom potvrdili da se misle drzati svih medjunarodnih ugovora koje je potpisala Hrvatska, a iskazali su i zelju za brzom integracijom u evropske asocijacije. Nastavak, makar i kao epilog, etnopolitickog inzenjeringa u krajevima gdje se i na proljece ocekuje veci povratak Srba, sigurno nije stvar koju ce predstavnici medjunarodne zajednice zdusno podrzati. Primjer Kistanja, gdje su Hrvatima iz Janjeva morale biti sagradjene nove kuce, o trosku medjunarodne zajednice, pokazuje da je takav inzenjering preskup. Zato je "zadnja posta" Letnicana ipak jos uvijek pod znakom pitanja. Sigurno je jedino da se oni vise nikad nece vratiti na Kosovo, i da ce vecina njih ostati u Hrvatskoj.

BORIS RASETA

Feral Tribune d.o.o. Setaliste Bacvice 10 21000 Split aaa Strana: 6 99.11.01