DEFINIRANA IZBORNA PRAVILA

AIM, ZAGREB, 6.11.1999. Hrvatska je ipak uspjela donijeti izborna pravila prije nego su Hrvati krenuli na biralista. Paket izbornih zakona izglasan je doslovce pet do dvanaest, glasovima samo vladajuceg HDZ-a i njegovih satelita, oporba za njega nije glasala. Hrvatska ce biti podijeljena na deset izbornih jedinica, u svakoj se bira po 14 zastupnika. Jedanaestu izbornu jedinicu cini takozvana dijaspora, odnosno Hrvati koji ne zive u Hrvatskoj, u dvanaestoj se jedinici biraju zastupnici nacionalnih manjina.

Sest mjeseci pregovora izmedju vladajuceg HDZ-a i oporbe nisu donijeli gotovo nista. Sve se novine svode na to da ce biracki odbori po zavrsetku glasanja moci dobiti zapisnike na uvid, a i glasacki ce se listici dostaviti na kucne adrese osam dana prije izbora. Toliko je oporba dobila od svih svojih velikih, pa s vremenom sve manjih zahtjeva. Najspornija, lista za dijasporu je ostala, ne bez oporbene suglasnosti; smanjena je manjinska kvota, pa ce tako, umjesto dosadasnja tri, u buducem Saboru sjediti samo jedan predstavnik Srba. Ukupni broj zastupnika povecan je za skoro dvadeset posto, sto ce omoguciti da zastupnika iz dijaspore takodjer bude vise. Financiranje kampanje nije regulirano na nacin uobicajen na zapadu. Javnost nema uvida u biracke popise. Kontrolni je postupak nesto poboljsan, ali kako ce to funkcionirati tek treba vidjeti, pogotovo s obzirom da ce se zavrsetak sluzbenog zbrajanja glasova odvijati u vrijeme bozicnih blagdana.

Izborne su jedinice skrojene tako da ce biraci iz Zagreba glasati s onima na madjarskoj, bosansko-hercegovackoj i slovenskoj granici, kao i s primorcima. Glavni je grad podijeljen na cetiri izborne jedinice, kako bi se pokusao neutralizirati njegov oporbeni naboj. Aktualna se vlast boji gradova. Najvaznije, nije osigurana nepristranost najutjecajnijeg medija, drzavne televizije, stovise, oporba tvrdi da se izborni stozer HDZ-a preselio na Hrvatsku televiziju. Vrlo je sporan i najavljeni datum izbora, 22. 12., srijeda, radni dan usred tjedna, tri dana prije katolickog Bozica. Biskupi su trazili da se izbori ne odrzavaju u bozicno vrijeme, tvrde da toga nije bilo ni u jednoj zemlji krscanske tradicije, navodno postoje samo cetiri africke zemlje s takvim iskustvom. Poslodavci su izracunali da ce izborna srijeda, pretvorena u neradni dan, stajati
110 milijuna njemackih maraka.

Opcenito je misljenje da je u dugotrajnom, kompliciranom i javnosti tesko razumljivom pregovaranju HDZ takticki nadmudrio oporbu. Izborno je zakonodavstvo skrojeno po njegovoj mjeri, oporba u pola godine nije postigla prakticki nista. Osim sto se izblamirala: mijenjajuci stavove, odstupajuci od vlastitih nacela, pristajuci na trule kompromise...

Nista nije postigla ni medjunarodna zajednica. Hrvatska se davno, prilikom prijema u Vijece Evrope obavezala da ce svoje izborno zakonodavstvo prilagoditi zapadnim standardima, da ce prije svega odbaciti takozvanu listu za dijasporu. U tom smislu Hrvatska je stalno upozoravana na svoje obaveze. Medjunarodna je zajednica trazila da vladajuci s oporbom postignu suglasnost o izbornom paketu. Zato je HDZ sest mjeseci glumio pregovore, a onda u posljednji trenutak odlucio kako njemu odgovara.

Dan prije izglasavanja izbornog paketa sluzbenom je Zagrebu urucen demars Evropske unije. U njemu stoji da je "hrvatska vlada odlucila ignorirati vecinu stajalista Evropske unije o novom izbornom zakonu" sto "dovodi u pitanje spremnost vlade da provede slobodne i postene izbore". EU izrijekom trazi da se izbjeglim Srbima omoguci sudjelovanje na izborima, upozorava da je postojeci nacin glasanja dijaspore protivan Daytonskom sporazumu, izrazava zabrinutost zbog odnosa prema parlamentarnoj zastupljenosti manjina, trazi da se glasanje izvan Hrvatske provodi samo u ambasadama i konzulatima, naglasava da se predvidjeni datum izbora smatra "neobicnim za evropske okolnosti". Od nacionalne se televizije ocekuje "nezavisno i uravnotezeno pracenje izbora". U demarsu se takodjer upozorava da bi "nade i teznje hrvatskog naroda mogle biti zakocene za mnogo godina ako se ocijeni da je cjelokupni izborni proces na bilo koji nacin ometan, ili ako rezultati izbora ne budu u potpunosti provedeni". EU zakljucno porucuje: ne dobiju li njene primjedbe "odgovarajucu pozornost" Hrvatska "riskira da odrzi izbore koji nece biti slobodni i posteni, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze". Upuceni tvrde da je medjunarodna zajednica spremna i na uvodjenje sankcija, pogotovo ako Tudjman ne prizna rezultate izbora.

Umjesto "odgovarajuce pozornosti" hrvatska je vlada demars Evropske unije docekala pravim zmijskim siktanjem. Opravdane demokratske zahtjeve medjunarodne zajednice hrvatski su ministri izlozili pravom vatrometu seseljevske retorike. Demars su proglasili "neozbiljnim papiricem", "pamfletom cinovnicica", djelom "portira sumnjiva podrijetla", "nametanjem ogranicenog suvereniteta", "bezobrazlukom pod krinkom demokracije", "uvredom hrvatskog naroda koju s gadjenjem treba odbiti"... Samo nesto blaze intoniran je i sluzbeni odgovor hrvatske vlade na demars EU. Zagreb Bruxellesu porucuje da je rasprava o izbornom paketu zakljucena, da vise nema potrebe za dijalogom na tu temu te se medjunarodnoj zajednici preporuca da se ne mijesa u hrvatsku izbornu kampanju. Cini se da je Tudjmanova vlast prije spremna pristati na sankcije, nego na demokratske uvjete izbora. Logika je jednostavna: sa sankcijama ona nista nece izgubiti, racun ce platiti narod; s demokratskim izbornim pravilima - izgubit ce izbore i sve sto potom slijedi.

Unatoc izbornom inzinjeringu nezavisni analiticari smatraju da HDZ predstojece izbore ne moze dobiti. Profesor filozofije Zarko Puhovski tvrdi da su rezultati izbora prakticki poznati: HDZ gubi, opozicija slavi, sto god napravili, jedni i drugi. Pitanje je samo koliki ce taj poraz biti. Mnogi smatraju da se tezak fijasko HDZ-a ipak ne moze ocekivati, izmedju ostalog i zato jer je opozicija svoju taktiku prilagodila ogranicenoj, relativnoj, a ne dvotrecinskoj pobjedi, kakva bi joj bila potrebna za nuzne promjene Ustava i ogranicenje Tudjmanove predsjednicke vlasti. U posljednje se vrijeme sve cesce naglasava da gubitak izbora ne znaci i gubitak vlasti. Zupanijski dom, kao i mandat predsjednika Republike, traju jos dvije godine, Ustavni sud bit ce jos osam godina pod kontrolom HDZ-a, dvosmislenu Tudjmanovu izjavu da ce se u slucaju pobjede oporbe ponasati kao "odgovorni predsjednik u interesu hrvatskog naroda i drzave" medijski su analiticari protumacili kao najavu drzavnog udara. Medjutim, takodjer se cuju i misljenja da se isti ciljevi mogu postici i nesto suptilnijim sredstvima. Profesor Pravnog fakulteta Josip Kregar tako upozorava: "Tko god dobije na predstojecim izborima - jos nije dobio vlast. Mislim da su napravljene institucionalne mjere, stvorene su pretpostavke da drzavni udar uopce nije potreban. Sto ce im drzavni udar, to samo smeta i lose izgleda."

Moguci scenarij vec je isproban u slucaju zagrebacke krize. U glavnom gradu oporba je svojedobno odnijela pobjedu, ali Tudjman je, odbijajuci sve oporbene gradonacelnike, dvije godine drzao Zagreb u svojim rukama. Unatoc izbornim rezultatima, oporba svoju izbornu pobjedu nikada nije uspjela konzumirati. Spekulira se da bi se isti model mogao primijeniti na razini cijele drzave. Hrvatski predsjednik ima ogromne ovlasti i mogao bi se, uz sebi svojstveno komotno tumacenje demokratskih i pravnih regula, odluciti na fakticno ignoriranje izbornih rezultata. Medjutim, Tudjmanova opasna bolest, kojoj je tesko prognozirati ishod, u tu je zamisao unijela element velike neizvjesnosti.

JELENA LOVRIC