URBANIZAM SARAJEVA U RALJAMA PODOBNIH I BOGATIH

METASTAZE PRIMITIVIZMA SE SIRE GRADOM

AIM, SARAJEVO, 04.11.1999. Gradnja grada jedno je od najvecih covjekovih dostignuca. Oblik grada oduvijek je bio najautoritativniji pokazatelj stanja nivoa covjekove civilizacije. Taj oblik je odredjen mnostvom odluka koje donose generacije ljudi koje su u njemu zivjele. Sarajevo je interesantan grad zato sto je to mjesto sudara i u njemu ne postoji harmonicna ljepota. Njegova ljepota je u postojanju estetskih disonanci od praistorije, preko Rima, srednjovjekovlja, osmanskog, austrougarskog, perioda izmedju dva svjetska rata, SFRJ do danasnjih dana. Cak postoji pet ili sest prirodnih areala na podrucju Sarajeva, sa razlicitom florom i geologijom. Sta reci za urbanizam Sarajeva u ovom trenutku? Sta je grad? Jos uvijek "de jure" grada i nema! Postoji Kanton. Postoji mjesto gdje su nadlestva Republike, Federacije, opstina. U jednom trenutku nazvan je karaulom jer se nalazi na granici entiteta!

Pojedinci i politicke stranke na vlasti ponasaju se i ostvaruju svoje prijeratne i davno zamisljene zelje krajnje partikularisticki u odnosu na grad. Bosnjacki institut se gradi uz drasticnu intervenciju na tri objekta iz tri razlicita istorijska perioda.

Gazi-Husrev-begov hamam (16. stoljece) potpuno je renoviran po novom projektu, zgrada preduzeca "Plan" (1962.g.) je u potpunosti redizajnirana, zgrada Istorijskog arhiva (secesija XIX vijek) srusena do temelja i gradi se novi objekat. Institut, ako ga je trebalo graditi morao se graditi na drugom mjestu. Na "Slatkom cosetu" treba da se podigne veliki objekat Gazi-Husrev-begove biblioteke kojem je mjesto prije u modernom objektu zamisljene republicke i univerzitetske biblioteke na Marindvoru.

U dvoristu Saborne crkve uklopljena je kaldrma i postavljen asfalt. Uz moderni fudbalski stadion prislonjeni su pitara i cevabdzinica, sa sulunarima (dimnjacima) uz tribine, a u prvom planu je u "novobosanskom stilu" od starog kamenja i opeke napravljen restoran, okruzen modernim zgradama.

Benzinske pumpe nicu kao pecurke poslije kise - upravo su uz sami Kosevski potok spremne cisterne za novu. A uz stambene nizove na Alipasinom polju uz same prozore gradi se ogroman objekat. Kao sto nije pitan projektant ovog novog naselja, tako nisu ni stanari. Kao sto nikoga ne pita ni jedan od lokalnih mocnika koji, u samom centru, prosiruje svoju tavernu na citav kompleks. Trazio je dozvolu za ljetnu bastu, a podize ogroman podzemni i nadzemni objekat nepoznatih namjena.

Posebna prica je groblje "Bare". I uz njega je nikla ogromna pumpa, a samo groblje se preuredjuje tako da nista ne ostaje od svojevremenog projekta i izgleda. Kako bi sto vise zaradili u Pokopu su unistili svo postojece zelenilo (bilo je preko 200 biljnih vrsta) i tako dobili sto vise grobnih mjesta. Odmah prave gotove grobnice (ceka se samo mrtvac!) tako blizu jedna druge da svaka privatnost odlaska na grob, molitva, pomen, paljenje svijeca i slicno postaju gotovo nemoguci: ako cucnete kraj jednog, vi ste zapravo nagnuti na sljedeci grob. I tako primjera ima napretek.

Jer, cinjenica je da Sarajevo zasad (de facto) nije glavni grad Republike Bosne i Hercegovine. Takodje nema ni generalnog urbanistickog plana. Postoji relikt iz 1962. godine i Program prostornog razvoja Sarajeva od 1971.-1985. godine i dobro uradjena planerska dokumentacija razvoja grada do 2015. godine ali kojom se niko ne sluzi. Ili se to bar ne primjecuje. Postoji veliki broj nedovrsenih regulacionih planova za sva podrucja grada od 10 opstina (sada ih je 4!).

Do izrade generalnog plana trebalo bi ustanoviti propise koji bi ogranicili i obustavili svaku gradnju (osim komunalnih objekata neophodnih za funkcionisanje grada!). To bi zahtijevalo i ustanovljavanje strucnih sluzbi (vjerovatno i kriznog staba!) za energicno sprjecavanje neukosti, potkupljivosti, politickog presinga i siledzijstva u urbanizmu grada. To bi do donosenja i usvajanja planske dokumentacije bilo jedino rjesenje za spas grada, koje bi sprijecilo divljanje u izgradnji i ponasanju pojedinaca u stilu: "ono sto je po mom misljenju dobro, dobro je za sviju", ili "ko mi moze zabraniti da gradim svoje na svom" (!?) ne shvatajuci da je Grad mehanizam sa visokim zahtjevima i principima drasticno razlicitim od seoskih, livadskih i sitnosopstvenickih rezona. U tome im vrlo cesto pomazu i projektanti u borbi za golu egzistenciju, ispunjavajuci zelje i pretvarajuci ih u projekte solidnog tehnickog standarda, ali koji se uopste ne uklapaju u suptilnu filozofiju cuvanja i lijecenja gradova. Posebno ne Sarajeva sa njegovim istorijskim i kompleksnim pedigreom dugogodisnjeg postojanja grada sa pretenzijama da postane velegrad cak i pod zastitom UNESKO-a.

Neko je rekao da Sarajevo postaje kasaba! Budimo veoma sigurni da se ovaj kataklizmicni haos sa uzasnim kolicinama primitivnog nikada ne bi mogao dogoditi ni u najzabacenijoj kasabi. U kasabama se postuje red, odgoj, vaspitanje i pravila ponasanja po svim pasazima. I ako neko uradi nesto protiv ustrojenog reda i obicaja, sigurno ce biti opomenut, zaustavljen i cak izopcen i nerijetko se mora iseliti!

Svojevremeno transporti naftnih derivata i drugih tecnosti opasnih po zivot, kroz Sarajevsko polje i slivom rijeke Zeljeznice sluzbeno su policijski praceni da se ne bi desila neka havarija koja bi ugrozila izvorista pitke vode. Sada takve kontrole nema. Mala povrsina BiH podijeljena je na desetine i stotine feuda kojima vladaju "zasluzni" i "podobni" ili neizmjerno bogati koji grade i rade sta hoce! Ko je u ovom trenutku sposoban, mocan, patriotski i ljudski nastrojen da sprijeci izgradnju na desetine benzinskih pumpi koje se sada grade u oba entiteta i to samo u slivu rijeke Miljacke. Neka samo na jednoj toj pumpi nastane havarija (izlijevanje) Sarajevo se moze oprostiti sa pitkom vodom za najveci dio grada.

U BiH ne postoji zakon kojim se moze stititi cijela teritorija BiH sa stanovista kontrolisanog prostornog uredjenja. Ni jedan kantonalni zakon o prostornom uredjenju nema karike u tom smislu. Svi su oni strogo ograniceni na teritoriju svog kantona. U susjednoj Hrvatskoj to nije slucaj. Drzavni zakon o prostornom uredjenju, sto je apsolutno logicno, je neprikosnoven.

Sirova snaga, neukost i odsustvo pravog naucno organizovanog vizionarstva obrusava se ne samo na Sarajevo, nego i na ostale urbane centre u BiH.

Deklarativno se istice dimenzija pamcenja kao dimenzija cistog nepromjenljivog cuvanja tradicije i gradova, a sa druge strane imamo bezobziran napad na sjecanje, posebno izrazen posljednjih desetak godina. Naglaseno primitivno tumacen uz prilagodjavanje vladajucem politickom miljeu.

Jedan viseslozan primjer je vrlo ilustrovan. Masovno se daju regularne dozvole za otvaranje niza objekata (pitara, granapa, pekara, praonica auta i sl.) zbog navodno zaposljavanja radne snage. S druge strane u nekoliko velikih preduzeca (npr. "Zrak") spremnih za vrlo kvalitetnu proizvodnju, velika vecina radnika je na cekanju a na masine pada prasina.

Sa ovakvim rjesavanjem problema grada, Sarajevo se sve brze prepusta metastazama! Drugim rijecima lijeka mu nema!

Eventualni boljitak mogao bi se postici vracanjem "kvalitetnih gradjana" u Sarajevo uz stvaranje konzilijarne ekipe za izlijecenje, sto bi podrazumijevalo i sprjecavanje pojedinaca i grupa da grad Sarajevo koriste do iscrpljenja samo u svoju korist!

Ukoliko se to ne zaustavi, Sarajevo grad ce u dogledno vrijeme stagnirati do te mjere da ce se u njemu jedino moci snimati filmovi strave, uzasa i ljudske gluposti.

Boro SPASOJEVIC (AIM, Sarajevo)