PORODICNE SVADJE

AIM Skopje, 23.10.1999

Na pragu predsjednickih izbora novine pisu o skorom rascjepu unutar opozicione partije za demokratski prosperitet Abdurahmana Alitija. Rijec je o partiji koja je u prethodnoj vladi Socijaldemokratskog saveza Branka Crvenkovskog imala ulogu koalicionog partnera u ime Albanaca, a sada djeluje kao opoziciona partija. Znaci, ostala je vjerna nekadasnjem partneru sta god se pod tim podrazumijevalo. Za sada je jedan od poslanika Partije za demokratski prosperitet narusio partijsku disciplinu pruzajuci otvorenu podrsku predsjednickom kandidatu suparnicke Demokratske partije Albanaca Muharemu Nedzipiju. Dobro obavjesteni partijski izvori tvrde da poslanik Mevljan Tairi nije sam i da iza njega stoji prakticno citavo skopsko krilo suprotstavljeno tetovskom koje predvodi partijski lider Aliti. Isti izvori preciziraju da se rukovodstvo partije sprema na obracun s Tairijevom grupom ali tek po okoncanju predsjednickih izbora sto ce reci poslije 31. oktobra. Ocigledno se zeli izbjeci istinski razdor i cio slucaj svesti na "frakcionastvo".

Sam Tairi istice da je Demokratska partija albanaca ucestvujuci u koaliciji sa VMRO-DPMNE i Demokratskom alternativom realno ostvarila neke poteze bitne za emancipaciju ovog naroda u Makedoniji. Ovaj poslanik PDP smatra da bi problemi bili rjeseni smjenom u partijskom vrhu jer neki ljudi koce pozitivne procese zblizavanja s DPA.

Inace na predizbornim mitinzima kandidati dvije suprotstavljene partije unutar albanskog politickog bloka ne stede municiju jedni protiv drugih pa neki analiticari-Makedonci misle da je upravo to - medjusobno optuzivanje - jedina dobra strana ove predsjednicke kampanje kad je o albancima rijec jer se ovako uzajamno slabe, rasipaju energiju posto je jasno da ni jedan od njih nece postati predsjednik Makedonije.

Gledano nesto realnije, rukovodstva obje partije nisu ni odlucila ucestvovati u predsjednickoj kampanji u ime osvajanja funkcije sefa drzave vec zbog neceg politicki mnogo promisljenijeg: ovo je zgodna prilika da se provjeri vlastita popularnost i sposobnost mobilizacije clanstva. Istovremeno, partije odnosno kandidati-Makedonci u vrlo vjerovatnom drugom predsjednickom krugu morace racunati s nezanemarljivih 215.000 albanskih glasova. To otprilike predstavlja skoro isti onaj odnos u ukupnom broju biraca koji je udio Albanaca u broju stanovnika. Dakle, i jedna i druga partija Albanaca nakon prvog kruga dobro ce znati ocjeniti raspolozenje svojih pristalica te na osnovu toga opredjeliti se, da li nekog podrzati ili ne.

Na proslogodisnjim parlamentarnim izborima PDP i DPA postigle su zavidan stepen saradnje sto se uostalom odrazilo i na dobrom izbornom rezultatu medjutim to saveznistvo bilo je kratkog daha te su "otkopane stare ratne sjekire". Uoci kampanje za predsjednicke izbore partija za demokratski prosperitet ishitreno je predlozila vlastitog kandidata za zeljom da on istovremeno bude jedini kandidat Albanac za polozaj predsjednika Republike. U Demokratskoj partiji Albanaca bez ustezanja su odgovorili da nisu spremni ni na ciji diktat kod izbora predsjednickog kandidata, narocito ne iz PDP. Govoreci s pozicije koalicionog partnera u vladi Arben Dzaferi je bio spremniji podrzati zajednickog kandidata koalicije (u konkretnom slucaju Vasila Tupurkovskog) nego oktroisanog kandidata rivalske stranke. Kada od koalicionog dogovora nije ostalo nista DPA je ponudila svog kandidata Muharema Nedzipija koji se ukljucio u predsjednicku trku. U makedonskim novinama bilo je tvrdnji nekih albanskih intelektualaca da se rivalstvom dvije vodece partije razbija "nacionalni politicki blok". No, s druge strane, bilo je i protuargumenata da poimanje albanskog elektorata kao amorfne mase degradira ovu kategoriju gradjana odnosno biraca jer, zasto bi njima bilo sudjeno da glasaju za samo jednu jedinstvenu partiju koja bi artikulisala njihove politicke interese a svi ostali gradjani da imaju siri izbor; naprosto, treba omoguciti alternativu.

Generalno gledano, obje partije imaju isti politicki cilj -

• poboljsanje polozaja sunarodnika u Makedoniji - samo metodi su im drukciji. Partija za demokratski prosperitet oduvijek je slovila kao umjerenija, nasuprot tome, Demokratska partija albanaca Arbena Dzaferija birala je radikalnije metode (bar tako su ih za svih godina pluralizma dozivljavali politicki krugovi u zemlji). Konkretno, funkcioneri i aktivisti DPA istinski su majstori za rad s masama, organizovanje mitinga, protesta a mnogi makedonski komentatori misle da prvenstveno ova partija stoji iza djelovanja od strane vlade nepriznatog Tetovskog univerziteta na albanskom jeziku. Politicke metode DPA tokom jednogodisnjeg koaliciranja u vladi ocito su se pokazale uspjesnijim.

Ukratko, partije Albanaca bore se za veci stepen autonomije u sredinama gdje predstavljaju vecinsko stanovnistvo sto se medju makedonskim partijama shvata kao namjera da se zemlja federalizira. Jedan od visoko kotirajucih zahtjeva je bolja kadrovska zastupljenost u svim strukturama i na svim nivoima vlasti. Ravnopravan status albanskog i makedonskog jezika jedan je od vrlo eksploatisanih zahtjeva albanskih predstavnika. Pitanje visokog a i uopste obrazovanja u proslosti je pobudjivalo najvise paznje prije svega zbog neregulisanog statusa Tetovskog univerziteta. Inace Demokratska partija Albanaca vazi za politicku partiju ciji su kadrovi u velikom broju slucajeva prosli kroz ni malo laku "kosovsku skolu" tj. kroz sve ono sto se u toj Pokrajini dogadjalo u posljednje dvije decenije. Ova partija nastala je svojevremeno izdvajanjem grupe oko Arbena Dzaferija i Menduha Thachija iz Partije za demokratski prosperitet pocetkom decenije.

Rukovodstvo PDP optiralo je za saradnju s tadasnjom vladajucom ekipom predvodjenom Socijaldemokratskim savezom. Na predsjednickim izborima 1994. PDP je prihvatila saradnju s tadasnjom koalicijom "Savez za Makedoniju" cime je predsjednik Gligorov pred svijetom dobio znatne simpatije i, sto je mnogo vaznije, politicke poene davsi u kabinetu Crvenkovskog cetiri ministarska mjesta Alitijevim ministrima. Doduse iz redova samog PDP jos tada su se mogle cuti primjedbe da su dobijena mjesta na kojim Albanci ne mogu bitnije uticati na politicke odnose poput Ministarstva za nauku ili Ministarstva za socijalnu zastitu. Ta kritika trebala je znaciti da su Albanci i dalje ostali daleko od onih kljucnih pitanja za koja su najvise zainteresovani. Na oruzani odgovor policije na cin otvorenja Tetovskog univerziteta u februaru 1995. kada je jedan covjek ubijen ili gostivarski sukob demonstranata-Albanaca i policije u kome je troje ljudi poginulo 1997. PDP je uprkos ljutnji ostala u vladi Crvenkovskog do samog poraza Socijaldemokratskog saveza. Medju Albancima rasprostranjeno je uvjerenje da su biraci na proslogodisnjim parlamentarnim izborima kaznili PDP zbog "pokazanog oportunizma".

Arben Dzaferi s pobjednikom na proslogodisnjim parlamentarnim izborima VMRO-DPMNE nastupio je sa jasnim zahtjevima trazeci prilicno odredjena obecanja u pogledu veceg stepena samouprave, obrazovanja, informisanja, neka precizna kadrovska rjesenja. Opozicione novine i lideri tvrdili su da se radi o klasicnom dealu medju nacionalistima nudeci ne osobito uvjerljivu argumentaciju da izmedju Dzaferija i premijera Georgijevskog vec godinama zapravo postoji dogovor o podjeli Makedonije. Cinjenica je da su funkcioneri DPA zauzeli neka bitna mjesta u administraciji Georgijevskog i, ono sto njima samima valjda najvise znaci, dobili su skoro neogranicenu vlast u opstinama zapadnog dijela Makedonije gdje Albanci predstavljaju vecinsko stanovnistvo. Sve su ovo razlozi zbog kojih je crv poceo razjedati najjacu opozicionu partiju Albanaca - Partiju za demokratski prosperitet.

U aktuelnoj predsjednickoj kampanji Demokratska partija Albanaca takodje se posluzila jasnijim i biracima prihvatljivijim rjecnikom. Predsjednicki kandidat vrlo odredjeno porucuje da je obaveza buduceg predsjednika Republike priznanje nezavisnog Kosova. Reakcija Partije za demokratski prosperitet glasila je; radi se o marketinskom potezu: priznanje kosova ne zavisi od Makedonije. Slicne razlike u misljenju i u pogledu uvodjenja funkcije potpredsjednika drzave. Neposredno uoci predsjednicke kampanje DPA je plasirala nastojanje za uvodjenje poptredsjednicke funkcije; PDP je odgovorila: DPA samo eksploatise nasu staru ideju! I po pitanju Tetovskog univerziteta kao da se uocavaju razlike u misljenju: Dzaferi kao clan koalicionog tria pokazuje spremnost da prihvati ideju premijera Georgijevskog za osnivanje univerziteta koji bi finansirala medjunarodna zajednica... Nasuprot ovome, Partija za demokratski prosperitet ustrajava na konceptu Tetovskog univerziteta onakvog kakav je sada tj. trazeci njegov status kao treceg drzavnog univerziteta.

S obzirom da nije osobito vjerovatno da ce neki od dvojice kandidata-Albanaca uci u drugi izborni krug otvara se pitanje: kome ce PDP i DPA dati glasove? Neki predsjednicki kandidati - Makedonci svojom retorikom prije svega tretirajuci problem unitarnog ustrojstva zemlje vec su se iskljucili iz takvog dragocjenog nasljedstva. Procjene govore da bi i u slucaju podjele albanskih glasova mogle izbiti na vidjelo razlike izmedju dvije vodece partije Albanaca: jedni bi mogli glasati, drugi - ostati kod kuce.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC