TUDjMAN NA PUTU IZ TUNELA U VATIKAN

AIM, ZAGREB, 19.10.1999. Parlamentarni izbori koji se u Hrvatskoj trebaju odrzati u sljedecih stotinjak dana mogli bi postati jos jedno od nebrojenih hrvatskih cuda koje u svojim govorima ponovno apostrofira predsjednik Tudjman. Naime, iako osim njega jos nitko pouzdano ne zna datum izbora, iako izborni zakon jos nije donesen, kao sto nije ni poznato na koliko ce izbornih jedinica drzava biti podijeljena, izborna je kampanja vec naveliko zapocela. Vladajuca stranka i njen predsjednik, unatoc vidljivim tragovima bolesti, zapoceli su sa zestokom izbornom kampanjom koju tesko prati i revnosna Hrvatska televizija. Najvaznija informativna emisija HTV-a, "Dnevnik", do te je mjere pretrpana Tudjmanom i HDZ-ovim uspjesima, da za ostale dogadjaje iz zemje i svijeta gotovo da vise i nema mjesta.

Po onome sto se sada da naslutiti, HDZ ce svoju izbornu kampanju zasnivati na cetiri kljucna elementa koja bi kod birackog tijela trebala ostaviti dojam da jedino ta stranka moze ocuvati "drzavnu opstojnost", odnosno oduprijeti se pokusajima "guranja Hrvatske na Balkan" i tako zajamciti "put iz pobjede u blagostanje". U samo tri dana, sef izbornog stozera HDZ, hrvatski predsjednik Tudjman, potvrdio je takva predvidjanja. Osobno sudjelujuci u odavanju pocasti Bruni Busicu, najpoznatijem hrvatskom emigrantu (ubijenom u Parizu 1978.) ciji su posmrtni ostaci preneseni u domovinu i uz veliku drzavnu pompu sahranjeni u Zagrebu, Tudjman je nastojao poruciti emigraciji da nije zaboravljena i da HDZ itekako vodi racuna o svima koji su u vrijeme komunizma morali zivjeti izvan Hrvatske, jer im to komunisticki rezim nije dopustao. Tudjman je svjestan cinjenice koliko je hrvatska dijaspora, medju kojom je jos uvijek i dio onih koji su zemlju napustili iz politickih razloga, izgubila vjeru u HDZ jer je ispunio malo od onog sto su on i njegovi obecavali skupljajuci novac za prve visestranacke, ali i kasnije izbore u Hrvatskoj. Parada s Busicevom sahranom trebala je imati jos jedan cilj: podsjetiti na "mrak komunisitickog pakla" u kojem je UDBA ubijala hrvatske domoljube, te izmedju redova sugerirati biracima kako bi se povijest mogla ponoviti dodju li reformirani Racanovi komunisti (SDP) ponovno na vlast.

Drugi element HDZ-ove predizborne kampanje, onako kako ju je zacrtao Tudjman, zasnivat ce se na dokazivanju "drzavotvornosti", koju ta stranka tretira kao svoj ekskluzivitet. Tudjman ju je demonstrirao samo dan kasnije, nakon Busiceva sprovoda, skupom u Gracacu, kada je govoreci pred izbjeglim bosanskim Hrvatima koji su ondje naselili napustene srpske kuce. Tragediju tih ljudi Tudjman je pretvorio u HDZ-ov trijumf, jer je rijec mahom o Posavljacima i Hrvatima iz srednje Bosne, najvecim zrtvama hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. Tudjman ih je dosao umiriti rijecima "da su na svojoj zemlji" odakle ih "vise nitko nece istjerati", dodavsi doduse kako ce "kao demokrat i humanist" dopustiti da se u Hrvatsku "vrati i poneki Srbin". Ta Tudjmanova poruka imala je za cilj skupiti predizborne poene kod izbjeglica i prognanika, jer im je, eto, sef drzave dosao osobno priopciti kako nemaju razloga za zabrinutost, da bi ih povratak Srba mogao ugroziti. Tudjman je dakako iskoristio i tu prigodu da ponovi mnogo puta izrecenu frazu kako HDZ nece dopustiti povratak Hrvatske na Balkan, mada o tome ni u Hrvatskoj ni u svijetu vise nitko ozbiljan ne razmislja. Tvrdi Tudjmanovi stavovi glede Srba ("Srbi vise nikada nece vladati hrvatskom drzavom") i Balkana, trebali bi apostrofirati HDZ kao jamstvo hrvatske suverenosti i samostalnosti.

Treca odrednica izborne strategije vladajuce stranke, onako kako ju je postavio Tudjman, trebala bi pokazati HDZ kao politicku partiju koja ispunjava svoja obecanja i koja je jedina sposobna osigurati blagostanje i privredni prosperitet. Tudjman je pohitao na otvorenje tek probijenog tunela kroz Velebit, na kojem - da bi bio pusten u promet - treba raditi jos nekoliko godina. Ta "velika gradjevinska pobjeda", naciji je trebala biti predstavljena kao dokaz gospodarske moci zemlje koja s lakocom gradi i najslozenije infrastrukturne zahvate.

Cetvrtu odrednicu HDZ-ove izborne strategije Tudjman ce demonstrirati za nekoliko dana kada ce (28. listopada) posjetiti Vatikan, da bi otvorio izlozbu "Hrvati - krscanstvo, vjera, umjetnost". Tom prigodom trebao bi ga primiti i Sveti Otac, koji je i do sada bio koristen u HDZ-ove predizborne svrhe, cesto do mjere neukusa, kada je stavljan na predizborne plakate te stranke. Kompleks Titovog komunistickog generala Tudjman sada lijeci "privatnim posjetama svetistu Majke Bozje Bistricke" (samo dan prije nego sto je pozirao pred odrom Brune Busica, te dva dana pred otvaranje tunela i vatrenog govora protiv Srba pred izbjeglim bosanskih Hrvatima), ne bi li se dodvorio Crkvi i katolicima. Televizija dakako uredno biljezi i takve "privatne posjete" predsjednika i njegove obitelji, kako bi medju vjernicima pridobio simpatije prikazavsi se skromnim katolikom kojem je vjera duboko usadjena u srcu.

No, hrvatska stvarnost, nazalost posve je drugacija od onoga sto ovih dana Tudjman tako zestokim tempom iz dana u dan demonstrira pred javnoscu. Dijasopra je zemlji okrenula ledja, osjecajuci se prevarenom i izdanom, bas zbog politike koju je vodio Tudman i njegov HDZ. Stotine prevarenih povratnika, koji su nasjeli HDZ- ovoj propagandi i svoju tesko stecenu imovinu ulozili u propale i opljackane hrvatske banke, ostali su bez kapitala. Broj iseljenika koji se za HDZ-ove vlasti vratio u Hrvatsku u odnosu na armiju onih koji su u potrazi za boljim zivotom napustili zemlju, zanemariv je. Jednako je i s plasenjem nacije o onima koji bi, da nema HDZ-a, Hrtvatsku vratili na Balkan. Upravo je Tudjmanova politika onamo dovela zemlju, jer Hrvatska nije u planu za prijem u Europsku uniju ni u sljedecih deset godina.

Spektakularno prikazani proboj tunela kroz Velebit kasni u odnosu na obecanja gotovo cetiri godine, a brojni kameni temeljci - poput izgradnje dravskog mosta kod Belisca - koje je Tudjman posijao u ranijim izbornim kampanjama, zarasli su u korov. I napokon, u odnosu na Cvrkvu i hinjenje poboznosti: nikada u Hrvatskoj, do pojave HDZ nije bilo toliko licemjernog iskazivanje religioznosti, ali i moralne izopacenosti u sveprisutnoj gramzljivosti i pljacki, socijalnoj bescutnosti vlasti i otimacini onoga sto su generacije radnika desetljecima izgradjivale. Iako je Tudjman preko svake mjere prisutan na Televiziji, a njegova propagandna masinerija koja kontrolira najvaznije medije pokusava prikazati prilike ruzicastima, dovoljno je pogledati kroz prozor da bi se vidjela sva tragicnost stanja koje je proizvela desetgodisnja politika HDZ-a.

DRAGO HEDL