STA JE REZULTAT SFOR-OVE AKCIJE U MOSTARU

GOLA ISTINA

AIM, SARAJEVO, 19.10.1999.
Iz Mostara jos odjekuje galama povodom operacije SFOR-a, provedene proslog cetvrtka, ali se u njoj namjerno zamagljuje sustina akcije. Vrh HDZ-a, izvodeci narod na ulice, pribjegao je klasicnoj manipulaciji pokusavajuci ciljeve akcije SFOR-a u tehnickom smislu usmjeriti na "prikupljanje oruzja", a u politickom kao napad na hrvatski narod i njegovo rukovodstvo koje je "znacajno pokrenulo procese povratka izbjeglih i prognanih, borbu protiv kriminla i korupcije, kao i aktivnosti na uvodjenje BiH u euroatlanske integracije".

Americka administracija akciju NATO snaga je nazvala "bezbjednosnom operacijom kojom su zaustavljene aktivnosti direktno usmjerene protiv Daytonskog sporazuma. "Ovom frazom oznacen je glavni cilj ove vojno-policijske akcije. Iz izvjestaja o objektima pregleda - tzv. "kamena zgrada" koja je od 1993. sjediste hrvatskih obavjestajnih sluzbi koje operativno pokrivaju BiH i Dom "Stjepan Vukcic Kosaca", u kome su smjesteni civilni organi jos uvijek neukinute "Herceg-Bosne" - i zaplijenjenom materijalu, i laiku je jasno da je oduzimnje neprijavljenog naoruzanja i municije tek sekunardni ucinak operacije. Glavni SFOR-ov plijen su kompjuterska oprema, diskete i hard diskovi, dosijei i dokumenti koji se ticu rada ilegalnih obavjestajnih sluzbi te ilegalnih finansijskih transakcija. U saopstenjima SFOR-a jos se navodi i da su zaplijenjene velike sume novca, masine za pravljenje kreditnih i telefonskih kartica, bankomat.

Ocigledno je da su primarni cilj operacije - arhive hrvatskih tajnih sluzbi. Javna je stvar da na hrvatskom dijelu Federacije djeluju sve tajne sluzbe cije je sjediste u Zagrebu - i vojne i civilne. Ali SFOR po prvi puta upotrebljava termin "ilegalne sluzbe", a njihov rad ocjenjuje kao "opstrukciju i rusenje mirovnog procesa". O njihovom radu se jako malo zna i nisu se spominjale u javnosti BiH dok zajedno sa Stjepanom Tudjmanom prosle godine nije pao i Sef hrvatske obavjestajne porodice u Hercegovini, mladi Lucic.

Sa stanovista federalnih zakona - SIS, HIS, SZUP i ostale organizacije - predstavljaju vojne i civilne obavjestajne sluzbe iz susjedne drzave. Njihova institucionalna kontrola u Federaciji BiH ne postoji, a kako institucionalno ne postoji ni "Herceg-Bosna", one na ovom prostoru niti kome polazu racune niti ih ko kontrolira. Vjerovatno u vrhu HDZ postoji neko tijelo zaduzeno za sigurnost. Ali je veliko pitanje, s obzirom na cinjenicu ko je ove sluzbe ustrojio, ko ih placa i za koga primarno rade, koji nivo informacija dobijaju domaci lideri HDZ-a i da li su upoznati sa tajnim operacijama na terenu?

Sasvim je realno da celnici HDZ BiH - Jelavic, Prlic, Tomic, Luzanski itd. - dobiju samo onaj nivo obradjenih informacija koliko centrala u Zagrebu smatra da je neophodno. To je efikasan nacin kontrole lokalnih hrvatskih politicara, ali i njihove politicke i finansijske marginalizacije u odnosu na Zagreb. Paradoks je sto su funkcioneri HDZ, u drzavnim i federalnim organima kontrolisani, ali da oni s druge strane ne kontrolisu (ili ne kontrolisu u potpunosti) tajne sluzbe.

U totalitarnim i nedemokratskim drustvima gotovo da je pravilo da tajne sluzbe postaju "drzava u drzavi" i glavni faktor vlasti. "Vise cu o politici Vlade saznati iz arhiva tajnih sluzbi nego iz svih istupa zvanicnika i vlade i parlamenta", napisao je davno u svojim memoarima jedan engleski politicar. To se odnosi i na domacu situaciju, sto je obavjestajcima zemalja koje obezbjedjuju mir u BiH dobro poznato.

Vojno-policijsku akciju kakva je izvedena u Mostaru, SFOR ne poduzima prvi put. Biljana Plavsic je ucvrstila vlast i eliminisala do tada vladajucu strukturu SDS-a u Republici Srpskoj, tek posto je uz pomoc SFOR-a zauzeta arhiva Drzavne bezbjednosti u Banjaluci krajem ljeta

1. koja je bila upravo pod kontrolom kadrova iz SDS-a. Nikada nije receno sta je SFOR pronasao na disketama i u dosijeima. Ali je Biljana Plavsic poslije toga mahala papirima o finansijskim malverzacijama Radovana Karadzica i dva policijska preduzeca iz cijih se ilegalnih poslova finansirala paljanska vrhuska. Vjerovatno su i razotkriveni tajni planovi SDS-a i tadasnjeg drzavnog vrha.

Poslije ovladavanja tajnim policijskim spisima, SDS se nikada nije oporavio. Slicna akcija svojevremeno je poduzeta je i u sjedistvu komande Armije BiH u Sarajevu. Cilj te operacije bila je dokumentacija interesantna za Haski tribunal.

Rodonacelnik ovakvih poduhvata bio je Slobodan Milosevic kada je u jesen 1992. zauzeo Savezni MUP kako bi stavio pod kontrolu kompromitirajucu arhivu koja sadrzi tajne operacije u Hrvatskoj i BiH na pocetku rata, ali i obavjestajne informacije o Milosevicevom dolasku na vlast.

Zauzimajuci arhive tajnih sluzbi u Mostaru SFOR ima kao na dlanu uvid u stvarnu hrvatsku politiku u BiH koja se desifruje iz zadataka agentima na terenu i njihovim povratnim informacijama. Analiza materijala pokazace i ko je stvarni gazda famozne pijace u Stocu, da li jos ide lanac ukradenih automobila prema Crnoj Gori, kakvi su putevi droge, koje su izvedene tajne operacije i koje su u toku, ko je i kako vrsio opstrukciju Daytonskog ugovora, kakve su stvarne politicke namjere prema BiH. SFOR i OHR dobise dragocjene informacije i o haskim pitomcima.

Pitanje je kako ce medjunarodni faktor iskoristiti podatke i koje ce politicke posljedice proizvesti. Sasvim je moguce da se poslije akcije u Mostaru ubrza stvaranje jedinstvene obavjestajne sluzbe Federacije BiH, koja ce biti pod kontrolom Parlamenta (Nacrt zakona je prihvacen). Takav razvoj moze proizvesti i proces osamostaljivanja hrvatske politike u BiH od Zagreba.

Nije problem u Mostaru sto su navodno u toku operacije zene skidane do gola, vec sto je SFOR kroz arhivu dosao do gole istine. Otuda i panika, pogotovo kod lokalnih kadrova u Mostaru.

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)