Drzavni zaborav vlastite proslosti
GODISNJICA "RATA ZA MIR"
Zasto niko u Crnoj Gori nije htio, ili zelio sjetiti se proslosti od prije osam godina i "Dubrovacke operacije"
AIM Podgorica, 17.10.1999. godine
TXT: Po povratku u Zagreb, Stipe Mesic, podpredsjednik Hrvatske narodne stranke, izjavio je za Radio "Slobodna Evropa", da je tokom cetiri dana svog boravka u Crnoj Gori, zatekao euforicnu situaciju, poput one u Hrvatskoj 1990.godine, te da sve upucuje na to da Crna Gora krece samostalnim putem.
Mesic se, medjutim, nije izjasnjavao oko toga da li ce to osamostaljivanje dovesti neminovno i do novog rata, kao sto je to bilo u hrvatskom slucaju.
Karakteristicno je, medjutim, da ni on niti voditeljica crnogorske drzavne televizije, u kontakt emisiji uprilicenoj na TV CG, nijednom rijecju takvu opasnost nijesu pomenuli. Sta vise, u jednocasovnom razgovoru, nijesu ni pomenuli osmu godisnjicu "rata za mir" za Dubrovnik, vezanu za oktobar
- godinu. A upravo o tome Mesic je crnogorskom gledalistu, iz prve ruke, mogao mnogo da kaze.
Karakteristicna je ova epizoda sa Stipem Mesicem. Jer, niko u Crnoj Gori, izuzev nezavisnog nedjeljnika "Monitor", nije obiljezio neslavni jubilej - osmu godisnjicu ratnog pohoda na grad pod Srdjem, u kojem je Crna Gora pred svijetom obezbijedila "slavu" varvara i rusitelja Dubrovnika. Mesic je bar mogao da posvjedoci kako je on, tada kao predsjednik Predsjednistva SFRJ, brodom "Slavija" na celu konvoja tridesetak brodova, nakon pritisaka i detaljnih kontrola jugo-vojske, probio opasadu grada Dubrovnika i stanovnicima doturio hranu. U to vrijeme crnogorski mediji, iako je Mesc bio na najvisem drzavnom polozaju u tada jos jedinstvenoj zemlji, nazivali su ga "ustasom".
"Pobjeda" je, recimo, pisala ovako: "Dakle, gospodin Mesic je stigao u Dubrovnik. Hoce li poznati miner iz Banskih dvora jos jednom da primijeni svoj odvec poznati scenario, ili ce mozda da zlo necuje vrhovni komandant oruzanih snaga Jugoslavije da posjeti neku od jedinica JNA na dubrovackom ratistu?! Mesicu se zna samo to da je - mesic".
Posredstvom drzavne TV general Pavle Strugar, komandant Teritorijalne odbrane Crne Gore, proglasen komandantom druge operativne grupe, otuzice tada "ustase" da ne postuju primirje: "Dolaskom Mesica i njegovim mitingom preko Jadrana, pokazalo se da fasisticke horde sakupljene sa svih strana nijesu voljne da razumnim putem uspostavimo mir. Kad Dubrovnik polozi oruzje imace mir i normalan zivot". Potpukovnik dr Radoslav Svicevic kazao je da je Mesic u Dubrovnik sa sobom doveo 114-tu brigadu od 700 ustasa, medju kojima je i 25 placenika, a pukovnik Radomir Damjanovic (brzo ce dobiti generalski cin) objelodanio da medju stranim placenicima koje je navodno Mesic doveo ima "i crnih i bijelih, bjelosvjetskih ubica - Afrikanaca, Holandjana, Njemaca, Argentinaca..."
Znamo kako se sve to zavrsilo. Prljavi, pljackaski rat, trajao je godinu dana. Potom je svaka stopa hrvatske teritorije, ugovorom Cosic-Tudjman, morala biti napustena, a oblast u dubini od 15 kilometara, i sa jedne i sa druge strane, demilitarizovana. Ostali su i teski oziljci: Tri stotine poginulih i hiljadu i pet stotina ranjenih zitelja dubrovackog kraja, ne racunajuci one iz drugih jedinica Hrvatske vojske. Procjene su da stete nastale napadom na podrucja od vrha Peljesca do granice sa Crnom Gorom iznose oko dvije milijarde dolara. U starom jezgru Dubrovnika izgorjelo je devet cuvenih palaca. Crna Gora je, s druge strane, gotovo zaboravila svojih 165 "oslobodilaca" Dubrovnika, u stvari, branitelja Miloseviceve Jugoslavije "po svaku cijenu".
Sada: oni koji su uveli Crnu Goru u rat od toga pilatovski peru ruke. I bas zbog toga, trebalo je, kad je vec reformska drzavna televizija dovela u svoj studio Mesica, podsjeti neke tadasnje usijane glave na njihove postupke. Prije svega, potpredsjednika u Predsjednistvu SFRJ, Branka Kostica, za koga je u emisiji Mesic rekao da nije imao svoga "ja" vec da je mislio Milosevicevom glavom. Kostic je, kad je politicki penzionisan, priznao scenarij: "Opcija je bila ne da se osvaja Dubrovnik, nego da se blokira i s kopna i s moram ali da se ide do Neretve i, ako dodje do povlacenja JNA, kao sto smo vojsku povukli sa podrucja republike srpske krajine, povucemo je i sa Neretve do Debelog brijega. Tada bi to zaposjele mirovne snage UN bez jurisdikcije Hrvatske, pa bi se tek onda sa njima razgovarlo o razoruzanju".
I general armije Veljko Kadijevic, u vrijeme Mesicevog presjedavanja i napada na Dubrovnik, vojni ministar, odavno je javno razoblicio manipulaciju u kojoj je svim srcem ucestvovao, da je Hrvatska namjeravala da napadne Crnu Goru: "Nasa namjera da idemo na Dubrovnik bila je ne samo pripremna osnovica za dejstvo prema Splitu, nego i mogucnost da napravimo kompromis sa medjunarodnom zajednicom. Naime, ako je ona od nas trazila da popustimo kod Dubrovnika, onda smo mi trazili da ona popusti na drugom mjestu".
Momir Bulatovic, koji je u medjuvremenu promijenio garnituru vlasti, i postao predsjednik Savezne vlade koju ne priznaje Crna Gora, odgovornost za rat vec je prebacio na generala Kadijevica, pominjuci njegovu "ratnu zamku". U beogradskom magazinu "Profil", Bulatovic, post festum, prica ovako: "Kao predsjednik Predsjednistva Crne Gore bio sam obavijesten da Hrvatska ima 30.000 naoruzanih ljudi koji treba da zauzmu Prevlaku i Herceg Novi. Morao sam da reagujem. To su i najteze stranice mog pamcenja. U rat sam poslao ne samo gradjane Crne Gore, nego i svoje najblize. Isao sam i razgovarao sa vojnicima. Rekao sam im: 'Ovu zemlju treba da branimo ne samo u Crnoj Gori, nego i van njenih granica'. Na Cemovskom polju bila je stacionirana Peta crnogorska brigada i samo nekoliko nesrecnika je skinulo uniformu i bacilo oruzje. Bili su prezreni od svih. Ostali su pjevali: 'Listaj goro, cvjetaj cvjece, Crna Gora u boj krece'. I mogu da vam kazem da sam jedva zadrzao suze. Svi su disali kao jedan i bili spremni da brane Crnu Goru...Tek kasnije sam saznao da nije bilo tih 30.000 ustasa, tamo nije bilo vise od 600 naoruzanih ljudi...Bez obzira na sve price o pljackanju Dubrovnika, Dubrovnik nije srusen i unisten, kao sto su Mostar, Vukovar, Sarajevo. Bez obzira na epizode u Konavlima, kojima se niko ne moze ponositi, nasi vojnici su se tamo ponasali kao organizovana vojska".
Valjda bi Bulatovic trebalo da zna sta je sve ta "organizovana vojska" radila u Konavlima. Recimo: na podrucju konavaoske opstine spaljeno je sedam stotina i dvadeset kuca! Zanimljivo: Mesic je ispricao da mu je Bulatovic svojevremeno u Ohridu, na pitanje o mogucem ishodu refernduma u Crnoj Gori, kazao: "Najveci dio Crnogoraca bio bi za to da Crna Gora bude samostalna, ne bi prihvatio samo vezu sa Srbijom". Kasnije ce Bulatovic odigrati sramnu ulogu i prevariti Crnogorce. Po koji put?
Aktuelni crnogorski predsjednik, Milo Djukanovic, i dalje se ne izjasnjava. On je, pocetkom ove godine, na pitanje jednog novinara: da li ce se izviniti Dubrovcanima i Crnogorcima zbog rata u Konavlima, iritirajuce odgovorio da "ovo nije vrijeme za izvinjenja", te da on nije "siguran ko bi se kome trebalo izvinuti" za zbivanja s pocetka devedesetih godina. No, sve dok se crnogorska vlast ne izvini Dubrovcanima - i Crnogorcima, dakako - za ono sto im je uradjeno i ne prizna svoju odgovornost za to, bice opravdana sumnja u njenu pozitivnu transformaciju.
Otuda, to sto se olako prelazi preko jednog sramnog jubileja, djeluje simptomaticno. Problem je samo: kako ici u buducnost, kada se ne zna bliska proslost.