REDIZAJNIRANJE POVIJESTI

AIM, ZAGREB, 17.10.1999. Svome se kraju, evo, polako blizi i osma godina kako teritorijem Republike Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine, krstare hrvatski nekrofilski odredi koji su naoruzani lopatama i kojima je jedini cilj pronaci sto vise jama ispunjenih hrvatskim kostima. Osim lopatama, receni su odredi naoruzani i dodatnim (jos ubojitijim) oruzjem, naime, famoznim "Kartonima ratnih-poratnih zrtava Drugog svjetskog rata" u koje smjerni hrvatski gradjani upisuju, uglavnom, ordinarne gluposti. Svakako najshizofrenija rubrika u tim kartonima nosi naziv "uzrok smrti i pocinitelj", a u nju ce tisuce anonimaca sirom ove zemlje upisivati, na primjer, ovakve recenice: "Poginuo u borbi protiv boljsevickih odmetnika i bandita", "Boljsevicki uzrocnici i pocinitelji skupa s esesovcima i cetnicima", "Nacisticka SS mrznja, boljsevicki izazov i kaos, zlocinacka cud jednih i drugih, zbog cega je ovaj mucenik ubijen i spaljen"...

Kartoni nafilani ovakvim konstrukcijama u kasnijoj ce fazi obrade biti dopremljeni u Zagreb, u Opaticku ulicu, gdje je stacionirana Komisija za utvrdjivanje ratnih i poratnih zrtava - u narodu znana kao "Vukojeviceva komisija" - a tamo ce receni kartoni posluziti kao repromaterijal za redizajniranje hrvatske proslosti. Citava ta operacija nema, medjutim, karakter amaterskog povjesnicarenja; ona je inicirana u sredisnjem kabinetu vile na Pantovcaku, u radu komisije sudjeluje 25 saborska zastupnika i 40 clanova iz reda znanstvenih i javnih radnika, a tu jeftinu ustasku propagandu izdasno sponzoriraju ovdasnji porezni obveznici.

Hrvatski gradjani tako u stvaranje "bolje proslosti" godisnje investiraju preko dva milijuna kuna, a ako s tom cifrom pomnozimo osam godina djelovanja recene komisije dobit cemo svotu od sesnaest milijuna kuna. No, prica o financiranju nekrofilskih aktivnosti Vukojeviceve komisije tu se ne zaustavlja: doticna komisija ima svoje regionalne centre, te iskopavanje jama i obiljezavanje masovnih i manje masovnih grobista financiraju organi lokalne samouprave.

Prema izvjestaju Komisije za utvrdjivanje ratnih i poratnih zrtava - izvjestaju, naime, koji je od pocetka do kraja prozet duhom ustaske nostalgije i cije se autorstvo pripisuje navodnom povjesnicaru nesumnjivo pavelicevske provenijencije Mladenu Ivezicu - u proteklih su osam godina u Hrvatskoj evidentirane 153 tisuce i 700 zrtava; u istom je razdoblju u Bosni i Hercegovini registrirano 99 tisuca i 228 zrtava, dok je u ostalim zemljama pronadjeno jos 8 tisuca i 486 zrtava. Tako se ukupna brojka zrtava zasad zaustavila na nesto preko 260 tisuca. Predano brojeci ratne i poratne zrtve Vukojeviceva je druzina ustanovila da su za vrijeme Drugog svjetskog rata na podrucju danasnje Hrvatske stradala 293 Zidova po nacionalnom ili 331 Zidov po vjerskom kriteriju. Utvrdili su nadalje da je u istom ratu i na istom teritoriju stradalo tocno 726 pravoslavaca, dok se broj ubijenih Srba penje na 18.410. Katolika je poginulo ili ubijeno 68.932, odnosno 79.318 Hrvata. Od poginulih ili ubijenih katolika njih 31.430 bili su pripadnici "Oruzanih snaga NDH s nepoznatom udjelbom", te Ustaske vojnice i Hrvatskoga domobranstva. Iz istih je snaga pobrojano nekoliko tisuca vise poginulih ili ubijenih Hrvata. Od glavnih suprotstavljenih domacih vojnih formacija, ubijena je ili je poginula 41.855 pripadnika recenih hrvatskih jedinica, dok je smrtno stradalih partizana bilo 38.732. Muslimana je, prema istrazivanjima Vicine druzbe, u Drugom svjetskom ratu poginulo svega sest, dok je u "sabirnom radnom logoru Jasenovac" ubijeno tek 2238 ljudi.

Od 65 clanova komisije ovim se skandaloznim podacima suprotstavio jedino Slavko Goldstein, dok je nekolicina onih koji sjede u komisiji - a koji nisu do kraja prozeti ustaskim duhom - u vrijeme glasanja iznenada morala u zahod. Neki se clanovi - recimo, Djurdja Adlesic iz HSLS-a ili Mato Arlovic iz SDP-a - nisu ni pojavili na sjednici.

"Drzim da je 'Izvjesce o radu' svojim najvecim dijelom zasnovano na jednostranim politickim predrasudama, te vrvi tendencioznim manipulacijama i izvrtanjem cinjenica. 'Izvjesce' kao cjelina prikriva utvrdjene povijesne istine, a mjestimicne kvazipovijesne ocjene direktan su povijesni falsifikat", pise Goldstein u svom izdvojenom misljenju koje je uputio predsjedniku Sabora Vlatku Pavleticu, te nastavlja: "'Izvjesce o radu' ni jednom rijeci ne spominje zlocinacke karakteristike NDH, ali trosi veci dio svog prostora na dokazivanje kako su partizani, Srbi i komunisticke vlasti bili jedine ubojice na ovim prostorima, a Tito i ZAVNOH zakonodavci i naredbodavci smisljenog genocida nad Hrvatima. U tu svrhu falsificiraju se i neki poslijeratni citati poznatih licnosti, kao npr. Miroslava Krleze koji je sintagmom o 'ministru kulture s mitraljezom' govorio o Mili Budaku, a ne o Radovanu Zogovicu, kako nam to tvrdi 'Izvjesce'. A sto se tice ZAVNOH-a, duh je 'Izvjesca' u direktnoj suprotnosti s uvodnim tekstom Ustava Republike Hrvatske, pa drzim da se ti dijelovi 'Izvjesca' mogu karakterizirati ne samo kao falsifikat, vec i kao suprotstavljanje tekstu Ustava."

Komisija o kojoj je ovdje rijec dosad je prikupila saznanja o postojanju 990 masovnih grobista, a od toga ih je sedam stotina u Hrvatskoj, dvije stotine u Sloveniji i devedeset u Bosni i Hercegovini. Pored otkrivanja masovnih grobnica, komisija se bavila i uprilicavanjem obrednih podzemnih "pomirbi": ostalo je upamceno da su prije nekoliko godina na omiskome groblju, uz najvise drzavne pocasti i blagoslov drzavne vrhuske, u zajednicku grobnicu pokopani kosturi 112 domobrana i cetiri izmisljena partizana, a sve kako bi se uspostavila "svehrvatska pomirba" pod zemljom. Omiski je slucaj trebao, valjda, posluziti kao svojevrsna uvertira za jos spektakularniju ustasko-partizansku pomirbu u Jasenovcu cija je realizacija, zbog inozemnih pritisaka, odgodjena za neka bolja vremena.

I tu jos uvijek nije kraj ovoj prici, jer se Komisija za utvrdjivanja ratnih i poratnih zrtava - osim nekrofilstvom - bavila i stanovitom "kulturnom djelatnoscu". Dok je komisija posjedovala, a vjerojatno ih jos uvijek posjeduje, i paraobavjestajne ovlasti, u majstorskoj je radionici Vice Vukojevica snimljen dokumentarni film o ubojstvu Brune Busica, koji je prikazan u elitnom HTV-ovu terminu (inace, Busicevi su posmrtni ostaci, u reziji Vukojeviceve komisije i uz nevidjenu drzavotvornu pompu, ovih dana iz Pariza preneseni u Zagreb). U tom su filmu Ivan Cesar i Ivan Cerovac prokazani suradnicima Udbe, a tadasnji prvi hrvatski spijun Josip Manolic kazat ce da je Vukojevicev filmski prvijenac "osmisljen i realiziran u suglasnosti s Predsjednikom". Vukojevic je rekao samo da "film daje najvece mogucnosti, jer se njime najjace dopire do svijesti ljudi". Komisija, takodjer, znatan dio svojega proracuna trosi na publiciranje knjiga o stradanju hrvatskih vojnika u Drugom svjetskom ratu, a nezaobilazna je stavka i njegovanje bleiburske uspomene, koja ukljucuje organiziranje predavanja i okruglih stolova, te jednom godisnje odrzavanje svecanosti na bleiburskoj poljani. Kad im se spocitne da zanemaruju istrazivanje ustaskih zlocina, njihov je odgovor da se o tome dovoljno pisalo u proteklih pedeset godina.

"Moram napomenuti da ako mi udjemo u Europu, nasa komisija vise nece moci ovako raditi, jer njemacki zakon kaze da se kaznom do pet godina zatvora kaznjava onaj tko velica Hitlerovu vlast ili umanjuje i ublazava zrtve koje su od toga stradale... Svi mi ovdje, osim gospodina Goldsteina, mogli bismo tada biti osudjeni, i vidite sto nas ceka ako udjemo u takvu Europu", kazao je na nedavnoj sjednici komisije njezin tajnik, izvjesni Florijan Boras. Ako imamo ove biserne misli, treba li vam jos bilo kakav dokaz za potvrdu teze kako Tudjmanov rezim jako dobro zna cime se bavi. I unatoc svemu, nastavlja dalje gurajuci ovu nesretnu zemlju u sve dublji fasisticki mrak.

IVICA DjIKIC

aaa Strana: 6 99.10.16