POVRATAK OTPISANIH

Beograd - Banjaluka

Izgledalo je da udaljavanje RS od Slobodana Milosevica tece brze od Drine, a onda su se Zivko Radisic, Nikola Poplasen I Petar Djokic obreli u Beogradu i sa "vozdom" zadrzali "u duzem prijateljskom razgovoru"

Banjaluka, 14. oktobar 1999. (AIM)

Slobodana Milosevica, predsjednika SRJ i covjeka pod najtezim pritiskom madjunarodne zajednice u ovom trenu krenulo je, uprkos svemu, u prvoj polovini oktobra: s Kosova je gotovo kao gubitnik ispracen engleski general Dzekson; KFOR-ovog partnera iz UCK Agima Cekua izgleda trazi sud u Hagu; neposlusni Crnogorci su najavili da dolaze u Beograd na pregovore, vidno smanjujuci intenzitet prijetnji; srpski premijer je objavio da ce struje i ove zime, ipak, biti dovoljno; na kraju je Milosevic licno odjurio na jug Srbije da otvori opravljeni auto-put do Leskovca.

U ovoj Slobinoj oktobarskoj nisci bisera je svakako odluka Skupstine RS da se odbaci tuzba "koju je bivsa republika BiH 1993. godine pokrenula protiv SRJ pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu". Usvojeno je objasnjenje clana predsjednistva BiH Zivka Radisica da je vodjenje tog postupka "stetno po srpski narod u cjelini i destruktivno po interese RS i mir u regionu". Prije samo dva mjeseca zvucalo bi kao gomila ovjestalih fraza, ali danas - ne bas.

A, da bi ova operacija bila stav "cijelog srpskog naroda", Zivko Radisic se pobrinuo direktnim uvodjenjem u igru Slobodana Milosevica. Sa Nikolom Poplasenom i predsjednikom Narodne skupstine RS Petrom Djokicem on se u subotu (9. oktobra) obreo u Beogradu. I: dogovoreno je "ubrzavanje ekonomskog povezivanja" kao i "doslijedno sprovodjenje Dejtonskog sporazuma".

Posjeta je, inace, u javnosti zgrcenoj na ocekivanjima raspleta "maksimirske fudbalske drame", prosla poluzapazeno. Jedino je centralni TV-dnevnik RTS tome dao istaknuto prvo mjesto. Ali, dogadjaj ce se sutradan, poslije odluka Skupstine RS, vratiti i sam pojasniti. Doprinio je tome i krik Milorada Dodika da "o posjeti nije odlucivao ni jedan organ RS, ni koalicija 'Sloga'".

Premijer Dodik dozivio je "povratak Slobodana Milosevica u RS" kao licnu dramu. To je, dakle, pokusaj "da se razbije koalicija 'Sloga', destabilizuje Vlada i RS ucini zavisnom o vlastitim politickim problemima i potpuno anulira rejting koji je nakon visemjesecne krize RS uspjela dostici iskljucivim angazovanjem Vlade RS". Posebno je naglasen strah od "destabilizacije unutrasnje politicke situacije" zbog "otvaranja iluzija da politicka sudbina RS zavisi od Slobodana Milosevica i beogradskog rezima".

Da je Dodik neko ko ne zna samu sustinu ovog oko cega dize paniku - zbog jednog beogradskog caskanja - djelovalo bi ovo kao politicarsko natezanje. Ali, on Milosevica zna licno i svjestan je sta znaci njegov napad kao i njegova podrska. Drugi, a i vazniji razlog, za Dodikov nespokoj su sad vec temeljna i precizna znanja o medjunarodnoj zajednici. Jasno je, poslije svega, da kazne medjunarodne zajednice znaju biti nemilosrdne i teske do nepodnosljivosti, ali vec postoje i saznanja da je njena pomoc - glavni adut ovakvih vlada spora, nedostatna, nesistematicna, neosmisljena i neefikasna. Na velika ocekivanja koja i same rijeci "Evropa" ili "Amerika" proizvode u srcima i glavama ubogaljenih naroda stizu slabasni rezultati, koje obicno prati bogacenje lokalnih primitivnih elita, siromasenje nejnizih slojeva i - afere. Obican svijet se potom osjeti jos beznadnije i

• potpuno bespomocno. Zato Dodikova uvjeravanja danas djeluju neuvjerljivije, a on se, ipak, sve vise udaljava od naroda iako mora govoriti o - demokratiji.

Dogadjaj dramaticnim, ipak, prije svega cini - za javnost "iznenadni zaokret" Zivka Radisica. "Naftna afera" u Rafineriji u Brodu, vladanje bez podrske izabranih narodnih predstavnika, sve ociglednije udaljavanje od matice, ozbiljno krnje Dodikov oreol "donosioca blagovijesti", a Radisicu, izgleda, pomazu da ozbiljno shvati pritiske kojima je izlozen. On, na kraju, uspijeva da izbjegne jacu identifikaciju sa "rejtingom" Dodikove vlade. Tako je Dodikovu buku i bijes docekao bez pretjeranih emocija: " Bez potrebe se pravi velika nervoza. Ko god da je na vlasti u Beogradu, Banjaluci ili Sarajevu, duzan je da u interesu naroda uspostavi saradnju sa susjedima". A, onda i ukorava premijera: "Velika je steta sto Vlada RS nije nasla nacina da ona to uradi".

Da Radisic nije "usamljeni strijelac" medju socijalistima potvrdio je glas Petra Djokica: "Kada i u kojim uslovima vlada polaze racune o svojim kontaktima sa predstavnicima medjunarodne zajednice i trecih drzava i gdje se koordinira ta i takva politika?" Koliko je poslije svega ostalo od koalicije "Sloga"?

Ulogu Milosevica u RS sada ne treba precjenjivati. Ipak, on ima premnogo problema u SRJ, te ce biti da se samo zgodno zakacio za "lose stanje stvari" kojem su doprinijeli sam Dodik, inertnost predstavnika medjunarodne zajednice, te nedostatak konkretnih i aktivnih ideja na evro-americkom nivou o rjesenju za jugoistok Evrope.

Ipak, da Milosevic igra koliko-toliko aktivno u RS pokazuje kraj one TANJUG-ove vijesti (9.oktobra) o beogradskom susretu: "U razgovoru je ucestvovao i potpredsjednik Savezne vlade Nikola Sainovic". Uz bivseg sefa Sluzbe drzavne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanisica, "Saja" je vec godinama na najvisem nivou zaduzen da preti, kontaktira i stosta cini u RS. To ovaj susret cini dubljim od obicnog dogovora za predstojece zasijedanje Narodne skupstine i protokolarnog caskanja.

Petar Reljic (AIM)