BORBA ZA VUKA

Politicka previranja u Srbiji

Slucajna saobracajna nesreca ili pokusaj atentata na Vuka Draskovica, za razliku od tolikih drugih misterioznih smrti poslednjih godina u Srbiji, mogla bi znaciti prekretnicu ili bar nova politicka prestrojavanja.

AIM, PODGORICA, 8. 10. 1999. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

Da li je na pomolu kljucno priblizavanje izmedju Saveza za promjene i Srpskog pokreta obnove? Konkretno: da li ce Vuk Draskovic pozvati svoje pristase i simpatizere na antirezimske mitinge i demonstracije? U ovom trenutku gotovo da nema vaznijeg pitanja u politickom zivotu Srbije. Sticajem okolnosti postavljeno je 2. oktobra u 12. 20 sati na Ibarskoj magistrali, dva i pol kilometra od skretanja ka Lazrevcu, kada su u teskoj sabracajnoj nesreci poginuli Veselin Boskovic, direktor Direkcije za gradjevinsko zemljiste grada Beograda i visoki funkcioner SPO i trojica clanova Draskovicevog obezbjedenja - Zvonko Osmajlic, Vucko Rakocevic i Dragan Vusurovic. Tocnije, kad je Draskovic koji je nekim cudom samo lakse povredjen, izjavio istog dana da je na njega pokusan atentat. A kako je nakon tih rjeci, neuvijeno optuzen rezim, tesko je vjerovati da se odredjene politicke konzekvence nece povuci u Srbiji.

Sto se dogodilo? Na dijelu ceste, inace potpuno ravnom, zeleni kamion, "mercedes" cetveroosovinac - kiper pun sljunka - kako navodi Draskovic, na pet metara od "audija 8" za cijim je volanom bio Boskovic, skrenuo je iz suprotnog pravca na njihov dio puta. U sudaru je poginuo Boskovic, a svega sekundu ili dvije kasnije, na kamion je naletio "BMW 520" u kome su, u eksploziji, poginuli Osmajlic, Rakocevic i Vusurovic. Nekoliko sekundi ranije, pored kipera, u dzipu sa saveznim poslnikom SPO Gordanom Anicic, provezla se Danica Draskovic, Vukova supruga i sestra Veselina Boskovica. Ova mala kolona, inace, krenula je iz Beograda proslog vikenda na Ravnu Goru.

Draskovicevu izjava da je pokusan atentat na njega i da je on, "bozjom voljom jedini ostao ziv, a svi oko njega mrtvi", mnogi su u prvi mah ocjenili kao ishitrenu i emotivnu. Rijec je o pogibiji njegovog zeta i bliskog suradnika, te o clanovima obezbjedjenja koje ga je vjerno i odano pratilo dugi niz godina kroz sve uspjehe i neuspjehe. A onda, kao da je tok istrage dao njegovim rijecima krajnju uvjerljivost.

Na prvom mjestu, vozac kamiona koji je pobjegao sa mjesta nesrece nepoznat je i petog dana poslije nesrece. I ne samo to: MUP Srbije jos uvijek nije utvrdio ni tko je vlasnik kipera. Ne treba biti veliki strucnjak pa da se ustanovi da se, ako ni o cemu drugom, radi o potpuno neshvatljivom slamperaju policije i to u zemlji koja ima najvise policajaca po glavi stanovnika u Evropi i ciji se specijalici redovno pokazuju kao izuzetno efikasni kada treba batinati mirne gradjane. Moguce je da je vozac i istovremeno vlasnik kamiona; moguce je i da se pritajio u dubokoj ilegalnosti ili da je nekim pacovskim kanalom napustio drzavu. No, to niposto ne znaci da njegovo ime i dalje treba da ostane misteriozno.

Kamion kojim je upravljao, naime, morao je biti registriran, broj sa bloka motora zaveden, a nezvanicna verzija iz "Politike" da je policija pronasla prvobitnog vlasnika vozila, pa onda i drugog kome je prodat, ali da ne moze pronaci treceg ciji identitet nije utvrdjen jer da nema papira o prenosu vlasnistva, tesko da moze drzati vodu. To bi otprilike zacilo da niti jedna saobaracajna patrola rutinski nikada nije zaustavila taj kiper na cesti i utvrdila da nema propisana dokumenta; da nikad nikome u Srbiji taj teretnjak nije dovezao nikakvu robu pa se nema tko javiti da pomogne istrazi; da vlasnik - vozac (ili dva covjeka) nemaju komsiluk koji iz detaljnih opisa iz medija vec ne bi zapazio o cijem se kamionu radi...

Pored toga, netko je morao naruciti sljunak, netko ga natovariti, negdje se trebao istovariti... Prevoz sljunka bar nije isto sto i prevoz heroina. Zbog traljavosti istrage, razmahale su se razne carsijske verzije poput one da kamion nije registriran u Srbiji i da se kretao sa laznim tablicama, da je vozac nakon poziva na mobilni telefon neposredno prije nesrece napustio obliznju kafanu, da ga je cekao saucesnik u automobilu... Malo se, naime, vjeruje u slucajnost, kao sto se svojevremeno, za Titova vakta, malo vjerovalo i da je Slobodan Penezic Krcun, sef drzaven bezbjednosti Srbije, zaista poginuo u saobracajci na istoj cesti.

Ovo tim prije sto su u protekle tri godina ubijeni sef javne bezbjednosti MUP Srbije, general-pukovnik Radovan Stoicic Badza i sekretar Jugoslavenske levice Zoran Todorovic Kundak, oba bliski suradnici i prijatelji bracnog para Milosevic - Markovic, a da se o njihovim ubojicama nikad nista nije otkrilo. Ubijen je u jeku rata i vlasnik "Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina" Slavko Curuvija: sve sto je predhodilo zlocinu (politicki motivirane tuzbe po zakonu o stampi, optuzbe po drzavnim medijima za suradnju sa NATO) vodilo je ka zakljucku da je posrijedi politicka likvidacija. Rezultat istrage je isti kao u i predhodna dva slucaja. Ista stvar je i sa desetinama mrtvih glavesina iz podzemlja, koji, istina, nisu obavljali nikave javne funkcije, ali malo tko vjeruje da su svoje aktivnosti mogli toliko razgranati bez veza sa pojedinim drzavnim sluzbama.

Na sahrani Veselina Boskovica, Draskovic je prokleo "one koji vec deset godina svoju srecu grade na nesreci drugih, one koji sve ovo vreme sire mrznju, razaraju drzave i ubijaju toliki svet i cine toliko zla". Da misli na vlast, nikom nije trebalo objasnjavati. A rezim ukoliko doista zeli da otkloni svaku sumnju sa sebe, morao bi da shvati kako je na njemu da prevrne zemlju i nebo i razjasni nesrecu kod Lazarevca. Jer kako kaze Zoran Djindjic, predsjednik Demokratske stranke i jedan od lidera Saveza za promjene, nitko sem vlasti, ukoliko je zaista u pitanju atentat, nema organizaciju i logistiku da ga izvrsi na nacin poput onog na Ibarskoj magistrali.

Jos jedan element kao da govori da se ova saobracajna nesreca mozda i nije slucajno dogodila. Draskovicev SPO se od posljednjeg rata zalaze, za razliku od Saveza za promjene, za prijevremene izbore kroz pregovore sa vlastima, bez pritisaka sa ulice. Lider Nove Demokratije Dusko Mihajlovic kaze da se trenutna politicka borba u Srbiji svodi na "bitku za Vuka" i da ce ona strana koja ga privuce imati vecinu na "izborima ili na ulici". Sa stanovista vlasti, Draskovicev izalazak na izbore koje bi ona raspisala, svakako bi im dao legitimitet i ako ih sve ostale opozicione stranke bojkotiraju.

Sa stanovista Saveza za promjene pak, povratak SPO-a na ulice i trgove, dao bi protestima opcepoliticki karakter. Na jednoj strani je ponuda "pakata o nenapadanju", prisustvo u drzavnim medijima i svako respektabilan broj poslanika u parlamentu; na drugoj podrska medjunarodne zajednice, liderski polozaj u opoziciji i mogucnost da se konacno obavi smjena vlasti. Ako je tocna Mihajloviceva procjena o "borbi za Vuka", njen paradoks je u tome sto rezim ne pokazuje znakove da se doista sprema za raspisivanje izbora i sto ih svakako nece dati bez "ulice", a ona, u sadasnjoj organizaciji Saveza za promjene, dobrano vegetira.

Zbog toga, ukoliko Draskovic ne zeli izgubiti politicki kredibilitet, nema mnogo vremena za odluku. Ukoliko ga rezim zaista nastoji pridobiti, sto ce reci i prihvatiti dio njegovih zahtjeva, nejasno je zasto bi ga netko iz struktura vlasti ili blizak njima pokusao da ubije. Osim ako taj nije zakljucio da Draskovic smatra kako su bilo kakvi pregovori sa rezimom bespredmetni i prelomio da se pridruzi demonstracijama, ili da je njegova cijena suradnje previsoka, ili da prijeti da istog iskljuci iz poslova i kombinacija vlasti.

Na ovim prostorima sve izgleda moguce, pa tako i atentat kao i kojekakve manipulacije i politicke eksploatacije slucajnje teske saobracajne nesrece. U svakom slucaju, na vrhu SPO-a je da pronadje pravi i uvjerljiv odgovor tko je u ovom trenutku imao interes da ubije Draskovica. Opci odgovori poput "svi koji nas ne vole" ne govore nista: mozda se vrh SPO ipak ne zeli pretjerano obavezati dok dvije istrage ne pokazu kakve - takve rezultate: i ona sluzbena i ona partijska koju vodi advokat Borivoje Borovic "Ima isuvise sumnjivih okolnosti koje nas navode na zakljucak da je rec o pokusaju ubistav Vuka Draskovica. Bez ikakve sumnje, to ce imati ekstremne posledice i vise nista nece biti kao pre"; izjavio je 2. oktobra savjetnik lidera SPO-a Ognjen Pribicevic.

Lokalne oragnizacije ove stranke bile su jos radikalnije. "Pravi Srbi su na trgu", izjavio je odbornik SPO-a u SO Nis Miodrag Stankovic Uca, inace poznat po strajku gladju kada je policija brutalno uhapsila i pretukla Vuka i Danicu Draskovic

1. i ove godine, zbog neisplacenih dnevnica rezervistima Vojske Jugoslavije. "Pokusaj atentata na Vuka Draskovica prelio je casu i od veceras je SPO sa vama", porucio je predsjednik ove stranke u Boru Miki Jakosevic tamosnjim celnicima Saveza za promjene. A predsjednik SPO-a u Subotici Djuro Vucelic rekao je na dan sahrane Boskovica da su "ubice mucki krenule u rat sa SPO i da ce rat zato i imati".

Ipak, vrh SPO-a je smirio "bazu", porucivsi im da krupne i radikalne odluke ne donose lokalni odbori vec najvisi partijski organi. Njihovo zasjedanje najvljeno je u nekoliko narednih dana, no optuzbi da je u pitanju atentat i najava "ekstremno znacajnih politickih posljedica" ne manjka ni kada su u pitanju i visoki funkcineri iz same centrale SPO.

Sve stranke i lideri iz Saveza za promjene - sa vise ili manje ograda - podrzavaju Draskovicevu izjavu da je u pitanju bio pokusaj atentata na njega. U tom kontekstu, Pribicevic je izjavio da SPO "pozitivno" mjenja stav prema Savezu za promjene, a kordinator ove koalicije, Vladan Batic, uz priznanje da nije bilo direktnih razgovora, konstatira priblizavanje stavova.

Rasplet, dakle, predstoji. Svakako, uz kojekakva krivudanja, nisu iskljucena ni nova politicka iznenadjenja. Recimo, iznenedno raspisivanje izbora, cjepanje stranke, neko novo ratno stanje motivirano "subverzivnim djelovanjem unutrasnjeg neprijatelja"... Ako je suditi po najavama, izvjesnim se cini samo to da smrt ove cetvorice ljudi, ma sta da je u pitanju - slucajna saobracajna nesreca ili pokusaj atentata - za razliku od toliko misterioznih smrti u Srbiji, ne bi trebalo da ostane bez vidljivih posljedica u cjelokupnom drustvenom zivotu. No, malo je tko doista spreman da se u to zakune.

Filip Svarm (AIM)