LJUDI SA "NICIJE ZEMLJE"

AIM Skopje, 29.09.1999

Citavu nedjelju dana makedonska policija nije omogucila grupi od 600 romskih izbjeglica da prekorace granicnu liniju. Tako grupa u kojoj su bar njih polovina zene i djeca pod vedrim nebom danima je cekala na "nicijoj zemlji" na granicnom prelazu Blace, istom onom s kojeg su s proljeca potresne slike hiljada, cak stotina hiljada kosovskih Albanaca obilazile svijet. Nezvanicno policajci ce reci da se vlasti nisu odlucivale tako dugo na prijem ove grupe romskih izbjeglica samo zato sto su strahovale da ce i svi preostali kosovski Romi pohrliti na ovu stranu znajuci da ih niko drugi nece.

Predstavnici UNHCR pokusavali su pridobiti zvanicnike da otvore vrata i ovoj grupi nesretnika ne obecavajuci zauzvrat nista vise osim humanitarne pomoci; sami Romi zeljeli bi da im bude omoguceno da produze u neku trecu, po mogucnosti zapadnu zemlju; ali na toj strani nisu spremni ugostiti ovu vrstu nevoljnika. Bez izuzetka, Romi tvrde da su na Kosovu bili terorisani te se zato ni po koju cijenu ne zele vratiti u Pokrajinu. Sa svoje strane, komanda KFOR-a veli da nikoga ne moze zadrzavati na Kosovu, da pruza zastitu svima kojima je zastita potrebna...

Potpredsjednik vlade Bedredin Ibraimi na pressu na pocetku drame ove grupe izbjeglica potvrdio je prakticno stav KFOR-a rekavsi da su svi zitelji Kosova bezbjedni i da niko nema razloga za bijeg... Neki skopski mediji prisjetili su se Ibraimijevih zalaganja kada je kao jedan od kljucnih ljudi u zbrinjavanju Albanaca s Kosova bio pobornik otvorenih evropskih i balkanskih granica; stoga sadasnji preokret im je neshvatljiv?! Vladina nepopustljivost zacudila je javnost i pored jednoglasnog zakljucka poslanika u Sobranju da vlada preispita svoj stav. Trebalo je proci cak sedam dana da bi vlada donijela pozitivnu odluku koju je na pres-konferenciji saopstio licno premijer Ljubco Georgijevski. Ujedno je porucio predstavnicima UNHCR-a da je ovo presedan i da se vlada ubuduce nece ukljucivati u udovoljavanje zahtjevima ove vrste.

Prema podacima nekih romskih udruzenja, s Kosova je u Makedoniju prebjeglo do 20.000 Roma. U njihovom polozaju ne bi bilo nista osobito da u jeku izbjeglicke krize u kampu Stenkovec nije doslo do pravog pravcatog linca trojice Roma od strane razgoropadjene mase Albanaca koji su u njima, navodno, prepoznali palikuce za racun srbijanskih paravojski. Od tada romske izbjeglice uglavnom se nalaze kod rodjaka, prijatelja i svih onih koji su ih zeljeli primiti u svoj dom. Bez obzira na unutrasnje politicke podjele medju Romima koji zive u Makedoniji svi su jedinstveni u konstataciji da njihovi kosovski sunarodnici kao izbjeglice nikada nisu imali ravnopravan tretman s Albancima koji su ovdje boravili prije njih. Iz nekoliko razloga: Albanci su ucestvovali u distribuciji humanitarne pomoci, saradjivali sa UNHCR-om na pripremi spiskova za evakuaciju u "trece zemlje", Albanci su stvarali medijsku sliku o izbjeglicama po svojoj slici i prilici... Glas Roma nigdje se nije cuo. Mediji na makedonskom ne sire netrpeljiv odnos prema romskim izbjeglicama kako su to svojevremeno upecatljivo cinili prema albanskim.

Prema posljednjem popisu stanovnistva koji je pod supervizijom Evropske unije i Savjeta Evrope sproveden 1994. godine, u Makedoniji je zivjelo 43.707 osoba koje su se deklarisale da su romske nacionalnosti. Romi s Makedoncima nikada nisu bili u konfliktu. Ovo je, vole se pohvaliti vladini funkcioneri, jedina zemlja u Evropi gdje Romi imaju i vlastitu opstinu - Suto Orizari. Ustav zemlje opredjelio je Romima status nacionalne manjine iz cega proistice da u sredinama u kojim zive imaju mogucnost osnovnog obrazovanja na maternjem jeziku, mogucnost upotrebe romskog jezika, otvaraju radio - i TV-stanice i sl. I pored svega ovoga, Romi se nerijetko nalaze na samom dnu socijalne ljestvice usljed visokog stepena nezaposlenosti, losih kvalifikacija itd. S vremena na vrijeme u javnosti se stoga mogu cuti prilicno nepotkrijepljene ocjene da je stopa kriminala medju Romima visoka a pokazatelji koji bi potvrdili tu tezu se rijetko mogu procitati. Bas zato kod policije strah da bi dolaskom novih hiljada Roma s Kosova mogao procvjetati kriminal medju Romima.

Romi u Sobranju imaju svog politickog predstavnika, poslanika Amdi Bajrama koji je u svojoj izbornoj jedinici proslog oktobra mjesto u parlamentu izborio tako reci aklamacijom. Svojim populistickim, neko bi rekao i demagoskim poimanjem emancipacije, osvojio je srca sunarodnika. Medjutim svojim ekstravagantnim nacinom zivota, cesto neodmjerenim izjavama koje dobar dio medija i ne uzima za ozbiljno, ovaj 44-godisnjak je stekao reputaciju nekrunisanog romskog kralja cija biografija se moze procitati valjda samo u pricama: mali perac vjetrobranskih stakala koji se vinuo do deviznog multimilionera postavsi vlasnik cak i privatnog aviona... Ali, neodmjerenost nekih Bajramovih izjava skupo je stala neke njegove sunarodnike u kontekstu aktuelnih zbivanja na Kosovu. Naime, ponesen emocijama, na jednom javnom skupu Bajram je zaprijetio da ce otici kod predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica i zatraziti oruzje za Rome da idu na Kosovo da se bore protiv Albanaca. Nakon ove izjave odnosi Roma i Albanaca u Makedoniji, prvi put u istoriji, dosli su u krizu. Trebalo je mnogo umjesnosti lokalnih politickih predstavnika obje strane kao i predstavnika lokalnih vlasti u sredinama gdje pripadnici dva naroda zive zajedno da se napravi kakav-takav tolerantan odnos.

Premijer Georgijevski saopstio je odluku o pruzanju privremenog utocista ljudima sa "nicije zemlje" u istom danu kad stupa na snagu vladina uredba kojom se za drzavljane SR Jugoslavije ukida status humanitarne zastite (Makedonija nikad nije prihvatila status izbjeglica). Premijer je i tog posljednjeg dana gostoprimstva za izbjeglice upotrijebio istu simbolicnu rijec "presedan" koja se tokom izbjeglicke krize s kosovskim Albancima ponavljala bezbroj puta. Jer, vlada je s pocetka krize utvrdila kvotu od 20.000 izbjeglica kao gornju granicu podnosljivosti; malo-pomalo, presedan po presedan, u jednom trenutku broj izbjeglica priblizavao se cifri od 300.000. Srecom, nisu se ostvarile sve zloguke prognoze da ce izbjeglice narusiti potrebnu ravnotezu koja bi mogla dovesti do tonjenja broda zvanog "Makedonija". Albanske izbjeglice su uglavnom otisle jednako onako brzo kako su i dosle. S romskim i nesto srpskih izbjeglica situacija je ocito drukcija: mnogi od njih se nemaju kud vratiti! Kabinet Georgijevskog pokazao je uvidjavnost odredivsi dopunski 6-mjesecni rok, do 28. marta naredne godine, do kada bi sve izbjeglice trebale nazad - na Kosovo. Da li ce to biti moguce? drugo je pitanje.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC