CRKVA i IZBORI

AIM, ZAGREB, 26.9.1999. Hrvatski su se biskupi javno usprotivili odrzavanju izbora u vrijeme Bozica. Sa svoje su konferencije, kako su posebno naglasili, jednoglasnom odlukom saopcili da vrijeme velikih vjerskih blagdana nije prikladno za izlazak na biralista. Tako se Kaptol i otvoreno sukobio s najavom Tudjmanove stranke da ce parlamentarne izbore zakazati negdje izmedju Bozica i Nove godine. Vladajuci se nadaju da bi im blagdansko raspolozenje moglo smeksati biracko tijelo.

Vec ranije vjerska je stampa takvu namjeru proglasila bezobzirnoscu prema osjecajima i obicajima biraca. Preko svojih medija Kaptol se zalozio da izbori budu u prvoj polovici prosinca. Tako se na dosad neuobicajen nacin Crkva u Hrvatskoj konfrontirala s vladajucima. Ipak, na osnovu sukoba oko datuma nemoguce je prognozirati drzanje Crkve u predstojecim izborima. Biskupi su najavili da ce se vjernicima pravodobno obratiti posebnom predizbornom porukom, ali hoce li ona biti nesto vise od dosad uobicajenih fraza - tesko je reci.

U svim dosadasnjim izborima - utjecaj Crkve bio je golem, u pocetku
njeno je lobiranje za Tudjmanovu stranku bilo otvoreno i izricito, kasnije se, dosta neuspjesno, pokusavao sacuvati dojam neutralnosti, ali su svecenici na terenu odradili svoj dio posla. Jedno svjeze istrazivanje pokazuje da javnost o tome nema nikakvih dilema, vise od polovice Hrvata smatra da su predstavnici Katolicke crkve za vrijeme proslih izbora podrzavali HDZ. Takvo se ponasanje pokusalo opravdati tvrdnjom da je svecenstvo uvijek s narodom.

Sada su mnoge stvari drugacije - promijenio se nadbiskup na Kaptolu, promijenilo se i javno raspolozenje. Konzervativni Franjo Kuharic dao se impresionirati Tudjmanom i svojom ulogom u stvaranju hrvatske drzave. Bio je zaokupljen Pantovcaku bliskom brigom za naciju. Mladi Josip Bozanic najvecu je zabrinutost pokazao za socijalno potrebite; umjesto lauda drzavi, oborio se na "gresne strukture"; na prvom su mu mjestu nezaposleni, siromasni i obespravljeni. Ali njegovi istupi ostaju nekako na pola puta; i kad govori snazne rijeci, nastup mu ostaje nedovoljno energican.

Problem je sto je Bozanic dosta usamljen, posebno u hijerarhiji. U tim redovima mnogo su cesci tradicionalisticko poimanje religije i nacionalisticko tumacenje stvarnosti. Svecenici se ucestalo pojavljuju u ulozi propovjednika ultra-desnih opcija, neki predvode i ustaske falange. Crkva nikako ne uspijeva suzbiti takve incidente, najcesce se cini da za to nema ni volje. Ta se desna retorika u predizbornom vremenu sigurno nece stisati, cak bez obzira na sluzbeni stav Kaptola. Mozda ce se cak pojacati, jer u tim krugovima postoji veliki strah od "povratka crvenih". Taj se strah pokusava prenijeti i na narod, koji pokazuje sve vecu sklonost prema Socijaldemokratima, u posljednje vrijeme najjacoj oporbenoj stranci. Neki teolozi spremni su tumaciti da vjernici ne mogu glasati za socijalisticke ili socijaldemokratske stranke, drugi, cak i neki biskupi, prakticno iz crkve ekskomuniciraju liberale.

HDZ se trudi da Crkvu dobije na svoju stranu: glumata bogobojaznost, poziva se na krscanska nacela, kriza se gdje god stigne, svetom vodicom pokusava poskropiti sve svoje lopovluke. Sa Svetom Stolicom sklopljeni su, po gradjansku Hrvatsku, dvojbeni ugovori; Tudjman se sprema da u Vatikanu otvori izlozbu o hrvatskoj katolickoj bastini, tom ce se prilikom susresti i s Papom. Wojtyla je jedini medjunarodni uglednik, koji se s hrvatskim predsjednikom ne odbija sastati, i to na Pantovcaku nastoje maksimalno iskoristiti.

U red manipulacija Crkvom ide i namjera Hrvatske televizije da nedjeljom uvede maratonski, sestosatni vjerski program, kakvog, koliko je poznato, nema ni na jednoj nacionalnoj televiziji. Nema nikakve sumnje da je rijec o potezu kojim se zeli kupiti podrska Crkve u predstojecim izborima. Namjera da se Crkva na taj nacin korumpira uvredljivo je providna, pa su neki komentatori pozvali Kaptol da odbije te danajske darove.

Mada je Crkva objavila da je o tv-inovacijama nitko nista nije ni pitao, tesko da u njenim redovima ima snage za takvo odricanje. Protekle su godine pokazale da se glasnici Neba lako lijepe uz sasvim zemaljske stvari. Hrvatski mediji, primjerice, upravo konstatiraju da je Crkva postala najveci gradjevinski investitor u Hrvatskoj. U Zagrebu se gradi deset crkava, u Splitu osam, s tim da je jos deset u pripremi, sve su odreda mamut-zdanja. Tako je diljem Hrvatske. Upuceni tvrde da su nove crkve nalik tajkunarama, razmetljivim i ruznim dvorcima nove elite. Na primjedbe da se Crkva ne ponasa u skladu s mogucnostima drustva, da je njen graditeljski bum u ostroj opreci s dubokom socijalnom krizom, koja trese Hrvatsku, Josip Mrzljak, zagrebacki pomocni biskup, odgovara doslovce: "Mi mislimo da gradnjom crkava, u besparici koja vlada, pomazemo zajednici, jer zaposljavamo ljude".

S takvim objasnjenjima veliko je pitanje hoce li Crkva na skorim izborima biti uz narod, koji je socijalno ojadjen i vecinski pokazuje zelju za promjenama. Najvjerojatnije je da ce u crkvenim redovima doci do ostre podjele, kakva inace postoji i u hrvatskom drustvu. Ta se podjela najeksplicitnije pokazala u skorim istupima dva hrvatska biskupa. Rijec je o vojnom ordinariju i o zagrebackom nadbiskupu, koji su, igrom slucaja, istoga dana odrzali propovijedi s dijametralno suprotnih pozicija, pa se cinilo da medjusobno polemiziraju.

Biskup Juraj Jezerinac na nekoj se vojnoj svecanosti obrusio na medjunarodnu zajednicu i Haski sud. Rekao je da oni koji su najvise krivi za protekli rat, sada svoju krivnju nastoje prebaciti na zrtvu i to, kako je naglasio, "jer se ona usudila biti slobodna". To sto "medjunarodni sud zeli suditi zrtvi rata", znak je, po Jezerincu, da "zlo i dalje zivi". Biskup je Hrvatima porucio da moraju biti jedinstveni, a da je suradnja s medjunarodnom zajednicom moralno sumnjiva. Tako je Katolicka crkva, kroz usta jednog biskupa, Haski sud oznacila dokazom postojanja zla, sotonizirajuci one koji s njim suradjuju, a potencijalne haske optuzenike oznacavajuci kao borce za slobodu.

Istodobno je Josip Bozanic pozvao na otvorenost prema svijetu i izgradnju pravednog i demokratskog drustva u Hrvatskoj. Podsjecajuci na Papine rijeci o novoj etapi gradjenja evropskog jedinstva, Bozanic je pozvao na molitvu za "evropsku otvorenost i zajednistvo", isticuci da su, kako je doslovce rekao, svako zatvaranje i izolacija protivni interesima Hrvatske. Napominjuci da je svaki gradjanin pozvan da sudjeluje u rjesavanju politickih i drustvenih problema, zagrebacki je nadbiskup precizirao da Hrvatskoj ne treba "laka i jeftina sloga na montiranim programima", nego joj treba "sloga utemeljena na bezuvjetnim vrednotama, kao sto su opce i nacionalno dobro, prava pojedinca i primarnih skupina, pozornost prema siromasnima, i onima ciji se glas ne cuje".

Jezerincevi stavovi blizi su crkvenoj hijerarhiji, Bozaniceve rijeci imaju veci odjek medju obicnim vjernicima i u javnosti. Od biskupa ne treba ocekivati da se promijene, maksimum je da ne pokusavaju politicki promijeniti narod i da postuju njegovu izbornu volju.

JELENA LOVRIC