U federaciju se ne vjeruje
CRNOGORSKO JAVNO MNJENJE NA PREKRETNICI
AIM Podgorica, 24.09.1999. godine
TXT: "Iz dana u dan u Crnoj Gori raste broj onih koji ne vjeruju u mogucnost bilo kakve zajednice sa Srbijom. Crna Gora, a posebno njena mlada generacija, nije spremna da izgubi i sljedecu deceniju zbog pogresne politike na nivou savezne drzave", saopstio je, sredinom nedjelje, predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic, govoreci u Parlamentarnoj skupstini Savjeta Evrope.
I dok je Djukanovic boravio u Strazburu, crnogorska javnost saznala je ono sto je ovdasnji predsjednik, verovatno, znao i uoci puta. Naime, dnevni list "Vijesti" i nedjeljnik "Monitor" uspjeli su da dodju do rezultata istrazivanja javnog mnjenja, koje je pocetkom septembra, za potrebe crnogorske vladajuce koalicije Da zivimo bolje, sprovela renomirana podgoricka agencija "Damar". U anketi je ucestvovalo hiljadu ispitanika iz osam crnogorskih opstina: Podgorica, Niksic, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Kotor, Bar i Cetinje.
Najzanimljiviji rezultat istrazivanja svakako je onaj po kome bi, na referendumu o drzavno-pravnom statusu Crne Gore, za njenu potpunu samostalnost i nezavisnost glasalo 43,9 odsto gradjana ove Republike! Istovremeno, protiv bi bilo 38,9 odsto ispitanika, dok ostali jos uvijek nemaju formiran stav (9 odsto anketiranih), ili, prosto ne bi ni izasli na referendum (8,2 odsto).
Crnogorci, po svemu sudeci, okrecu ledja SRJ. O tome svjedoci uocljiv porast pristalica crnogorske nezavisnosti u odnosu na ranija slicna ispitivanja. Prije nesto vise od sest mjeseci, precizno - u februaru ove godine, anketa koju je na istom uzorku i u istim opstinama provela agencija "Damar" pokazala je da je samostalnost Crne Gore u tom trenutku podrzavalo tek 21 odsto ispitanika. S druge strane, i taj podatak je tumacen kao znacajan skok. Posebno kada se uzme u obzir da se od pocetka ove decenije, pa sve do u nazad dvije godine, broj pristalica crnogorske drzavne samostalnosti konstantno kretao do 12 do 15 odsto ovdasnje populacije sa pravom glasa.
No, sve ono kroz sto je SRJ prosla nekoliko mjeseci u nazad - narastajuca politicka kriza u Srbiji i sve losiji politicki i ekonomski srpsko-crnogorski odnosi - uslovili su da se gotovo udvostruci i broj zagovornika konfederativnog uredjenja sadasnje "moderne federacije". Pristalica ove opcije u februaru je bilo 10,5 a prvih dana septembra 19,6 odsto. U istom periodu broj "simpatizera" SRJ prepolovio sa sa 51,7 na 27,6 odsto.
Rastuce crnogorsko nezadovoljstvo sadasnjom SRJ manifestuje se i kroz odgovore na trenutno najaktuelnija ekonomska i politicka pitanja. Da bi Crna Gora trebala da ima svoju valutu (crnogorsku marku, dinar ili perper) smatra 56,2 odsto ispitanika. Prijedlog da crnogorski regruti vojni rok sluze u svojoj republici podrzava 58,7 odsto anketiranih, dok je samo pet odsto manje onih koji se slazu sa zahtjevom ovdasnje Vlade da predsjednik Crne Gore komanduje jedinicama VJ koje su rasporedjene na njenoj teritoriji...
Politicki analiticari u Podgorici podatke do kojih je dosao "Damar" razmatraju sa velikom ozbiljnoscu, posto se ova agencija pokazala pouzdanom kada su u pitanju procjene raspolozenja crnogorske javnosti (u prognozama ishoda ovdasnjih predsjednickih i parlamentarnih izbora "Damar" je "omanuo" za maksimalno dva odsto). Oni se slazu da je trend porasta pristalica samostalne Crne Gore znacajan. Ali, i upozoravaju da ni jedna od trenutno ponudjenih opcija buduceg ustrojstva SRJ (pa ni ona o njenom nestanku) jos uvijek nema nadpolovican broj pristalica medju crnogorskim biracima. Zato bi i, sve cesce pominjani, referendum mogao biti mac sa dvije ostrice, kako po mir u Crnoj Gori, tako i po ovdasnji vladajuci establisment.
A tehnologija opstanka na vlasti vise je nego dobro poznata DPS-u, najjacoj clanici vladaju}e koalicije. Otud i ne cudi nastavak njihove politike iscekivanja, medjupoteza i protivurjecnosti, za koje mnogi tvrde da su vise plod taktike nego li neslaganja koalicionih partnera. "Platforma o redefinisanju odnosa izmedju Srbije i Crne Gore", dokument koji je sacinila i vlastima u Srbiji uputila Vlada Filipa Vujanovica predstavlja solidnu osnovu za odugovlacenje prije eventualnog donosenja "radikalnih" rjesenja. Medjutim, mogucnosti za beskonacno odugovlacenje sve je manje.
Informaciju da je premijer Srbije Mirko Marjanovic crnogorsku Platformu samo proslijedio Saveznoj vladi Momira Bulatovica - koju vlast u Podgorici tretira kao "takozvanu, nelegalnu i nelegitimnu" - samo je prosirio krug onih koji vjeruju da rezim u Srbiji nije spreman ni na ozbiljan razgovor, a kamo li dogovor o novom, (kon)federalnom ustrojstvu SRJ. I oni sve glasnije traze alternativu upornom zalaganju za opstanak srpsko - crnogorske federacije.
Mozda je i najmanji razlog za brigu vlastima u Podgorici podatak da je popularnost crnogorskih Liberala, najglasnijih zagovornika nezavisnosti, danas dvostruko veca nego u vrijeme proslogodisnjih parlamentarnih izbora. Rasprostranjeno je uvjerenje da bi, u slucaju nuzde, vlast intenzivnom kampanjom uz pomoc drzavnih elektronskih medija relativno lako vratila LSCG u "prihvatljive okvire".
Ali, pravi problemi za Koaliciju dolaze, cini se, iznutra - zbog narastajuceg nezadovoljstva clanstva i simpatizera. Strogo cuvane ankete pokazale su da u opstanak SRJ vjeruje tek nesto oko pet odsto clanova DPS-a. To je podatak koji tjera na akciju. Istovremeno, on pokazuje da je partijska ravnoteza - sa jedne strane Djukanovic kao predvodnik "procrnogorske", a sa druge predsjednik Parlamenta i potpredsjednik DPS-a Svetozar Marovic lider "projugoslovenske" struje - ozbiljno poremecena. Sto, potencijalno, prijeti onim cega se u DPS-u najvise pribojavaju, a to je novi partijski raskol.
Slicno je i u Narodnoj stranci. Predsjednik ove partije Novak Kilibarda politicki je jedva prezivio ostru kritiku na Glavnom odboru. Kilibardi je zamjereno zbog pomanjkanja "sprkih i jugoslovenskih osjecanja", sto je, smatra se, zastitni znak ove partije. Ipak, to nije doprinijelo poboljsanju rejtinga ove stranke, koji, od osnivanja NS nikada nije bio nizi.
Rakcevicevim socijaldemokratama (SDP) ne prijeti raskol ili smjena predsjednika. Ali, posljednja sjednica Glavnog odbora ove partije pokazala je narastajuca i sve ozbiljnija razmimoilazenja izmedju onih funkcionera koji su zauzeli mjesta u drzavnom aparatu i njihovih partijskih saboraca. Dok su prvi uglavnom zadovoljni stanjem u Crnoj Gori i radom republickih organa, njihovi oponenti sve glasnije primjecuju da sa ovdasnja vlast jos uvijek nije izlijecila od korupcije i protekcionizma, a da politika Koalicije nije u potpunosti na fonu partijskog opredjeljenja za nezavisnu Crnu Goru...
Tako, dok u crnogorskoj javnosti primjetno raste antijugoslovensko raspolozenje, vlast jos uvijek izbjegava da eksplicitno odgovori na pitanje da li su za samostalnu Crnu Goru, ili SRJ bez alternative (i perspektive?). Njihovu neodlucnost potkrijepljuju prijetnje da ce, izabere li samostalnost, Crna Gora proci kroz golgotu Hrvatske i BiH. Tu je i strah da bi u nezavisnoj Crnoj Gori u prvi plan, mogle izbiti neke nove politicke strukture.
Otuda proizilazi da, kada je crnogorska drzavnost u pitanju, sta god da preduzme ovdasnja vlast, mogla bi se kajati. A, ne preduzme li nista - takodje.