SJENKA UDALJAVANJA

Srbija i RS

Banjaluka, 22. septembar 1999. (AIM)

Odnosi Srbije i Republike Srpske nikada nisu bili u dubljoj krizi. I sve su hladniji. A, samo prije nekoliko mjeseci, u toku NATO kampanje na SRJ, sve se bilo usijalo i u RS. Ugrozenost matice se razumijevala kao egzistencijalni udar. Kako su NATO bombarderi prestali da izrucuju bombe, tako su i odnosi RS i matice poceli da se hlade. Moglo bi se reci neuobicajeno naglo. Sta je najvise uticalo na taj proces?

Sklop razloga je slozen i nije jednostavno objasnjiv. Ali, prvo bi valjalo spomenuti uvodjenje carina. Dvije komplementarne privrede, obje u jadnom stanju, tesko su pogodjene ovim dodatnim nametom. Roba iz SRJ je poskupjela za oko 30 odsto, sto je bitno umanjilo njenu konkurentnost, a operacija je bila i udar na, ionako, vrlo nizak standard gradjana. Srbija, ugrozena sa svih strana, ostala je bez znatnih, dobrim dijelom, deviznih prihoda. Stete ce tek biti izracunate, rjesenja ce se tek traziti, ali je sasvim izvjesno da nista vise nece biti kao prije. U medjuvremenu je Vlada RS, uz svesrdnu pomoc medjunarodne zajednice, "pogurala" dinar preko Drine, tako da je jos jedan znacajan simbol nacionalne solidarnosti i veze gotovo nestao.

Slijedi politicka diferencijacija, koja je u ovakvim drzavama i prilikama mnogo jednostavnija operacija. Vladajuca koalicija "Sloga" svakim danao sve je dalje od Beograda. Premijer Milorad Dodik, zasad prilicno oprezno, s obzirom o kakvom se tipu covjeka i politicara radi, salje poruke identicne onim za koje se medjunarodna zajednica izjasnila kao pozeljne. Naravno, sve se u krajnjoj liniji odnosi na kljucnu licnost srpske istorije s kraja drugog milenijuma - Slobodana Milosevica.

Socijalisticka partija RS, takodje oprezno, krece u ipak otvorenu emancipaciju najavljujuci skoro (pocetak slijedece godine) udaljavanje od - sestrinske SPS. "Promijenicemo sadasnji znak, istovjetan znaku SPS, a vjerovatno i ime", saopstio je Izvrsni odbor SP RS.

I s druge strane, beogradske vlasti i Milosevicava SPS su udruzeni. Njima bliski mediji "raskolnicke najave" upadljivo precutkuju, a glavni "sizmograf" pri ovakvim potresima, dnevnik "Politika", i dalje zadrzava prilicno neutralan pristup.

Razlozi se mogu tek pretpostaviti. Prvo, vlasti u Beogradu su u tolikim problemima da bi cak i za njih otvaranje novih frontova bilo previse. Drugo, logicno je i strahovanje da bi zaostravanje prema "raskolnicima" moglo donijeti pogorsanje pozicija "prirodnih saveznika" SDS i radikala.

Bez prevelike pompe razvlastenog predsjednika RS Nikole Poplasena primali su predsjednik Srbije Milan Milutinovic, predsjadnik Vlade Srbije Mirko Marjanovic, a i predsjednik SRJ Slobodan Milosevic. U Banjaluku je putovao ministar Vlade Srbije za veze sa Srbima izvan Srbije Milorad Mircic. Stura saopstenja za javnost obavjestavaju "o potrebi razvijanja privredne, politicke i kulturne saradnje" kao i potrebi uspostave instituta "dvojnog drzavljanstva na koje gradjani RS imaju pravo u SRJ".

Kritika zvanicne politika RS prepusta se SDS i radikalima. Tako je Momcilo Krajisnik, jos uvijek predsjednik Mjesovite komisije za saradnju SRJ i RS, ocijenio da je Dodikova vlada "po nalogu stranih mentora napravila svojevrsnu izolaciju prema SRJ", a da se premijer licno ukljucio u avanturu protivustavnog ponasanja i sve veceg utapanja RS u unitarnu Bosnu". I, naravno, dodao: "Ja sam nesrecan kad vidim koliko su cvrste veze RS i Hrvatske, mada nemem nista protiv toga, ali je neprirodno da pri tome veze sa SRJ budu zamrznute".

Odmah potom stigao je dosad najjaci potez sa istocne strane: Zavod za obracun i placanja u Beogradu zatrazio je od Narodne banke Jugoslavije da deblokira racune pravnih lica iz RS u Jugoslaviji. Racuna se da je blokirano oko dva miliona dinara.

Ipak, sve se ovo cini kao nejak impuls, tek da se stavi poneka zakrpa na brojne i velike rupe. Stara teorijske prica, kako samo jaka demokratska Srbija moze biti privlacna i garant Srbima preko Drine sada se najavljuje u svom prakticnom obliku. Tesko stanje u Srbiji, poslije rata sa NATO-om, napravilo je od maticne srpske zemlje kaznjenika sa kojim niko bez teske nuzde ne zeli da bude povezan. Rukovodstvo drzave je optuzeno u Hagu, a ostatak politicke i poslovne elite je na spiskovima za zabrane putovanja u inostranstvo. Dugogodisnje sankcije devastiraju privredu, osiromasuju stanovnistvo i proizvode dramaticne politicne blokade. Rjesenje niko ne vidi, tako da "raskolnici" iz RS svakim danom sve manje rizikuju istrajavajuci na svom putu. Niko ne moze sa sigurnoscu pretpostaviti koliko ce proces razlabavljivanja trajati. Tesko je procijeniti i koliko ce razlaz biti dubok. U svakom slucaju, nacionalni sentiment nije vise opasan materijal, te Ricard Holbruk, kome postovanje demokratskih procedura nikad nije bilo jaca strana, sada moze bez rizika od naletanja na "srpsku nagaznu minu" da glasno razmislja kako bi uz doslijedno provodjenje Dejtonskog sporazuma sada spadala i zabrana dvije najjace stranke u RS: SDS i SRS. Pretjeranu buku nije izazvala ni Poplasenova optuzba da "raspolaze pouzdanim informacijama da je do Nove godine zacrtan potpuni nestanak RS". Od kakvog uticaja na kolektivnu svijest mogu biti ovakve teske opomene mnoge, posebno politicare, jos uvijek zanima. I, jedino je izvjesno da mjeseci koji dolaze nose jasnije odgovore.

Petar Reljic (AIM)