MANJE BUDZETSKOG NOVCA SVIM VOJSKAMA

KASE I DALJE - "VOJNA TAJNA"

AIM, SARAJEVO, 21.09.1999. Pod pritiskom medjunarodne zajednice, Predsjednistvo BiH prihvatilo je da do kraja ove godine troskove vojske kao i vojne efektive sve tri armije u BiH smanji za 15 odsto. Kljucni argumenat medjunarodne zajednice bio je da nije logicno da gotovo trecina teskom mukom napunjenih entitetskih budzeta odlazi na troskove odbrane, dok u isto vrijeme donatori iz svijeta obezbjedjuju novac za obnovu stanova, infrastrukture, kredite za privredu i sve ostale urgentne potrebe.

Bosanskohercegovacki lideri prihvatili su ovu "preporuku" prilicno mirno i bez prevelikog uzbudjenja vjerovatno zato sto su zvanicno iskazani vojni troskovi tek "vrh ledenog brijega" kada se radi o stvarnim sumama i njihovim izvorima za finansiranje "svojih" vojski. Mnogo manje kooperativnosti su pokazali kada je odjel za regionalnu stabilnost OSCE -a zatrazio tacne podatke o kojim se to sumama radi i od koga dolaze. Nevoljko, clanovi Predsjednistva BiH su ipak djelimicno dostavili trazene podatke iz kojih proizilazi da je u prosloj godini BiH dobila ukupno 280 miliona maraka vrijednu vojnu pomoc iz inostranstva dok su u isto vrijeme poreski obveznici u BiH za finansiranje odbrane obezbjedili kroz entitetske budzete jos 466 miliona maraka.

Vojska Republike Srpske tako je prikazala da je pored 72,5 miliona maraka iz entitetskog budzeta primila vojnu pomoc i od susjedne Jugoslavije u ukupnoj vrijednosti od 27,9 miliona maraka. Od ovog iznosa, 9,4 miliona maraka predstavljaju plate za 2.134 oficira VRS koji su, ocigledno i dalje na platnom spisku beogradskog Generalstaba, dok su preostalih 18,5 miliona maraka pomoc u vidu placenih troskova skolovanja na jugoslovenskim vojnim skolama za pitomce iz VRS.

Iako formalno, u drugom bh. entitetu, FBiH, proces stvaranja zajednicke Vojske FBiH sastavljene od Armije BiH i HVO-a, pod patronatom SAD tece vec cetvrtu godinu, iz dostavljenih podataka jasno je da se jos uvijek radi prakticno o dvije vojske kojima je zajednicko samo obiljezje na uniformi, americki instruktori i moderni centri za obuku, dok su im "kase" i dalje brizljivo razdvojene.

HVO je u izvjestaju OSCE-u naveo da je u protekloj, 1998. godini,
primo vojnu pomoc iz inostranstva u ukupnom iznosu od 141,5 miliona maraka. Najveci finansijer HVO-a je Republika Hrvatska, koja je obezbjedila 117,2 miliona maraka. Kada se radi o primanju novca, HVO-u nije smetalo da pored finansijske "podrske" iz Hrvatske prihvati i 24,3 miliona maraka od Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Malezije i Bruneja, kao i donacije u opremi od SAD. Prema dzementlemenskom sporazumu izmedju hrvatske i bosnjacke komponente Vojske FBiH, odnosno HVO i ABiH, jedna trecina novca od donatora iz islamskih zemalja namijenjenih finansiranju troskova odbrane FBiH pripada HVO-u, a preostale dvije trecine Armiji BiH.

Sto se tice Armije BiH, odnosno bosnjacke komponente federalne vojske, ona je navela da je u 1998. godini primila vojnu pomoc iz inostranstva u vrijednosti od 110,7 miliona maraka, dok joj je iz budzeta FBiH pripalo jos 276,7 miliona maraka cime su njeni ukupni proslogodisnji troskovi iznosili 387,5 miliona maraka. Ono sto proizilazi iz ovako prezentiranih podataka je da unutar FBiH, hrvatska komponenta federalne vojske, HVO prakticno se u stoodstotnom iznosu finansira iz inostranstva, sto bas i nije cest slucaj u svijetu.

Iako je cinjenica da su prvi put, bh.lideri javno objavili iznose koje
primaju iz inostranstva na ime vojne pomoci, sama po sebi istorijski dogadjaj za ovaj dio Balkana, u OSCE nisu bili narocito impresionirani. Prije svega zato sto se kod navodjenja finansijera i iznosa u inostranstvu , "vjerovalo na rijec", pa nije iskljuceno da su clanovi Predsjednistva BiH u funkciji glavnokomandujucih svojih vojski, mozda ponekog od donatora i donacija "zaboravili" navesti u izvjestaju. Glavni razlog zbog kojeg je OSCE, kako se nezvanicno saznaje, zatrazio "doradu" dostavljenih informacija, lezi u cinjenici da se niti jedna od vojski nije potrudila dostaviti izvjestaj o tacnom utrosku sredstava, kako bi se vidjelo sta je to tacno kupljeno, od koga i po kojoj cijeni. Bojazan stranaca da sa trosenjem ovih para vjerovatno nisu "cista posla", nije bez osnova, pogotovu ako se ima u vidu manir kojim se raspolagalo sa novcem za odbranu tokom ratnih godina. Zbog tada formalno vazeceg embarga UN na isporuke oruzja zemljama sa podrucja bivse Jugoslavije, bilo je normalno da se oruzje nabavlja na crnom trzistu, preko brojnih posrednika, gdje se niko nije zamarao takvim sitnicama kao sto su racuni o isplatama i kolicinama nabavljenog oruzja, sto su pojedinci koji su u ime drzave obavljali ove kupovine znali dobro iskoristiti. Naravno, danas vise nema potrebe za ovakvom tajnovitoscu kod nabavki naoruzanja na svjetskoj pijaci, ali je izgleda navika, da se te stvari rade u uskom krugu odabranih i parama koje se nalaze u razlicitim crnim fondovima, ostala preduboko ukorijenjena. Prema procjenama zvanicnika iz federalnog ministarstva odbrane, stvarne godisnje potrebe Vojske FBiH iznose oko 1,2 milijarde maraka. Ostaje otvoreno pitanje koliko je ta racunica realna a koliko rezultat uobicajene prakse svih ministara da prilikom planiranja budzeta "napuhavaju" svoje troskove i potrebe kako bi dobili sto veci dio budzeta. Uglavnom, te pare domaca ekonomija u dogledno vrijeme nikako nece moci da obezbjedi. Takodje, malo je vjerovatno i da ce strani sponzori domacih vojski biti spremni da beskonacno odvajaju pozamasne sume za bh. vojske, pogotovu kada je rijec o susjednim drzavama, Hrvatskoj i Jugoslaviji, koje su i same u nezavidnoj ekonomskoj situaciji.

Domaci parlamentarci do sada nisu pokazivali narociti interes za detaljnim uvidom u nacin trosenja para za odbranu, a odgovorni u izvrsnoj vlasti su bili jos manje zainteresovani da takve podatke objelodane. Za sada, jedini koji se javno bune su domaci proizvodjaci hrane iz FBiH koji vojne logisticare optuzuju da su na njih zaboravili jer znatan dio prehrambenih proizvoda nabavljaju u inostranstvu, sto je jos manje logicno.

Zaklanjanje iza "vojne tajne" kada se radi o utrosku novca za odbranu djeluje neozbiljno u zemlji u kojoj svaki nizi cinovnik iz medjunarodne zajednice zna precizno tacan broj vojnika, pusaka, tenkova, minobacaca i ostalog vojnog arsenala svake od bh. vojski, pa je utoliko cudnije da se ti podaci kriju od onih koji te nabavke iz svog dzepa finansiraju, od gradjana BiH. Za sada, tri clana Predsjednistva BiH u funkciji glavnokomandujucih svojih vojski ne pokazuju namjeru da svoje birace ali i medjunarodnu zajednicu upoznaju sa detaljima oko trosenja para dobijenih za odbranu kako iz inostranstva tako i od svojih podanika.

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)