HVO i DALJE POD KOMANDOM ZAGREBA

AIM, ZAGREB, 19.9.1999. "Cijeli proracun HVO-a ovisan je o stranoj vojnoj pomoci. To jasno pokazuje da nema izgleda za stvaranje istinske federalne vojske sve dok se nastavi potpora prelijevanja novca preko granice s Hrvatskom. U bliskoj buducnosti strana vojna pomooc omogucava hrvatskoj komponenti da si priusti zadrzavanje zasebne vojne strukture. Medjutim, gledano dugorocno, inozemna vojna pomoc mora biti pod nadzorom vlade BiH, a ne upucivana izravno vojnim snagama ili zapovjednicima. Nema izgleda za stvaranje federalne vojske dok taj problem ne bude rijesen".

Ta za Hrvatsku vrlo neugodna cinjenica zakljucak je sest stranica dugog dokumenta misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) koja djeluje u Bosni i Hercegovini, a ciji je zadatak

• medju ostalim - i nastojanje da se vojni troskovi triju bosanskohercegovackih vojski ucine sto transparentnijima. Podatke koje su o svojim budzetima OESC-u pruzili Hrvatsko vijece obrane (HVO), Vojska Republike Srpske (VRS) i Armija BiH (ABiH) vrlo su zanimljivi, narocito dio koji se odnosi na udio inozemne vojne pomoci. Upravo taj podatak zorno je pokazao kako HVO iskljucivo funkcionira zahvaljujuci inozemnoj pomoci u cemu susjedna Republika Hrvatska osigurava lavovski dio.

Ukupna inozemna pomoc koju je HVO primio u prosloj godini iznosila je 141.548.099 DEM, a udio Republike Hrvatske u tom je bio cak 83 posto, ili - 117,2 milijuna DEM. Ostale zemlje donatori - Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Malezija i Bruneji osigurali su 24.348.099 DEM. Ta je pomoc - opet zahvaljujuci novcu koji je dosao iz Hrvatske - osjetno veca od
inozemne pomoci koju su primile preostale dvije vojske: Armija BiH primila je u prosloj godini ukupnu inozemnu vojnu pomoc u iznosu od 110.796.813 DEM, dok je Vojska Republike Srpske - i to iskljucivo iz SR Jugoslavije primila 27.988.067 DEM.

Oslonjenost HVO-a na budzet Republike Hrvatske jedan je od problema na kojeg neprekidno upozorava medjunarodna zajednica, ali i problem kojeg hrvatska opozicija u domacoj upotrebi koristi za dokaz teze kako Tudjmanova vlast, ni danas, nakon okoncanja rata u BiH i Daytonskoga sporazuma i nadalje zeli zadrzati svoj utjecaj u BiH. Narocito u vojnom smislu izravno podrzavajuci HVO kao samostalnu vojnu komponentu unutar Federacije BiH. I ne samo to: hrvatski drzavni proracun u ozbiljnim je teskocama (trenutni je manjak oko milijardu DEM), cemu zacijelo pridonosi i obilato financiranje vojske u susjednoj zemlji, a o cemu poreznim obveznicima u Hrvatskoj nikada nisu bili predoceni egzaktni podaci.

Iako je iznos hrvatske pomoci HVO-u fascinantan, pitanje je koliko su podaci koje je prikupio OSCE egzaktni. Naime, OSCE nije do spomenutih podataka dosao vlastitim istrazivanjem, vec je od Predsjednistva BiH zatrazio izvore i iznose financiranja, u skladu sa zakljuccima Madridske deklaracije i Aneksa 1 Daytonskog sporazuma, koji govore o nuznosti transparentnog prikazivanja vojnih troskova. Da je OSCE prema tim podacima prilicno sumnjicav, govori i cinjenica da je od clanova Predsjednistva BiH zatrazena dodatna specifikacija troskova.

Ako se pogleda struktura vojnih troskova HVO-a, onako kako ju je hrvatska strana prikazala OSCE-u vec ce se na prvi pogled uociti odredjene nelogicnosti. Naime, trazeci izvjestaj o vojnim troskovima, OSCE je osobito inzistirao na tri stavke: operativnim troskovima, nabavkama i izgradnji, te istrazivanjima i razvoju. U izvjestaju kojeg je Ante Jelavic, clan predsjednistva BiH poslao OESC-u, stoji kako je cjelokupni iznos kojeg je HVO-u doznacila Hrvatska potrosen na "operativne troskove", dok je pomoc ostalih zemalja, u sklopu vojnog stabilizacijskog programa utrosena na sljedeci nacin: 13.235.067 DEM potroseno je na ugovor s americkom tvrtkom MPRI (koja organizira obuku casnickog kadra), a za opremu je otislo 11.113.032 DM. U dokumentu OSCE-a takodjer se kaze kako HVO nije specificirao sto je za 11, 1 milijuna DEM kupljeno od opreme.

Stavka "operativni troskovi" na sto je utrosen sav novac doznacen iz Hrvatske (117,2 milijuna DEM) posebno je zanimljiva ako se promatra kroz prizmu troskova koje je iskazala Vojska Republike Srpske. Naime, VRS je, kako stoji u izvjestaju u 1998. primila inozemne pomoci u ukupnom iznosu od 27.998.846 DEM, od cega je 9.428.469 DEM bilo u kesu. Taj iznos potrosen je za place 2.134 casnika, dok je ostatak iznosa trosak obuke oficirskog kadra u SR Jugoslaviji, a iznosi 18.560.377 DEM. Jednostavna racunica pokazuje da je prosjecna mjesecna placa casnika u VRS-u iznosila oko 370 DEM. Ako bi se ta svota - kad su place u HVO- u pitanju cak i utrostrucila i ako bi prosjecna placa casnika u Hrvatskom vijecu obrane bila oko 1.200 DEM, ispalo bi da se na platnom spisku HVO-a nalazi cak 80 tisuca ljudi! Dakako, stavku "operativnih troskova" ne treba promatrati samo kroz primanja casnika i osoblja na platnom spisku HVO-a, no vec navedeni podatak ilustrira koliko je nelogicnosti u izvjestajima.

Ili jos jedan podatak: za obuku 823 casnika HVO-a u prosloj je godini - kako smo naznacili - potroseno 13.235.067, sto znaci da prosjecna obuka jednog oficira (najvise ih se obrazovalo u Turskoj, cak 598) iznosi oko 16.000 DEM. Svi ce ti podaci biti zanimljivi u usporedbi s "operativnim troskovima" HVO u koje je ukljuceno mnogo toga, bez specifikacije konkretnih stavaka. Povremeni novinski napisi u dijelu hrvatskog tiska o malverzacijama unutar HVO-a, u kojem najuzi zapovjedni kadar za trosenje tako golemog novca nikome nije polagao racune, mogao bi se, dobije li OSCE trazenu specifikaciju rashoda, pokazati tocnim.

Hrvatski porezni obveznici ne znaju za cinjenicu da od tri vojske u BiH jedino HVO ne prima nikakav iznos iz nacionalnog budzeta. Armija BiH za svoje fnkcioniranje, osim navedene inozemne pomoci za potrebe obrane dobila je i 276.733.945 DEM iz proracuna Federacije BiH, dok je VRS iz proracuna Republike Srpske dobila 72.586.699 DEM. Jedino se HVO, kao sto se vidi iz zakljucka OSCE-a citiranog na pocetku ovog teksta, u potpunosti oslanja na inozemnu vojnu pomoc, od cega najznacajniji dio dolazi izravno iz Hrvatske. Ta brizljivo cuvana cinjenica od hrvatskih poreznih obveznika zapravo pokazuje da hrvatski entitet u BiH nema nikakvih izdvajanja prema HVO-u i da je briga o financiranju Hrvatskog vijeca obrane iskljucivo prepustena Zagrebu.

Zasto je to tako? Odgovor je jasan i ne treba ga osobito elaborirati. Hrvatska politika prema Bosni i dalje je zasnovana na dvostrukim kriterijima: javnim, pod pritiskom medjunarodne zajednice, koji podrzavaju cjelovitost BiH i i paralelnim koji se nikad nije odrekao ideje o Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, kao paradrzavi na tlu BiH. Kako je Herceg Bosna, bar formalno i institucionalno prestala postojati, ostao je jos samo HVO nad kojim Zagreb niposto ne zeli izgubiti kontrolu i utjecaj. Zato i tako izdasno financiranje njegovih potreba, bez zelje da dio sredstava za potrebe HVO-a bude namaknut i iz budzeta Federacije BiH. No, tada bi stvari isle u pravcu stvaranja zajednicke Federalne vojske BiH, sto Zagrebu nikako nije u interesu. Da je tome tako govori i podatak da ce Hrvatska i ove godine financirati HVO sa 100.502.000 DEM, sto je doduse za 14 posto manje nego prosle godine. No, ni u 1999. kao ni u prosloj godini, HVO nece primiti ni marke federalnih sredstava. A sve zbog toga da bi hrvatska vojna komponenta u BiH ostala samostalne i da ne bi doslo do stvaranja zajednicke vojske Bosnjaka i Hrvata u Federaciji BiH.

DRAGO HEDL