KRENUO i HDZ
AIM, ZAGREB, 14.9.1999.
Staro je pravilo da izborna kampanja, kako god temperamentna bila,
pocinje tek kada u nju krene vladajuca stranka, a upravo to se ovih
dana dogodilo u Hrvatskoj. Na sjednici Nacionalnog vijeca HDZ-a,
koja je odrzana pod predsjedanjem Franje Tudjmana, osnovana su
radna tijela zaduzena za vodjenje izborne kampanje. Sredisnje tijelo,
nazvano Glavnim izbornim stozerom, vodit ce osobno Tudjman, iako
je bilo najava da ce zbog velikog napora koji to iziskuje, tu duznost
preuzeti netko drugi.
Jedan malo ocekivani dogadjaj pokvario je, medjutim, te planove. Prema pisanju nezavisnih novina, od toga se moralo odustati nakon sto je na internom konzultativnom glasanju u rukovodstvu HDZ-a ustanovljeno da Tudjmanov favorit i mezimac, Ivic Pasalic ne uziva ni pribliznu podrsku kakva se ocekivala. Puno veci broj glasova, citavih jedanaest naspram Pasalicevih pet, dobio je Vladimir Seks, a notorno je da on ne uziva Tudjmanovo povjerenje. U kuloarima se jos prepricava da je prvih godina postojanja stranke Seks pokusao, lobiranjem iza Tudjmanovih ledja, istisnuti ga s cela HDZ-a, a tvrdi se da je jos paklenskije namjere imao kada je ovaj nedugo poslije postao sef drzave (organizirao je u zakondavnom odboru Sabora raspravu o smanjivanju ustavnih ovlasti predsjednika Republike, cemu su Tudjman i odani mu suradnici odmah pripisali urotnicke namjere).
U svakom slucaju, kada je do Tudjmanovih usiju dosao ishod glasanja Seks-Pasalic, on je smjesta odlucio osobno zasjesti na kormilo Glavnog izbornog stozera. Dakako, sluzbeno je demantirano da to ima ikakve veze s nekakvim animozitetima u vrhu HDZ-a. Glasnogovornik stranke Ivica Ropus demantirao je i da u rukovodstvu HDZ-a postoji svojevrsna urota protiv Ivica Pasalica, protiv kojeg su se, prema pisanju nekih nevladinih listova, urotili suparnici iz rukovodstva, organizirani u svojevrsni "komitet sedmorice". Tekst o tome pojavio se u Jutarnjem listu, koji tvrdi da se unutar Predsjednistva HDZ-a formirala kompaktna grupa koja zeli kompromitiranog Pasalica marginalizirati i odvojiti od Tudjmana, kako bi stranka u izbore usla rasterecena jedne od najpogubnijih hipoteka koje nosi.
Navodno tu grupu cine najvisi funkcionari HDZ-a, sest njegovih potpredsjednika, Mate Granic, Vladimir Seks, Zlatko Canjuga, Nikica Valentic, Vesna Skare-Ozbolt i Jure Radic, te glavni tajnik stranke Drago Krpina. Tvrdi se i da grupa ima podrsku premijera Zlatka Matese. Seks je, pak, istaknut kao kolovodja ove grupe, jer je procjenjeno da u siroj javnosti popularniji Granic, naprotiv lose stoji u stranci, dok je autoritet Seksa u HDZ-u velik, a odnedavno je narastao i u opoziciji, s kojom je on vodio visemjesecne pregovore oko novog izbornog zakona.
Unatoc, demantiju koji je odmah uslijedio, ovi napisi u nevladinom tisku mogu racunati s prilicnom uvjerljivoscu. Doduse, dok je Tudjman ziv i djelatan ove glasine malo znace, jer se u stranci bez njega jednostavno nista ne da napraviti. Da se i sedamdesetorica udruze protiv jednoga, njemu nece pasti dlaka s glave ako je u njegovoj milosti. No, problem je sto ce Tudjman u dogledno vrijeme na ovaj ili onaj nacin morati otici, a to refleksno aktivira tenzije oko politickog nasljedstva, koje se, istina, smjesta demantiraju, ali nije iskljuceno da ih netko s istih adresa i svjesno pusta u javnost ("curenje" informacija iz najvisih partijskih i drzavnih organa odnedavno se i javno priznaje).
Izgleda da velika vecina u sadasnjem rukovodstvu HDZ-a procjenjuje da buduci prvi covjek HDZ-a, koji bi vec sada morao preuzeti dio buducih ingerencija, mora biti tvrdi desnicar otprilike koliko i sam Tudjman. Ali se istodobno smatra da on mora biti fleksibilniji u odnosima s opozicijom, kako bi se u slucaju izbornog poraza islo na neku varijantu podjele vlasti s njom. S druge strane, on bi morao biti puno rigorozniji u borbi protiv politicki sponzoriranog kriminala koji je, iako se to ne priznaje, obrastao poput brsljana citavu piramidu vlasti.
A upravo u tome Seks uziva odlucnu prednost pred Pasalicem. On je godinama planski radio na sebi kao olicenju nepotkupljivog borca protiv organiziranog kriminala, i to ukljucujuci i u redovima vlastite stranke. U svemu tome prisutan je, razumije se, osrednji naramak lazne poze, ali ipak ne toliki da bi ga to defavoriziralo u odnosu na upravo omrazenog Pasalica. Ovaj je, naime, spleten s tolikim brojem pljackasko-spijunskih afera - i to onih najeksplozivnijih (Dubrovacka banka, brojne afere oko zloupotrebe tajnih sluzbi i tsl.) - da mu bez puno pretjerivanja bolje pristaje naziv cinsiglierea nego onaj koji sluzbeno nosi (glavni Tudjmanov savjetnik).
Sve u svemu, Seks bi hrvatskom inacicom politike "cistih ruku" nastojao vratiti barem nesto srozanog ugleda HDZ-a, a javnim priznanjem ucinjenih gresaka - koje vec u nekoliko navrata ponavlja
- daje jamstva da se to vise nece ponoviti. U svemu ovome stidljivo se naziru elementi vlastite izborne kampanje, sto naravno Tudjman ne smije prozrijeti, kojoj okosnicu cini zapojasavanje tradicionalnog birackog tijela HDZ-a, medju kojim je apstinencija u posljednje vrijeme vrlo izrazena. Obracajuci se tom svom novom-starom biracu, Seks u Vjesniku kaze da je "taj prosjecni birac cesto u sebi, pa i javno, ljut zato sto se odredjeni ciljevi, pogotovo socijalni ciljevi i ciljevi u zakonodavstvu ne ostvaruju."
"Unatoc tim razocarenjima - uvjeren je on - taj dio biraca ce ostati uz HDZ. Postoji jedan dio onih koji su do sada glasovali za HDZ, ali koji su sada razocarani odredjenim efektima nase politike...Najveca zadaca ce biti uvjeriti te apstinente da izadju na izbore". Seks, dakle, titra po zici "izvornih" politickih opredjeljenja vladajuce stranke, smatrajuci da za uspjeh na izborima ne treba vise nego animirati one birace koji su proteklih godina masovno glasali za njih. Na ovaj nacin drzi se odbojnik prema bulumenti stranackih skorojevica, koji su u HDZ naknadno dolazili i ovise iskljucivo o Tudjmanovoj milosti.
S druge strane, stvaraju se pretpostavke i za relativno stabilniju koegzistenciju s opozicijskim strankama. One su s mukom stekle kontrolu nad odredjenim segmentom birackog tijela, ali na njega vreba i jos uvijek imperijalno raspolozeni Tudjman, koji je uvijek vjerovao da HDZ objedinjava sve sto prosjecnom hrvatskom biracu treba. Seks je uspostavio relativno dobre odnose s opozicijom u vrijeme gotovo godinu dana dugih pregovora oko novog izbornog zakona. Pregovori su zavrsili neuspjesno, ali je iza njih u proceduru pusten paket izbornih zakona koji se opcenito moze smatrati kvalitetnijim, pa koliko se to moze reci i demokratskijim od ijednog dosadasnjeg (proporcionalni izborni sistem, koji ce najvjerojatnije uravnoteziti odnos snaga na politickoj sceni).
Ovo ne znaci da se HDZ sprema na postupnu predaju vlasti, jer takva opcija pored Tudjmana jednostavno ne moze proci. Ali znaci da se spretnim Seksovim manevriranjem mozda postigao neki nepisani dogovor s opozicijom o sporazumnoj podjeli vlasti, kojom ce dvije strane premostiti nesto vise od dvije godine koliko jos traje Tudjmanov mandat.
MARINKO CULIC