Krivica i oprost: crnogorska sporenja
Brkovic ostao bez Vesovica
Kako je i zasto tek osnovana Dukljanska akademija nauka i umjetnosti ostala bez jednog clana
AIM Podgorica, 13.09.1999.
TXT: Marko Vesovic, crnogorski pisac iz Sarajeva, zatrazio je ovih dana od predsjednika Dukljanske akademije nauka i umjetnosti Jevrema Brkovica, takodje pisca, da ga izbrise sa spiska njenih clanova. I to zbog lika i djela jednog drugog crnogorskog knjizevnika - dr Novaka Kilibarde, predsjednika Senata DANU, inace lidera Narodne stranke i potpredsjednika Vlade Crne Gore.
Premda se radi o uglednom knjizevniku, taj Vesovicev cin mozda sam po sebi i ne bi pobudio posebnu paznju da se povodom njega nije razvila javna polemika o razlozima akademikove ostavke koja se pretvorila u pricu o nedavnoj crnogorskoj proslosti i nekim njenim glavnim akterima. Ali i o crnogorskom mentalitetu.
"Necu, Jevreme, sa Kilibardom pa kad bih znao da cu od toga steci krila, jer, ko zna, jednom bi se moglo ispostaviti da sam ja licno, a ne to Srpce iz Banjana, u one dane kada Konavli nametnuse rat jugoarmiji i crnogorskim pljackasima, prvi poslije Vojislava Seselja, odusevljeno pozdravio proglas kojim se obnaroduje osnivanje Dubrovacke republike", kategorican je revoltirani Vesovic u svom zahtjevu.
Podsjecajuci u svom opsirnom pismu Jevremu Brkovicu na jos neke slicne Kilibardine "zasluge" iz tog ratnog vremena, Vesovic se o istom trosku pozabavio i Brkovicevom novijom biografijom. Prekorio je jednog od najistaknutijih crnogorskih pjesnika da se "danas bratimi" sa ljudima "od kojih je vaktile bjezao iz Crne Gore" i istovremeno izrazio znatizelju zasto je Brkovic iz svoje pjesme "Uskrsni zemljo dukljanska", u kojoj je svojevremeno opjevao "junacke Momirove i Milove podvige po Dubrovniku", izbacio ime Mila Djukanovica?
Je li "amnestiranje Djukanovica prirodan dio tvojih nastojanja da po povratku u Crnu Goru sto brze prokrcis stazu do predsjednikove trpeze, ili si dosao do novih koji dokazuju da je u bici za Dubrovacku Republiku Bulatovic pucao u ljudsko meso, a Djukanovic u vazduh?", pita se Vesovic.
I, kao sto se ocekivalo, izmedju Brkovica, visegodisnjeg izgnanika iz Crne Gore koji je donedavno zivio u Hrvatskoj, i Vesovica, koji je u sarajevskom paklu ispisivao najteze optuznice o srpskim liderima Slobodanu Milosevicu i Radovanu Karadzicu, zapocela je polemika, koju prenosi podgoricki dnevnik "Vijesti".
Otpisujuci Vesovicu da Kilibarda jos "nazalost nije clan DANU" nego "clan i predsjednik Senata, savjetodavnog tijela Akademije", i ne skrivajuci iznenadjenje zbog Vesovicevih optuzbi, Brkovic objasnjava: "Svakako da je Maticarskoj komisiji, i meni osobno, imponovala Kilibardina fleksibilnost, zatim hrabrost i rijesenost da stane uz Crnu Goru u mozda najtezim trenucima u njenoj povijesti, kada su joj i neki profesionalni, dobro placeni, domoljubi okrenuli ledja!"
"Crna Gora u koju sam se vratio nije nije ona Crna Gora iz koje sam morao bjezati, koja me je prognala! Tu je i jedan bitan podatak - ne znam, ne mogu i necu, da mrzim ni svoje ondasnje, ni svoje danasnje mrzitelje!", porucuio je Brkovic Vesovicu. Potom ga uvjerava: "Znano je da nikada nijesam krcio stazu do bilo cije trpeze, pa ni do trpeze Mila Djukanovica. Zadovoljan sam onom svojom trpezom na kojoj su uglavnom evropska jela i samo podjekoje crnogorsko. Kazes da sam 'amnestirao Mila Djukanovica'. Znaj, Vesovicu, da ne izdajem bilete o nevinosti, niti se time bavim. To je posao buduceg vremena i povijesti. Milu Djukanovicu ce samo suverena Crna Gora moci da izda takvu potvrdu", brani se Brkovic, uz napomenu da je iz pomenute pjesme izbacio sva imena, a ne samo Djukanovicevo, i to iz esteteskih razloga, jer se "vrijeme malo proljepsalo" pa je pjesmu "lisio suste i surove dnevnosti".
Utuk na utuk dopisao je Vesovic novom poslanicom Brkovicu.
Iscudjavajuci mu se kako ne shvata "da ne moze biti prijatelj istodobno sa Vesovicem i sa Kilibardom", sarajevski pisac saopstava da je svog podgorickog kolegu postedio sjekiranja oko toga da li da se odrekne Novaka ili Marka: "Odlucio sam da ga ostavim - bez mene".
Kilibarda se, zbog kojeg je ocigledno definitivno raskinuto i dugogodisnje prijateljstvo izmedju Vesovica i Brkovica, nije upustao u ovu polemiku, ciji je prakticno glavni junak.
Prepiska izmedju Vesovica i Brkovica javni je prilog tvrdnji novijeg datuma: od kad istoriju ne pisu iskljucivo pobjednici nikad se ne zna ko ce vas i kada suociti sa tamnim stranicama sopstvene biografije. Upravo je Kilibarda to dobro iskusio. Kao predsjednik Narodne stranke Crne Gore, u pocetku poznate po iskljucivo velikosrpskoj oprijentaciji, svojevremeno se zanosio stvaranjem srpske republike od drevnog Dubrovnika, savezom srpskih zemalja, koji je naravno podrazumijevao i Crnu Goru, izgarao braneci Slobodana Milosevica, bio ogorceni opozicionar crnogorskoj vlasti...
Onda se u Kilibardi, kako bi to sam predsjednik Narodne stranke rekao, nesto prelomilo. U crnogorskom parlamentu, prije dvije godine, smogao je hrabrosti da se pokaje zbog svoje politicke proslosti, sto takodje nije nebitno za ovu pricu.
"Si parva licet componere magnis" (ako je dozvoljeno poredjivati malo s velikim), uzeo sam nauk od Vilija Branta, koji je pao na koljena pred spomenikom zrtvama fasizma zatrazivsi oprostenje za njemacki narod sto je produkovao nacizam. Narodna stranka je bila na ivici, a ponekad i preko ivice, da se oprlja svim onim cime su se oprljale sovinisticke stranke u nasoj zemlji. Ja kao predsjednik NS, molim za oprostaj za svu njenu nacionalisticku netrpeljivost i vjersku netolerantnost. I za neke moje izjave koje bih rado zaboravio", pokajnicki je izgovorio dr Kilibarda u svojoj skupstinskoj besjedi.
Mnogi su se nakon toga ponadali da ce se tako javno sa sobom suociti i ostali crnogorski uticajni politicari cija je proslost, a zbog njih i novija proslost Crne Gore, opterecena mnogim hipotekama. Ali, potvrdilo se da se na ovim prostorima sopstvene greske tesko priznaju. Kilibarda je ostao usamljen sa svojim brantovskim izvinjenjem iako je Crnoj Gori i te kako potreban njen Brant.
O tome je, prosle nedjelje, govorio i crnogorski predsjednik Djukanovic, tvrdeci da je Milosevicev rezim prouzrokovao "metastazu zivota u Srbiji i srpskom drustvu" i da je stoga neophodan primjer kao sto je bio Brantov. Slucajno ili ne, Djukanovic je precutao da je i Crna Gora dugo bila vjerni saveznik Miloseviceve politike. Da li je, onda, logicno da nakon deset godina zivota pod vozdovom sjenkom crnogorsko drustvo ostalo zdravo?
Djukanovicevu izjavu, medjutim, niko od lidera crnogorskih partija nije javno komentarisao. Mnogi kazu da se politicka i ostala desavanja u Crnoj Gori mogu objasniti crnogorskim mentalitetom, bez ikakvih naucnih teorija. On je, cini se, i prava sifra preko koje je najlakse uci i u rasomonijadu "Vesovic, Brkovic i Kilibarda".