ZENE I RELIGIJA

CRKVU DRZE MUSKARCI

AIM, SARAJEVO, 13.09.1999. Ulazak zena u svijet rada, vece ucesce u politickim procesima, pravo na vlastito planiranje porodice - sve se to danas ocjenjuje kao izraz zenske emancipacije i rasta ravnopravnosti u odnosu na muskarce. U isti mah, u novim drustvenim i politickim prilikama na bosanskohercegovackom prostoru ovi procesi se tretiraju kao bijeg zene od njene osnovne uloge - majke i cuvarice kuce.

Ako se u postkomunistickom drustvu "treba uciti zivjeti u opasnostima i izazovima slobode", postavlja se i pitanje koja je to carobna formula za jednakost polova.

Odgovor je tu, pored nas, a on glasi: sanse za uspjeh zena bice vece ako za saveznike dobiju osvijestene muskarce koji smatraju da je polozaj zene u bosanskohercegovackom drustvu danas u mnogo cemu neravnopravan, te da su voljni da se angazuju na promjeni. Kako? S jedne strane to je globalni nivo na kome emancipovani muskarci javno promicu ideju o potrebi afirmacije zene u drustvu, o potrebi njenog ulaska u sva podrucja drustvenog zivota - visoka politika, nauka, diplomatija, vojska, u kojima do sada nisu dovoljno prisutne, a drugi nivo je privatni i porodicni zivot i ova dva nivoa treba povezati u svakodnevnici zivota.

Iz mnogo razloga nam je sagovornik fra Ivo Markovic, teolog i po svojim promisljanjima dobar poznavalac prilika u zenskom pokretu i kod nas i u svijetu.

Prvo pitanje odnosilo se na situiranje zenskog pokreta BiH u globalni svjetski pokret.

• Mi ovdje, s jedne strane, imamo tradiciju tih emancipatorskih, lijevih pokreta koji podrazumijevaju oslobodjenje zene i to jednim imenom zovemo sekularizacijom. Zene su prisutne u tom projektu, one participiraju, ali su u manjini. S druge strane, vecina zena kod nas zivi u prostoru, omedjenom vjerskim i nacionalnim tradicijama i zato kazem da, po mojem sudu, zenski pokret ne pomaze velikom broju zena. Sta treba napraviti? Zenski pokret treba da se poveze sa zenskim pokretom koji se radja u okviru religija, jer postojece religije (pravoslavlje, katolicanstvo, islam) mogu se definirati i kao sustavi koji ogranicavaju zenu. Dakle, napravio ih je muskarac kako bi lakse mogao kontrolirati zenu kao iskljucivo reproduktivni faktor. Zene su svedene na sredstvo reprodukcije, jer je to nacin na koji se reproducira nacija, a to je odlucujuce i za reprodukciju religija. I sad, treba te religije "probuditi", "osvijestiti". Reci pozivajuci se na Boga da su stvorili snazne tipove ropstva za zenu. Znaci, potrebna je kriticka misao u teologiji. Hocu da kazem, da duhovni pokreti u crkvi trebaju da budu proizvodjaci slobode, afirmacije covjeka kao i novi prostori sanse za zenu.

Uz sva totalitarna obiljezja, socijalisticko drustvo je zeni osiguralo odredjenu ravnopravnost, izvuklo je iz kuce, zakonom joj garantovalo obrazovanje, pravo na rad i slobodu radjanja, dalo joj sansu. Kako vi vrednujete ono sto je donijelo to vrijeme?

• Tokom svojih istrazivanja pronasao sam da su, zapravo, zene bile pravi ateisti. Muskarci su tad lako pravili kompromise: iako je On bio u partiji, a trebalo je krstiti dijete, vjencati se u crkvi, obrezati dijete - to je On i radio. Ona je radikalno rekla: Moje se dijete nece krstiti! Jer je Ona u religiji vidjela nesto ropsko, jer je to sama iskusila. E, sada vidite, u ovom postkomunistickom vremenu imamo talas konzervativizma. Na vlasti su nacionalne stranke sa svojim tradicionalnim religijama i one sada zajedno kreiraju drustveni okvir. Ali, odvija se uporedo i jedan vrlo suptilan proces koji je rjecit u svom nepovjerenju prema religijama ovakvim kakve su (mislim na religije kao strukture) i koje su u sprezi s nacionalnim partijama. Religije ce platiti ceh zbog toga sto su se tako drzale, sto su se pokazivale kao nacionalne i nacionalisticke, u najmanju ruku retrogradne i izvan trendova suvremenog svijeta. Tako nesto slicno se vec dogodilo u Poljskoj, Ceskoj, Madjarskoj. Srecom, postoji neki prostor, neka sansa za djelovanje drugim politickim strankama i duhovnim pokretima koji uistinu zele napraviti vise osloboditeljskog prostora za zenu.

Ova vasa ideja je izuzetno originalna. Zanimljivo je da se zene u religijskim zajednicama nikad i ne pominju iz prostog razloga sto se to kvalifikuje kao "sloboda vlastitog izbora". Nije li to svojevrsni oportunizam?

• Vidite, tom pokretu, osloboditeljskom zenskom, treba muslimanka koja klanja, koja se moli Bogu, ali koja se bori i zahtijeva svoja ljudska prava. Mi smo svjedoci inauguracije nekog talibanskog modela u kome ce zarobiti zenu. Isto je tako i u pravoslavlju i katolicanstvu. Ipak, sto nije tako poznato danas ima veliki broj zena koje se vrlo kriticki odnose prema crkvi i traze da imaju aktivniji odnos u njoj. Hocu da kazem da zenskom pokretu BiH treba vise komunikacije s tim zenama, a s druge strane sekularizacijski pokret dobice nova, neophodna nadahnuca. Dakle, religije su, po mom shvacanju, izgubile komunikaciju sa svijetom, a sekularni pokret je izgubio energiju, unutrasnju snagu i impulsivnost. To se u suvremenim procesima spaja i mislim da to zene moraju uraditi. Tvrdim da su danas najbolji teolozi zene i da najosloboditeljskiju teologiju pisu zene i to izravno, dok se muskarci bave salonskom. Zenu interesuje konkretna pitanja i one "svojom teologijom" odgovaraju na njih. Potrebno je samo ponuditi javnosti sta se to sve danas radi u katolicanstvu, pravoslavlju i islamu, treba pruziti informacije koliko se te zene fantasticno bore za emancipaciju. To treba prevoditi, pisati.

Religije su globalizirale patrijarhat, a on je opet stvorio hijerarhiju moci koja je u rukama muskarca. Taj model dobro funkcionira i podrazumijeva potpunu kontrolu zene. Kad se ovo izrekne, djeluje prilicno apstraktno. Ali u zivotu je to vrlo konkretno i prilicno surovo?

• Vidite, muskarci su "osvojili" religije. Katolicku crkvu sto posto drze muskarci, od Pape do dna vertikale. I posljedice su katastrofalne. Jer, i muskarac je u krizi, zivi pod permanentnim stresom uspjeha, on krace zivi i njemu je potrebna zena i njena drustvena afirmacija radi njega samog. Ali, u pitanju je moc i posto je moc - moc, niko je nece pustiti lako. Mozemo to zvati sluzenjem, ali se to sluzenje lako pretvara u moc. Valja se organizirati i sustavno se boriti za svoja prava. Ja ne smatram da se samo zene moraju boriti, ali na njih mislim, prije svega, jer su one obespravljene, ne uzivaju ista prava i nemaju iste sanse. Njima se treba da pridruze i muskarci. Primjerice, ja zelim biti dio tog pokreta i to upravo kao teolog, jer kao teolog propovijedam oslobodjenje, spasenje. Duboko spasenje. Jer, Bog je osloboditelj, a ne zarobljavatelj ljudi. Vidite, mnogi kod nas propovijedaju Boga kao diktatora, tiranina, Boga kao policajca, a ne Boga kao ljubav i spasenje. Ta vrsta kritike je vazna, ona vraca izvorima: Bibliji, Kuranu, dakle temeljnim nadahnucima. Ta kritika je potrebna na ovim prostorima i zene to moraju otkriti.

U BiH postoji jedan bitan problem: zene naprosto ne znaju svoju "zensku istoriju". Izgleda im kao da je sve pocelo juce. To treba istraziti, napisati, vrednovati. To su ucile zene Slovenije, Hrvatske, Srbije?

• Da, to je neophodno jer su ti procesi dugi, bar jedno stoljece. Treba iz toga crpiti snagu. Ono sto je suvremeno i sto se zbiva sada na zenskoj sceni susjednih zemalja, meni je dobro poznato. Sve skupa je to dio svjetskih kretanja. Ali, ovo podrucje je po mnogo cemu drugacije, tu je mnogo poljodjelskoga, patrijarhalnoga. Tu je i pitanje svijesti muskarca u religioznim strukturama i to se sve reflektira na drustvenu zbilju. Jer, ovdje se religije i Bog osjecaju kao pokrovitelji drustvenog normativiteta i to se pokusava provuci i u politici. Dakle, sanse za zenu su - samo silovito djelovanje. Potrebni su joj mediji, potrebne novine u velikom tirazu. Dakle, zenski pokret postoji, ali mu treba dati sadrzajnog naboja. Mi moramo imati prevedenu svjetsku literaturu koja ce pomoci zeni da sire shvati situaciju u kojoj je. Ako toga nema, ako nemamo razradjeno sustavno djelovanje, onda mi samo interveniramo. Kad imamo samo sedam odsto zena u politici, mi smo intervenirali. Od toga nije velika korist, jer mi moramo stvari sustavno rjesavati i poceti misliti 20 godina unaprijed. Vidite, danas u Bosni musko dijete ima 50 odsto vise sansi da se skoluje, samo zato sto je musko. Imate genijalnih djevojcica koje ostaju zatvorene, gube sansu jer su zene. Treba vidjeti sta se dogadja po skolama, preduzecima. Zenski pokret ne smije djelovati metodom kratkog spoja ili u "ho-ruk" stilu: nesto se dogodi, one zagalame, to je imitacija djelovanja losih stranaka. Tu nema uspjeha.

RADA SESAR (AIM, Sarajevo)