MARSIRANJE HRVATSKE DESNICE

AIM, ZAGREB, 12.9.1999. Jedan televizijski kriticar nedavno je duhovito napisao kako glavni dnevnik Hrvatske televizije djeluje neobicno prazan ako se nekog dana dogodi da Ante Djapic, predsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) u njemu nema svoje dvije minute. Kad bi netko pedantno analizirao vrijeme i prostor kojeg Djapic dobija u hrvatskim kontroliranim medijima, rezultat bi vjerojatno pokazao da njegova televizijska minutaza i novinski stupci ne zaostaju umnogome za Tudjmanovim. Poznata posalica iz komunistickih vremena kad su se "omiljeni narodni politicari" svakodnevno pojavljivali u medijima, sada bi se mogla primijeniti na sveprisutnog predsjednika HSP-a: otvoris novine - Djapic; otvoris radio - Djapic; otvoris televizor - Djapic; otvoris riblju konzervu - Djapic!

Fenomen forsiranja Djapica, pogotovu u predizbornom vremenu koje nije naklonjeno vladajucoj stranci, HDZ-u, smisljeni je korak Tudjmanove stranke, koja nigdje u oporbi ne moze pronaci saveznika. Na proslim parlamentarnim izborima, uz svesrdnu pomoc HDZ-a i natezanje izbornog rezultata, zahvaljujuci cemu je HSP jedva presao izborni prag, Djapiceva je stranka postala parlamentarna. Iako marginalna, bez bitnog utjecaja u javnosti (istrazivanja pokazuju da HSP moze racunati na oko pet posto glasova), njenim umjetnim napuhavanjem i siroko otvorenim vratima drzavnih medija, Djapic zeli nametnuti dojam vaznosti, a svoje politicke ideje predstaviti voljom vecine birackoga tijela.

Svojim istupima, ikonografijom i skupinom istomisljenika koji u crnim kosuljama zajedno s njim marsiraju Hrvatskom, Djapic je postao idealan HDZ-ov probni balon za testiranje radikalnih politickih opcija, koje HDZ s obzirom na svoju "centristicku" poziciju ne moze lansirati u javni politicki zivot. Najnovija Djapiceva ideja da Hrvatska vojska mora preuzeti zastitu hrvatskog suvereniteta bude li donesena odluka da se netko od generala HV-a (navodno osumnjicenih za ratni zlocin) izruci Haagu, izazvala je veliku prasinu. No, izravno prizivanje drzavnog udara samo je jedan od skandala koji poslovicno prate sve Djapiceve nastupe. Prilikom prvog dolaska u Vukovar, nakon zavrsetka mirne reintegracije istocne Slavonije, Djapic je sa svojim istomisljenicima pozdravljao visoko podignutom rukom, a primjedbe o fasistickom pozdravljanju cinicno je odbacio tvrdnjom kako je on samo pokazivao dokle ce rasti kukuruz u Vukovaru kada HSP bude dosao na vlast.

Njegov proljetni crnokosuljaski mars rijeckim korzom, kada je iskroristio dragovoljce HOS-a da bi demonstrirao snagu HSP-a i otvoreno zaprijetio gradonacelniku Rijeke Slavku Linicu i dozupanu Luki Denoneu, Djapic je prije neki dan ponovio u Vinodolskom, ovaj put rijeci prijetnje uputivsi predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovcicu. I dok je razlog za prijetnju dvojici poznatih Rijecana nasao u ljutnji sto su na mimohodu odbili pozdraviti njegove momke u crnim odorama, Jakovcicu je zaprijetio bez posebnog razloga. "Ici cemo i u Istru", porucio je Djapic u Vinodolskom, "a kad dodjemo tamo neka si Jakovcic trazi mjesto gdje ce zivjeti".

Politickih zabavljaca tipa Djapica ne manjka ni u zemljama razvijene demokracije, pa njegove ucestale tribine, press konferencije i radikalni javni istupi ni u Hrvatskoj ne bi predstavljali neki osobit problem, kada u pitanju ne bi bilo jos nekoliko stvari: otvoreno koketiranje s neoustastvom, smisljeno uznemiravanje i zastrasivanje pripadnike srpske manjine na podrucjima nekadasnje krajine i nesrazmjerni publicitet koji on dobiva u javnosti. I dakako, opci politicki trend kojeg forsira HDZ, u kojem radikalni istupi poput Djapicevog pridonose stvaranju klime straha i neizvjesnosti, s jedne, i pripremu moguceg scenarija sto bi se sve moglo dogoditi izgubi li HDZ vlast na izborima potkraj ove godine, s druge strane.

Da je rijec o pojavama medju kojima postoji "neka tajna veza" svjedoci i izjava visokog dostojanstvenika Katolicke crkve, vojnog ordinarija Juraja Jezerinca, koji je bas u dane Djapicevog prizivanja vojnog udara zbog suradnje Hrvatske s haaskim sudom, Medjunarodni sud za ratne zlocine nazvao "zlom". Ta izjava Djapicu je kasnije dosla kao narucena - svima koji su trazili njegovu odgovornost zbog zazivanja vojnog udara, hladnokrvno bi odgovorio

• ako na sud moram ja, morat ce i biskup Jezerinac.

Samo nekoliko tjedana nakon sto je u Dubrovniku sklopio preizborni savez s HKDU-om, marginalnom strankom desne orijentacije hrvatskog Mandele Marka Veselice, u istom se gradu pojavio Mladen Shwartz, jedna od najkontroverznijih pojava politickog zivota Hrvatske. Predsjednik Nove hrvatske desnice, poznate po izazivanju niza rasistickih skandala, otvoreno se zalozio za diktaturu i uvodjenje smrtne kazne. Shwartz, koji uziva simpatije pojedinaca desnog radikalnog krila HDZ-a i kako se u javnosti tvrdi - stanovitu financijsku potporu tih krugova - najavio je pozeljno predizborno koaliranje s Djapicem i Veselicom, ukljucivsi u cijelu pricu i Tomislava Mercepa s njegovom Hrvatskom puckom strankom.

Privredno, politicki i kulturno devastirani Dubrovnik, koji je zahvaljujuci politici aktualne vlasti, postao slijepim crijevom, ucinio se pogodnim tlom za nicanje radikalnih i krajnje mracnih politickih ideja. Uz Djapica i Schwartza, taj je grad nedavno dospio na stranice novina po istupima don Miljenka Babaica, koji je bio jedan od predvodnika prosvjeda zbog otvaranja granice kraj Trebinja, izmedju Hrvatske i Republike Srpske. Don Babaic tada je javno proklinjao sve one koji su spremni oprostiti dojucerasnjim neprijateljima, svojim srpskim susjedima, odrzavsi vatreni govor u ime Katolicke crkve.

Taj zanimljivi koloplet pojedinaca iz redova Katolicke crkve (treba se prisjetiti niza rasistickih ispada don Ante Bakovica ili fra Lasica koji velica Antu Pavelica na misama zadusnicama za poglavnika) i krajnje desnice u Hrvatskoj, valja promatrati u svjetlu drugih slicnih ispada, poput onog kad je Marinko Liovic, saborski zastupniik i predsjednik Udruge invalida Domovinskog rata u jednoj radijskoj emisiji izjavio kako je u njegov podrum "zabranjen ulaz psima, mackama, zenama, Srbima i Zidovima". Takvi ispadi, kao sto se dogodilo i s izdavanjem hrvatskog prijevoda Hitlerove knjige "Mein Kampf", u Hrvatskoj nailaze na presutno odobravanje vlasti. Kao da se zeli stvoriti sto zategnutija klima u kojoj bi HDZ ne samo u Hrvatskoj, vec i prema medjunarodnoj zajednici - ispao umjeren i svima prihvatljiv.

Sluzbena izborna kampanja u Hrvatskoj jos nije pocela jer ni izbori nisu raspisani. Rijec je tek o zahuktavanju u kojem desnica, predvodjena Djapicem, vec naveliko marsira Hrvatskom zazivajuci vojni udar, diktaturu i uvodjenje smrtne kazne. Sto ce se dogoditi kad se obznani pocetak izborne utrke i kad bude bio raspusten parlament, a vladajuci procijene da su im sanse za izbornu pobjedu minimalne, tesko je ocijeniti. No forsiranje Djapica u medijima i njegov vapaj za vojnim udarom ne bi trebalo podcijeniti - iako mu dramaturgija nije struka, Djapic ipak zna da pusku koja ce opaliti u trecem cinu neke predstave, vec u prvom valja uvesti na scenu.

DRAGO HEDL