SKOLE U F BiH - KAKO DALJE?

JEDAN RAZRED VASIMA, DVA NASIMA

AIM, Sarajevo, 12.09.1999. U Zepcu 311 djece bosnjackih povratnika nije sjelo u skolsku klupu - lokalne vlasti ne odobravaju da ova djeca zapocnu nastavu u postojecim skolskim zgradama po federalnom planu i programu. U toj opstini maticni je takozvani hrvatski plan i program. Njihovi roditelji,
bosnjacki povratnici blokirali su jedan od magistralnih puteva - traze ostavke resornih sluzbenika na svim nivoima. Kantonalni ministar za obrazovanje u Vladi Zenicko-dobojskog kantona, Kemal Celebic kaze da njemu nikakav zahtjev za ostavkom nije dostavljen, a da one upucene putem medija ne priznaje. Na pitanje kako gleda na problem da 311 djece nije pocelo skolsku godinu i razmislja li o ostavci, odgovara: "Od 78.000 skolaraca samo njih 300 nije pocelo skolsku godinu"(?!) Dalje pojasnjava da im opstinske vlasti ne dozvoljavaju da pohadjaju nastavu po federalnom planu i programu, te da se tu radi o nepostivanju kantonalnih zakona od strane opcinskih vlasti i ako neko treba da razmislja o ostavci, onda su to mnogi - od opstine pa do Ureda Visokog predsatavnika koji nije u stanju da rijesi te probleme", kaze Celebic.

Istovremeno, u Bugojnu 250 djece, polaznika Prve osnovne skole, mahom djece hrvatskih povratnika, nastavu pohadja u sobicku Zupnog ureda Crkve Svetog Ante. Djeca sjede "jedno na drugom" u ispod niskog stropa koji drze otkrivene grede, po dva ili tri razreda u razlicitim uglovima prostorije. Nastavnici se dogovaraju kada ce koji razred koristiti "ucionicu". Samo dobrom voljom lokalnog zupana u istoj zgradi dobili su jednu salu koju sada pregradjuju i prave dvije ucionice: "Nama u ovom trenutku treba najmanje osam ucionica, a u postojecim skolama u Bugojnu mjesta ima i previse", kaze direktor Stipe Saric. Lokalne vlasti u ovom kraju (SDA koalcija) ne nalaze za shodno da obezbijede ucionice za ovu skolu u postojecim skolskim zgradama, iako je OHR to izricito zatrazio. Njihov stav je da je to uvodjenje nacionalnih razreda i da oni to nece dozvoliti. Federalni ministar za obrazovanje Fahrudin Rizvanbegovic o ovom konkretnom slucaju kaze da se ne radi o 250 ili vise djece nego o njih samo (!?) 58, te da su manipulacije sa brojevima ceste.

Slicni problemi na poceeetku skolske godine postoje u Stocu, Capljini, Varesu. Nastava se odvija u bogomoljama, kaficima, podrumima, privatnim kucama: "U 18 skola postoje zahtjevi za paralelnim nastavnim planovima i programima", kaze Rizvanbegovic. On smatra da je jedino rjesenje u zajednickim nastavnim planovima i programima. Njegov "partner" u ministarstvu, doministar Josip Musa, kaze da Hrvati u BiH nikada nece pristati na zajednicke planove i programe jer bi to znacilo unitarizaciju, nametanje zajednistva po volji jednog naroda, a to su, veli on u "Hrvatskoj rijeci": "Hrvati
vec okusili u bivsoj Jugoslaviji kroz progone, tamnice..." Dok Rizvanbegovic tvrdi da njegov kolega Musa ne zeli ozbiljno da se prihvati rad na predlozenim zajednickim planovima i programima na kojima je, navodno, angazovano 98 eksperata iz cijele F BiH,
doministar kaze da u izradi tih planova nisu ucestvovali predstavnici bosanskih Hrvata, te da u njima nema nicega sto bi Hrvatima ukazivalo da su subjekt i da su ravnopravni u BiH. Rizvbanbegovic mu odgovara nabrajajuci imena ucesnika: Vera Kac, Marija Vlasic, Franjo Lujanovic, Boskica Visic, Vlado Puljic, Ilija Rozic, Katica Cerkez, Vladimir Vego, Miljenko Milos, Jago Musa i drugi.

Na pitanje razmislja li o ostavci jer ne uspjeva rijesiti ove probleme - pronaci argumente da ubijedi federalne partnere ili da postigne kompromis, federalni ministar odgovara protupitanjem: "Mislite li da je to problem ministarstva obrazovanja. To je politicki problem prvog reda, a ne problem koji trebaju rjesavati eksperti. To je tema za Forum Federacije". Ni njegov zamjenik Musa vjerovatno ne razmislja o ostavci - vec danima trci sa sastanka na sastanak i nema vremena za medije. Predsjednik F BiH Ivo Andric Luzanski i potpredsjednik Ejup Ganic ne uspijevaju da se dogovore, nemaju vremena ni za medije. Samo savjetnik Andrica Luzanskog veli kako misli da se ne radi o velikim problemima i da vjeruje da predsjendik ne razmislja o ostavci.

U ovom trenutku prioritet bi trebalo biti dogovor i iznalazenje ucionica za skolarce. No, Rizvanbegovic kaze: "I prosle godine su pohadjali nastavu u neprirodnim uslovima i nema tu drugog rjesenja do zajednickih nastavnih planova i programa". Upitan ima li mjesta u posotjecim skolskim prostorima za one koji bi pratili nastavu po drugacijem planu i programu odgovara: "Da, ali kada se time ne bi manipulisalo!"

Na cinejnicu da djeca ne idu u skolu kao da niko ne obraca paznju. Iskustva ucitelja sa djecom povratnicima kazu da posebno oni u visim razredima osnovne skole, tesko prolaze kroz period prilagodjavanja koji slijedi nakon promjene nastavnog plana i programa. Problema bude i kod propustanja dijela nastave, sto ce biti slucaj sa onima koji skolsku godinu pocnu sa zakasnjenjem - morace pohadjati dodatnu nastavu koja je i dodatno opterecenje. Psiholozi upozoravaju na opasnost koja dolazi i zbog pohadjanja nastave u neprirodnim ambijentima i podsjecaju na sarajevska ratna iskustva kada su djeca isla u skole koje su bile smjestene u podrumskim ili drugim improvizovanim prostorima.

Istovremeno, tesko je za shvatiti zasto matematika, strani jezik, hemija, biologija i drugi predmeti koji ne pripadaju grupi nacionalnih predmeta ne mogu imati jedinstveni nastavni plan i program, a oni nacionalni kao sto je jezik ili vjeronauk ne mogu biti rjeseni nekim kompromisnim mehanizmom- fakultativnim principom, na primje. Uostalom, brojni su primjeri da je to moguce - sarajevski Katolicki skolski centar, skole u Konjicu i jos nekoliko mjesta.

U OHR-u kazu da je njihova teznja jedinstveni nastavni plan i program za cijelu drzavu, a dok se do toga ne dodje valja postivati zelju roditelja povratnika. Oni, naime, uz zaposlenje i krov nad glavom, kao uslov za odrzivi povratak navode i nacionalne nastavne planove i programe. Pragmaticni pojedinci u skolstvu, u oba nacionalna tabora vele da bi pametnim ljudima u ministarstvima najvazniji cilj trebalo biti - sto kraci i jeftiniji put do udzbenika za svu djecu u BiH - jedinstveni udzbenici na tri jezicke varijante.

I dok se govori o intenziviranju povratka "svih na svoje", ministar za obrazovanje u Vladi RS, Nenad Suzic, najavljuje: "Dok sam ja ministar, nece biti zajednickih planova i programa". Ovo bi moglo da znaciti da povratnickoj djeci u BiH, pogotovo kada se intenzivira povrata iz RS u F BiH i obrnuto, predstoji jos problema. Da li ce BiH uz to sto je medju najsiromasnijim biti i medju najnepismenijim zemlja u Evropi ili je i to mozda nacionalni interes?

Rubina CENGIC (AIM Sarajevo)