Crna Gora nakon skidanja sankcija
Popustanje uzeta
Prve analize govore da manja republika federacije i nema velikog razloga za slavlje: skidanje sankcija nece ekspresno oporaviti crnogorsku ekonomiju
AIM Podgorica, 10.09.1999.
TXT: Crnogorskoj vlasti je laknulo kada je saopsteno da je Savjet ministara EU, 6. septembra, konacno, i zvanicno odlucio da Crnoj Gori i Kosovu ukine embargo na uvoz nafte i vazdusni saobracaj. Drzavni mediji su odmah "slavodobitno" izvijestili: skidanje sankcija je podrska crnogorskom predsjedniku Milu Djukanovicu i "programu politickih i ekonomskih reformi" u Crnoj Gori.
Ali, na kakve efekte u Crnoj Gori racuna Savjet EU, to ovdje nije sasvim razjasnjeno. Operacionalizacija i stupanje na snagu odluke evropskih ministara ocekuje se polovinom septembra, nakon ministarskog sastanka u Briselu. Do tada bi, zapravo, trebalo da bude definisan i konkretan rezim kontrole pod kojom ce se odluka provoditi. Ipak, neki crnogorski zvanicnici ocjenjuju da ce primjena ove odluke crnogorskoj privredi olaksati rjesavanje energetskih problema i komunikaciju sa inostranim partnerima. I, eventualno, biti osnova novog crnogorskog "privrednog cuda".
Nisu samo evropski ministri osjetili svu slozenost selektivnog pristupa sankcijama, kako je to saopsteno prije sastanka u Finskoj. I gusti redovi pred benzinskim pumpama sirom Crne Gore, nagovjestavaju da bi njegove implikacije po privredu i ponasanje "preduzetnika" mogle biti drugacije nego sto se to sada sa optimizmom ocekuje.
Vec sada se kalkulise i sa mogucnoscu da bi zapadni zvanicnici, pored nametanja striktne kontrole nad prometom nafte u Crnoj Gori, mogli odlucivati i o tome kod koga se ona mora kupovati, umjesto da takav izbor prepuste trzisnoj logici i kupcu.
Sudeci po odluci EU, Crna Gora ce ubuduce morati da se ostavi reeksporta nafte. A to, najavljeno ogranicenje, vec na prvi pogled djeluje frustrirajuce. Jer, reeksport je bio jedan od glavnih izvora finansija za crnogorsku drzavu. I dok je trziste u Srbiji za njega bilo raspolozivo, uvoz nafte u Crnu Goru je isplacivao sam sebe, a donosio je i pristojnu zaradu. Sprjecavanjem reeksporta - i pored oslobadanja od embarga - ogranicava se mogucnost da se popravi crnogorski devizni bilans.
Situacija je, nema sumnje, alarmantna. U prvih sedam mjeseci ove Godine crnogorska preduzeca su svojim izvozom uspjela da pokriju samo jednu trecinu uvoza. Uz to, lose stanje crnogorske privrede, nesposobnost EPCG da na duzi rok osigura stabilnu energiju, uz moguci rast cijene energenata, podsjeca na godine galopirajuce inflacije. Ili - ako ona bude odgovarajucim mjerama izbjegnuta
- na turoban i siromasan zivot ogromne vecine stanovnika Crne Gore, koji se sustinski ne bi razlikovao od onoga pod sankcijama.
Iz ministarstava privrede i saobracaja, ipak, u javnost odasilju optimisticke izjave. Vojin Djukanovic, ministar privrede, tvrdi da ce odluka Evropske unije doprinijeti "stabilizovanju trzista i nizim troskovima nabavke nafte, pa ce je i crnogorska preduzeca imati u dovoljnim kolicinama". To bi, dakle, moralo doprinijeti ukupnom ozivljavanju privrednih aktivnosti. U izvjesnoj mjeri, optimisti su i u Jugopetrolu iz Kotora, crnogorskom uvozniku nafte. Ovaj optimizam je razumljiv; on polazi od okostale balkanske logike: ne moze biti gore nego sto je trenutno.
Ali, na cemu se zasniva uvjerenje da ce biti bolje?
Po republickom energetskom bilansu mjesecne potrebe Crne Gore iznose oko 32.000 tona nafte i preradevina, sto prema sadasnjim berzanskim cijenama kosta oko tri i po do cetiri miliona dolara. U isto vrijeme "cijene goriva u Crnoj Gori nize su nego bilo gdje u regionu", tvrdi Branko Kascelan, finansijski direktor Jugopetrola iz Kotora. Na primjer, dok cijene jednog litra benzina "supera" variraju od 1,11 DEM u Makedoniji do 1,8 DEM u Italiji, u Crnoj Gori on se placa samo 0,85 DEM. Slicno je i sa cijenama dizela, koje se krecu od 1,13 DEM u Madjarskoj do 1,87 DEM u Hrvatskoj, dok se u Crnoj Gori litar placa 0,50 pfeninga.
Da stvar bude gora, ocekuje se da ce se rast cijena goriva na berzi nastaviti! U Jugopetrolu kazu da su i sadasnje cijene na berzi - oko 140 dolara za "super" i oko 80 dolara za dizel - njima prevelike i da donose gubitke. Udvostruceni su i troskovi nabavke. Dok je u januaru tona crnogorske nafta kostala od 120 - 130 dolara, zavisno od mjesta kupovine i trenutnih berzanskih cijena, skorasnje nabavke iz Hrvatske kostale su cak 260 dolara po toni. Zato, kako kaze Branko Kascelan, u ovoj firmi ocekuju da Vlada koriguje maloprodajne cijene, naglasavajuci da one ne bi mogle biti generator inflacije, "buduci da oko 75 odsto nafte koristi devizno sposobna privreda".
S cijenama kuburi i EPCG, pa se ocekuje da ce crnogorska Vlada uskoro morati da raspravlja i o njihovom povecanju. Kako saznajemo, u EPCG nezadovoljstvo izazivaju i cijene kilovata koje placa podgoricki Kombinat aluminijuma. Jasno je da nedavna pomoc Zapada od 3,8 miliona dolara, kojom je isplacen dug Elektroprivrede CG prema Republici Srpskoj, nije dovoljna. Ona je, ocigledno, samo osposobila EPCG da se i ubuduce zaduzuje, ne bi li kako prebrodila zimu.
Doda li se tome i nedavni rast ionako visokih cijena prijevoza crnogorske aviokompanije, staklene noge na kojima pociva danasnji crnogorski optimizam lako bi mogle popucati onog trenutka kada oslobodena od sankcija zakoraci prema sirokom svijetu.
"Od Zapada, koji je do sada pruzao znacajniju verbalnu i politicku, nego ekonomsku podrsku Crnoj Gori, ocekivali smo brzu i sveobuhvatniju pomoc privredi", iskren je Mihajlo Banjevic, direktor fonda PIO. "Vjerovatno je strah od prelivanja takve pomoci ka Srbiji uslovio njeno usporavanje. Naravno, mi ne trazimo besplatnu pomoc, nego kredite i vecu zainteresovanost zapada za proces privatizacije. U tom kontekstu posmatram i odluku Evropske unije. Ona samo vraca Crnoj Gori prava koja je imala i prije NATO kampanje", kaze Banjevic.
O hitnoj konkretnijoj pomoci govori se i u Ministarstvu inostranih poslova (MIP). Kako tamo tvrde, prije dvije godine, MIP je trazio da se Crna Gora oslobodi izvoznih preferencijala i taksi za aluminijum. "A takva odluka bi za nas bila znacajnija", ocjenjuju u podgorickom Kombinatu aluminijuma. Jer, izvozne takse po stopi od 6,2 odsto, prema sadasnjim cijenama aluminijuma, kostaju vise od pet miliona dolara godisnje. "To je iznos od 3,5 bruto plate radnika KAP-a, ili petomjesecna nadoknada za boksit. S tog stanovista, KAP je nezadovoljan odlukom Evropske unije, pa ce preko drzavnih organa Crne Gore traziti oslobadjanje od ovih dazbina", kazu odgovorni u Kombinatu.
Odluka Savjeta ministara EU vise lici na popustanje uzeta, nego li na neophodnu pomoc Crnoj Gori. Najnoviji popust medunarodne zajednice ucinjen Crnoj Gori, gledano iznutra, mogao bi se pokazati kao prividna ispomoc ciji se ciljevi i rezultati ostvaruju daleko izvan njenih granica.
Ipak, nema nagovjestaja da ce se zapadni kapital odvaziti na to da kreditima i investiranjem u proces privatizacije Crnoj Gori pruzi znacajniju pomoc. Iako svoj rejting "visokorizicnog podrucja" za strana ulaganja duguje prevashodno promasenoj i represivnoj politici savezne drzave i Milosevicevog rezima, ne postoji ni nagovjestaj spremnosti da se podrzi njeno osamostaljivanje. A u cvoru onoga sto je crnogorska vlast cinila, ili nije ucinila ranije i trenutne politicke nestabilnosti, zapletena je i crnogorska privreda.
U stanju u kakvom je sada, u tome se svi slazu, ona ne moze prezivjeti od savjeta i postovanja procedura.