RASTANAK S PROSLOSCU

Skopje Sep 10, 1999

AIM Skopje, 10.09.1999

Makedonska vlada donijela je dugo ocekivanu odluku da se otvore policijski dosijei koje su razne policijske sluzbe sazdavale vise od pet decenija. Javnost ocekuje da ce ovaj treci pokusaj dovesti do rezultata. Jedan od imperativa tzv. "makedonskog proljeca" s pocetka decenije bio je upravo otvaranje policijskih dosijea. Tadasnji ministar unutrasnjih poslova Ljubomir Frchkovski predlozio je

  1. godine otvaranje dosijea ali je njegova dobra ideja potonula negdje u parlamentarnoj proceduri kao i jedna kasnija. Sada su se stvari promjenile. Doslo je do bitnih promjena u sastavu parlamenta tako da se predlagac Zakona, makedonska vlada nada da ce procedura biti okoncana vec do kraja septembra.

Prema saznanjima ministra unutrasnjih poslova Pavla Trajanova, tajne sluzbe raspolazu sa 14.000 dosijea stvaranih tokom proteklih nesto vise od 50 godina. Materijal je obiman i obuhvata oko 700.000 stranica koje su uglavnom presnimljene na mikro-filmove. Dio je i kompjuterski obradjen. Prema svjedocenju ministra Trajanova, u dosijeima se nalazi sve i svasta o ljudima iz bivse opozicije no i iz bivse vlasti: politicarima naucnicima, novinarima... U javnosti je kao osobito pikantan primljen detalj da je policija revnosno "vodila brigu" o djelovanju aktuelnog premijera Ljubca Georgijevskog doslovno sve do proslogodisnjih parlamentarnih izbora. Pri tome koristena su sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva: pracenje, prisluskivanje, fotografisanje itd. Sama ta cinjenica mogla bi biti dovoljna za konstataciju da se radi o inkriminisanim radnjama s obzirom na ni malo spornu ustavnu odredbu da je zabranjeno prikupljanje podataka o gradjanima na ovaj nacin.

Trenutna razmisljanja vlade krecu se u dva pravca kad se radi o nacinu publikovanja: prvi prijedlog je da se objave svi dosijei bez ikakvog prethodnog selektiranja. Drugi, nesto oprezniji, sugerise da se dosijei u kojim se nalazi kompromitujuci materijal o pojedinim gradjanima ili javnim licnostima otvori samo uz saglasnost njih licno ili njihovih najblizih srodnika; zeli se izbjeci traumatiziranje srodnika koji svakako ne snose odgovornost za postupke svojih bliskih. Ipak, najveci problem ce predstavljati dousnici. Naime policija raspolaze specijalnom kartotekom u kojoj su evidentirani ljudi koji su "cinkarili" uime "visih ciljeva revolucije" ili iz svojih niskih pobuda. Pravnici upozoravaju na oprez posto ovdje mogu postojati dvije vrste cinkarosa: dobrovoljni no i ljudi koji su na saradnju s tajnim sluzbama pristali pod pritiskom. Sam ministar Trajanov zagovornik je unistavanja ovih kartoteka bez mnogo buke.

Posljednju rijec ce imati parlamentarna komisija. U njen sastav bice ukljuceni poslanici Sobranja ali i strucnjaci, prije svega pravnici i istoricari. Koliko ce parlamentarci biti spremni angazovati se na konacnom zatvaranju slucaja "policijski dosijei" nije lako reci. Da li ce sviju zadovoljiti zakonski put namirivanja istorijskog duga?

U dijelu javnosti bice negodovanja s obzirom na cinjenicu da ce nekadasnji cinkarosi u miru odzivjeti svoje "stare dane". Stoga, bilo bi dobro, razmisljaju neki javni radnici, da istina bez ukrasavanja izadje na vidjelo. Podsjecaju da je pomenutih 700.000 stranica spakovanih u 14.000 ljudskih sudbina plod minulog rada 23.000 dousnika te se zato postavlja pitanje: smiju li se presutjeti njihova (ne)djela? Tim prije sto su neki od ovih informatora ranije a neki su i danas vrlo visoko pozicionirani u drzavnom establismentu. Pobornici istjerivanja pravde temelje svoje nastojanje i argumentom da neka od ovih djela, ako ni zbog cega drugog - ono bar zbog krsenja Ustava zemlje, jos uvijek nisu zastarjela te bi njihovi pocinioci trebali sjesti na optuzenicku klupu.

U makedonskim novinama posljednjih godina bila je primjetna i pojava selektivnog koristenja policijskih dosijea. Neki dnevni listovi a narocito pojedini nedjeljnici bili su na glasu po svojim tijesnim vezama u policiji. Neka istaknuta pera makedonskog novinarstva uoci proslogodisnjih parlamentarnih izbora optuzivana su za kaljanje obraza profesije time sto kao svoje dobro obavjestene novinarske izvore zapravo koriste policijske dosijee koje im "odgovarajuce sluzbe" serviraju na pisaci sto. Medjutim nije se otislo dalje od predizbornih prepucavanja. Ipak, mnogi nekadasnji opozicionari s gorcinom ce se iz danasnjih vladinih fotelja prisjetiti narucenih novinskih feljtona u posljednjih pet-sest godina u kojima je o njima iznosen materijal koji ni u kom slucaju nije mogao biti dobijen novinarskim istrazivanjem nego je poticao iz policijskih kartoteka.

I istoricari imaju sta reci na temu dosijea. Novim zakonom svakako ce biti predvidjeno da se dio gradje sadrzane u dosijeima mora naci tamo gdje joj je i mjesto: u istorijskim arhivima. I prema dosadasnjem zakonu bila je ostavljena mogucnost da se neki materijali ustupe arhivima ali malo je ucinjeno na tom planu. Neki istoricari upozoravaju na manjkavosti vodjene policijske dokumentacije. Naime, policija je prvenstveno vodila kartoteke o svima onima koji su s partijskog aspekta oznaceni kao protivnici. Svojevremeno to su bili informbirovci, poslije njih, anarho-liberali a dezurni predmet posmatranja bili su nacionalisti ili oni koji su proglaseni za takve. Zato, istoricari smatraju da u parlamentarnu komisiju moraju biti ukljuceni. Medjutim ni to nece proci glatko s obzirom na ideoloska neslaganja unutar istoricarskog ceha.

Borci za ljudska prava ne jednom su naglasavali da je Makedonija jedina zemlja uz Saveznu Republiku Jugoslaviju koja se nije pozabavila policijskim dosijeima. I inace, posmatraci sa strane ne mogu se oteti utisku da je malo ucinjeno na preispitivanju novije istorije. Jer, mnoge makedonske ulice, naselja, trgovi nose imena licnosti kojima je istorija vec odredila mjesto poput Lenjina, Marksa pa i nekih bliskijih teoreticara komunizma. Stavise, nikada u Makedoniji nije ozbiljno otvoreno ni pitanje Golog otoka niti rehabilitacije politickih protivnika u posljednjih pet decenija. Jedan komentator je nedavno na sdtranicama uglednog od skopskih nedjeljnika retoricki zapitao: hoce li Makedonija biti spremna za rastanak s prosloscu? Ili ce to otvoriti samo nove traume i dileme?

AIM Skopje

ZELKO BAJIC