TUTA IDE U HAAG

AIM, ZAGREB, 9.9.1999. Mladen Naletilic Tuta, u ratnim godinama neformalni gubernator Hercegovine, bit ce izrucen Haskom sudu. Odluka je donesena na najvisem mjestu i bit ce, navodno, realizirana vrlo skoro. Rokovi, koje je medjunarodna zajednica za taj posao odredila Tudjmanu, vrlo su tjeskobni. Ne uhvati li zadati ritam - aktvirat ce se sankcije.

Naletilic je bio, ne samo politicki, prijatelj Tudjmanove vlasti. U njegove dvore u Sirokom Brijegu odlazili su hercegovacki fratri i zagrebacki obavjestajci; najvaznije, tamo je cesto zalazio i pokojni hrvatski ministar obrane Gojko Susak. Tuta se vec trecu godinu nalazi u zagrebackom zatvoru, sudi mu se za neke zlocine pocinjene u Bosni i Hercegovini, ali proces se toliko rasteze da mu je tesko vidjeti kraj. Opcenito se smatra da je njegovo pritvaranje bilo manevar kako bi ga se sklonilo od haskih prijetnji.

Tutu, kao i nedavno izrucenog Vinka Martinovica Stelu, Haski sud tereti za etnicko ciscenje i desetke zlocina pocinjenih u hrvatsko- bosnjackom ratu. Tudjmanova je vlast donedavno tvrdila da ga nece izruciti ni po koju cijenu; izmedju ostaloga, dokazivalo se da mu se prvo mora okoncati postupak koji se vodi u Zagrebu; takodjer se dokazivalo da je Tuta tesko bolestan. Sada mu se zdravlje odjednom bitno popravilo. Naletilic je naglo ozdravio nakon sto je Haski sud prijavio Hrvatsku Vijecu sigurnosti Ujedinjenih naroda. Isti lijecnici koji su jos samo prije nekoliko dana govorili o njegovom teskom stanju, sada potpisuju da mu zdravlje moze podnijeti izrucenje, pa i sudjenje u Haagu.

Ljekovitom se pokazala prijava Hrvatske Vijecu sigurnosti. Zagreb se odjednom nasao suocen s najozbiljnijom mogucom prijetnjom. Tvrdnja Haskog suda da Hrvatska s njim odbija suradjivati za lako je predvidljivu posljedicu mogla imati nametanja sankcija. Pored toga Amerika je sa svoje strane upozorila da je zakoni obavezuju na prekidanje svake suradnje sa zemljama, koje stite ratne zlocince i bojkotiraju Haski sud. To ukljucuje i obavezu Washingtona da medjunarodne financijske institucije potakne na prekid pomoci takvim drzavama.

Rezolutni potez Medjunarodnog suda za ratne zlocine izazvao je u Zagrebu pravu pometnju. Vlast je prvo probala igrati tvrdo. Hrvatska je vlada kao neosnovane odbila sve prigovore Tribunala te je ustvrdila da je rijec o politickom pritisku, kojemu je cilj rezirati predstojece hrvatske izbore po zeljama inozemnih mocnika. U vlasti bliskim medijima krenula je odnekud poznata kampanja o nepravednim i nicim zasluzenim sankcijama, dokazivalo se da je medjunarodnoj zajednici zacrtani cilj - "slomiti politicku kicmu" Hrvatskoj. U uzurbanim diplomatskim kontaktima, koji su pokusavali zaustaviti najcrnji moguci rasplet, Tudjmanova se vlast morala suociti s cinjenicom da nikoga nije preplasila, dapace, na njeno junacenje svijet je uzvratio jos odlucnije. Tek je nakon obecanja da ce Tuta biti izrucen Hrvatska dobila dodatno, ali vrlo ograniceno vrijeme da to i realizira.

Zagrebu je poseban problem Naletilicevo drzanje. Pokusali su ga nagovoriti da se dobrovoljno preda Haskom sudu, ali on na to nije pristajao. Sasvim razumljivo, znao je da mu u Scheweningenu nikako ne moze biti kao u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, gdje za njega nije bilo previse tjeskobno. Svakodnevno mu je dolazilo drustvo, imao je na raspolaganju mobitel i svoj omiljeni viski, kad je zazelio donosili su mu hranu iz elitnog zagrebackog hotela, a, kako pisu neki tjednici, stizale su i butelje raritetnog vina ravno iz Predsjednickih dvora. Njegovi su advokati najavili da ce se na odluku o izrucenju zaliti, da ce iskoristiti sve pravne mogucnosti kako bi njenu realizaciju onemogucili ili maksimalno odgodili.

Sada neki mediji tvrde kako je Tuta ipak odlucio da u tom pogledu ne pravi komplikacije. Navodno ce dobrovoljno otici u Haag, tvrdi se da je odbio ponudjenu pravnu i financijsku pomoc hrvatske vlade. Naletilic - koji pred zagrebackim sudom navodi da je po zanimanju "revolucionar", koji je do rata bio cudna kombinacija ljevicara, politickog emigranta i s kriminalom povezanog poduzetnika, a posljednjih godina njegova biografija nije postala nista manje kontroverzna i komplicirana - u svakom je slucaju nepredvidljiv i tesko ukrotiv covjek i u tome je najveca muka sluzbenog Zagreba. Tudjman zna da bi on o umijesanosti Hrvatske u dogadjaje u Bosni i Hercegovini mogao ispricati mnoge neugodne tajne, a hoce li to uciniti i kako ce se u Haagu ponasati - to nitko ne zna.

Pouzdani izvori navode da je hrvatska vlast bila sokirana ne samo zestinom medjunarodne reakcije, nego i cinjenicom da ovoga puta za svoje zaostravanje spram Haskog suda nije dobila podrsku javnosti. Na Pantovcaku su, navodno, smatrali da su im haske prijetnje i inozemni pritisci odlicno sredstvo za homogeniziranje Hrvata te da bi kontriranje medjunarodnoj zajednici moglo donijeti politicki profit na izborima. Neki su analiticari tumacili da je zaostravanje sa Zapadom - HDZ-ov izborni trik, da je namjerno isprovocirano te da ce ga Tudjmanova partija iskoristiti za dokazivanje kako je promjena vlasti opasna po opstojnost Hrvatske.

Istina je da su medjunarodni pritisci uvijek dosad jacali Tudjmanovu poziciju. Ali situacija se promijenila; mostarske gospodare rata, Tutu i Stelu, Hrvati bi i bez prijetnji radije vidjeli u Haagu nego u Zagrebu. Hrvatska je javnost nabrusena protiv Hercegovaca, dijelom i stoga jer ih vlast u Zagrebu toliko forsira. Sada se to vraca poput bumeranga. Istrazivanja javnosti pokazuju da je vise od 70 posto Hrvata suglasno da se Tuta izruci Haskom sudu, gotovo dvije trecine anketiranih za prijetnju sankcijama krivi Tudjmana, a ne Tribunal. Hrvatska javnost Hercegovinu odavna osjeca kao kamen oko vrata, sada je ogorcena sto je zbog Tudjmanovih hercegovackih veza zemlja dovedena do ruba sankcija.

Odluka da Tuta ipak mora u Haag i vjerojatnost da haskim zahtjevima tu svakako nece biti kraj - izbezumila je hrvatsku desnicu. Prvo se ministar hrvatskih branitelja Juraj Njavro odlucio da u znak neslaganja ponudi ostavku. Po njegovim rijecima, izrucenje Naletilica uvreda je za sve branitelje, on u toj odluci vidi "minimaliziranje, pa i kriminalizaciju Domovinskog rata". Nezavisni vojni analiticari, Ozren Zunec, primjerice, primjecuju kako je smijesno, nelogicno i licemjerno da hrvatski ministar uvredom smatra izrucenje covjeka, koji je vec godinama iza resetaka. Po njemu, Njavrino obrazlozenje, poglavito fakticno izjednacavanje hrvatskih branitelja s "covjekom koji je postao simbolom svega loseg sto se u ratu dogadjalo" - istinska je kriminalizacija Domovinskog rata.

Odmah potom oglasila se neoustaska Hrvatska stranka prava, koja se inace smatra glasnogovornikom desnog krila HDZ-a. Njen prvak Anto Djapic pozvao je vojsku da se odupre daljoj suradnji s Haskim sudom. On je doslovce izjavio da "Hrvatska vojska ne bi smjela dopustiti daljnja izrucenja generala Hrvatske vojske u Haag, jer bi to znacilo narusavanje nacionalnih interesa i suvereniteta Hrvatske. Vojska bi trebala primijeniti clanak ustava koji jasno govori da u slucaju ugrozenosti vojska cuva ne samo cjelovitost nego i suverenitet drzave, a on je dokraja ugrozen ako dodje do pokusaja izrucenja generala."

Njegova je, nekoliko puta ponovljena, izjava odmah prepoznata kao otvoreni poziv na vojni udar. Nezavisni su mediji odmah primijetili kako je Djapicevo dozivanje vojske da izadje na politicku pozornicu i vodjenje drzavne politike uzme u svoje ruke - ravno pozivu na obaranje ustavnog poretka. Jedan je vojni analiticar konstatirao da je za odrzanje ustavnog poretka ta izjava po opasnosti odmah iza onog povika kninskih bukaca "Ovo je Srbija!". Hrvatski helsinski odbor pozvao je drzavnog odvjetnika da protiv Djapica pokrene krivicni postupak. U njegovoj izjavi HHO nalazi elemente kaznenog djela poticanja na veleizdaju i poticanja na nasilje.

Desni poziv na pobunu protiv Haskog suda dobio je podrsku sa sasvim neocekivane strane. Biskup Juraj Jezerinac, vojni ordinarij Hrvatske vojske, u jednoj se propovijedi okomio na medjunarodnu zajednicu i Haag, uzimajuci u zastitu potencijalne haske optuzenike. "Oni koji su krivi najvise za ovaj rat, svoju krivnju zele prebaciti na zrtvu, jer se ona usudila biti slobodna. Sada nam se sudi zato sto smo zeljeli biti slobodni, po zakonu i pred sudom koji su oni utvrdili." To sto "medjunarodni sud zeli suditi zrtvi rata", znak je, po Jezerincu, da "zlo i dalje zivi". Biskup je Hrvatima porucio da moraju biti jedinstveni, a "ne kao dosad da sve ono sto se dogadja u zemlji odmah salju kao informaciju van". Po njemu, to je necasno i nemoralno.

Tako je Katolicka crkva, kroz usta jednog biskupa, Haski sud oznacila dokazom postojanja zla, sotonizirajuci one koji s njim suradjuju, a potencijalne haske optuzenike oznacavajuci kao borce za slobodu. Jezerinac je o Medjunarodnom sudu za ratne zlocine govorio rjecnikom i argumentima krajnje desnice. Pokazao je tako da ustasluke ne upraznjavaju samo neki marginalni i redikulozni svecenici, nego da toga ima i na najvisim stupnjevima crkvene hijerarhije.

Izrucenje Mladena Naletilica Tute Haskom sudu - iako tek odluceno, a jos nerealizirano - vec je u Hrvatskoj izazvalo ogromne potrese. A najgore tek dolazi. Mnogo veci potresi za Pantovcak, po svoj prilici, slijede kada se Tuta nadje u haskoj sudnici.

JELENA LOVRIC